Sjajne male stvari

Trideseto poglavlje

Nakon večere Luka me u svom Porscheu dovezao do moga stana.

"Želiš gore, na još koju čašu vina?" Sjedim u suvozačkom sjedalu i gladim mu bedro, drugom rukom popravljam dekolte na haljini.

"Prije na cijelu bocu." Proždrljivo me gleda, prste mu uvlači u kosu, povlačeći ju prema straga. Drugu rugu gura između mojih nogu, provlači ju ispod haljine, osjećam kako prstima ulazi u mene. Osjećam kako ih gura sve dublje i dublje, prislanja svoje usne na moje gurajući mi jezik u usta. Grize me za usnicu, trlja se svojim nabreklim penisom o moje bedro stenjući.

" Sviđa ti se to? Jesi zločesta curica? Stvarno si zločesta, nisi gaćice obukla, a imaš li grudnjak?" Sve grublje se počinje trljati o mene, zabija svoje prste u mene bez prestanka.

"Mhmm. Da. Jako sam zločesta. Hoćemo gore, da me kazniš?" Pokušavam se natjerati da uživam, ali ne osjećam se baš najugodnije. Nisam mislila da ćemo se ovako kao klinci drpati u autu ispred zgrade. Pokušat ću ga zadovoljiti što prije kako bih mogla što prije otići gore upaliti telku, zapaliti cigaretu i upotrijebiti vibrator koji sam nedavno naručila.

"MMM! Ne, ne, dođi sjedni mi u krilo, sjedni na njega." Privlači me sebi u krilo, otkopčava hlače i iz njih izvlači veliki uzdignuti penis, ljubi me i grize po vratu, grubo mi grabi grudi, pokušavajući nabiti svoj kurac u mene.

"Opa! Vidim netko se napalio, kaj ako nas netko vidi, daj hajmo gore." Još jedan luđak koji ima neki fetiš, samo da ne krene pišat po meni ili zahtijevati od mene da ja po njemu pišam. Najjeziviji izlazak ikad! Fuj! Taj čovjek je bio ne normala. Nakon što sam odbila pišanje po sebi ili po njemu za ispriku mi je poslao cvijeće i kuvertu punu eura sa kartama za operu. Naravno karte sam mu vratila.

"Uredu. Hajmo onda to obaviti." Spuštam se na njegov nabrekli kurac, nabijajući se što brže i što jače, samo da što prije svrši. Čvrsto me grabi za guzicu i stenje, grize me za grudi, stenjajući sve glasnije i glasnije. Što se jače nabija to jače on stenje, brzo me grabi za struk i odiže od sebe, stenjajući i svršavajući. Pa to je bilo brzo, pomislim. Zadovoljen je, ja nisam, nisam se čak ni napalila, osjećam lagano razočaranje jer sam drugačije zamišljala večerašnji seks, ali do sada me ni jedan muškarac nije uspio zadovoljiti kao Felixs. NE! Taj čovjek je dio moje prošlosti, koliko štete mi je napravio toliko i dobra, ali ne! Ne smijem opet o njemu razmišljati. Apsolutno ništa vezano uz njega mi ne nedostaje, njegove oči, kosa, njegove prekrasne ruke, njegove usne, njegov miris, njegov glas, on za mramornim kuhinjskim pultom kuhajući nam večeru.

Brzo okrećem pogled prema Luki, hlače su mu zakopčane, popravlja razbarušenu kosu. Vadi mobitel iz džepa i lista poruke.

"Jao sranje. Joj Lara oprosti, ali moram ići. Posao." Kaže to prislanjajući mobitel uz uho.

"Sve ok. Idem ja, bok." Izlazim iz auta i popravljam haljinu, nije me ni pogledao, pozdravio, apsolutno ništa. Krenuo je razgovarati s nekime na mobitel, dao po gasu i krenuo. Bez ikakva pozdrava. Izgovorio je krivo ime, uredu, ali barem me mogao pozdraviti. Vučem noge prema stanu, štikle me žuljaju kao i uvijek, osjećam se prljavo, jedva čekam ući u tuš i oprati svaki trag od ovog čovjeka. Fuj, osjećam njegov miris na sebi, mrsim mirise drugih muškaraca na sebi.

Samo miris jednog muškarca mogu podnijeti. Samo njegov dodir, njegove usne, njegove ruke na sebi. Samo njega. Jebeni Felix Tanasovski! Nadam se da i on pati koliko i ja, nadam se da mu nedostajem, nadam se da misli na mene svaki puta kada ševi onu glupu Ivanu, svaki puta kada ju grli i ljubi, nadam se da misli na mene. Nadam se da pati! Želim da pati!