Sjajne male stvari

Četvrto poglavlje

"Lukas odlazim, vidimo se u subotu!" Viknem uzimajući torbu. Sijedi na podu ispod blagajne već pola sata igrajući candy crush.Ne podiže pogled s mobitele, uopće me ne doživljava.
Koje je on dijete.
"Ok, svejedno vidimo se." Kažem hodajući prema izlaznim vratima.
Šećem prema knjižnici, dan je sunčan i topao. Za kraj rujna vrijeme je iznenađujuće sunčano i vedro,bez odvarnih sivih kišnih oblaka.
Šarene krošnje drveća čine sive zgrade Zagreba manje depresivnima. Veselo skakućem prema gradskoj knjižnici, vezica na poluraspadnutim starkama mi se odveže. Saginjem se zažnirati tenisicu, Bože vide mi se crvene čarape koliko su se izderale starke i stvorile rupe. Iznošene starke stvaraju zanimljivi kontrast između ljubičaste haljine i bijele kožne jakne. Bez obzira na poderane tenisice, danas se osjećam vrlo ženstveno.
Uživam u pomisli kako ću se večeras uvući u krevet sa Kingom i čašom crnog vina.
Jurim odmah do police gdje su Kingove knjige, čim ugledam Isijavanje zgrabim je. Knjižničarki predajem popis na kojemu se nalazi pet knjiga za Felixsova predavanja.
"Neke od ovih nalaze se straga, trebat će mi vremena da ih pronađem." Namrgođena knjižničarka srednjih godina obraća mi se iziritiranim tonom.
"Sve je ok, ja ću razgledati okolo." Odgovaram joj ljubazno sa smiješkom.
Šećem između polica prelazeći prstima preko korica knjiga. Divim se mnogobrojnim knjigama, čovječe stvarno na ovome svijetu ima toliko mnogo knjiga, a tako malo vremema.
I tad ga ugledam. Profesor Felix, zuri u knjige na policama, kosa mu je lagano razbarušena, pramenovi mu padaju preko lica, oči mu se skrivaju iza naočala, u ruci drži dvije knjige. Bjela ureno ispeglana košulja zataknuta u crne hlače ističe njegovu mišićavu građu, smeđe Oxfordice čine ga elegantnim.
Stojim svega par metara od njega.
"Kolegice Lana koja slučajnost!" Kaže iznenađeno. Naravno Lana da je iznenađen kad stojiš kao drvena Marija i zuriš u njega, pomislim.
"Profesore Tanasovski! Dobar dan gospodine." Izgovaram to piskutavim glasom, srce mi počinje ubrzano lupati. Kaj se događa!?
"Dane kada niste na faksu provodite u knjižnici?" Upita znatiželjno, ali s onim svojim podsmijehom u glasu. Opet ga zabavlja nestašna kolegica Lana, pomislim mrzovoljno.
"Došla sam po literaturu za vaša predavanja." Odgovaram brzo i tiho.
"Hmm ne sijećam se da je King na popisu koji sam vam poslao." Kaže veselo i podrugljivo.
"Aaa King, ne to je za slobodno vrijeme, prije spavanja." Odgovaram smiješući se. Prije spavanja, kaj je to bilo Lana, čudim se svojoj izjavi.
" King prije spavanja, hmm zanimljiva uspavanka. Koje dijelo od kinga ste uzeli?" Pokazuje rukom prema knjizi koju držim u ruci.
Hoda prema meni sporim i laganim korakom. Tek sada uočavam kako je dobro građen i koliko je viši od mene, za dvije glave odprilike.
"Isijavanje, ta mi je najdraža od njega." Okrećem knjigu prema njemu. Razmak između nas smanjio se na dva metra, mogu namirisati njegovu kolonjsku.
"Isijavanje je meni jedno od njegovih boljih dijela.Nikada za vas ne bih rekao da ste ljubiteljica Kinga." Kaže uz podsmijeh. Gleda me ravno u oči. Stvarno je zgodan, za muškarca njegovih godina.
" Što biste rekli onda ako ne King?" Koliko me ova situacija zbunjuje toliko mi se počinje i sviđat naš mali razgovor.
"Prije Jane Austen ili Daphne de Maurier. Dijelujete dosta plaho, preplaho za Kinga." Skida naočale i stavlja ih u džep košulje. Primjećujem da su mu prva dva gumba košulje otkopčama.
Uhvatim ga kako me pogledom cijelu odmjerio. Zarumenim se.
"Nijedno dijelo od Austen nisam čitala.Koje knjige ste vi izabrali?" Brzo izgovaram zamuckivajući.
"Zločin i kazna i Lovac u žitu. Preporučam vam da pročitate Ponos i predrasude." Prebacuje knjige u drugu ruku.
"Ponos i predrasude?" Ne mogu sakriti čuđenje, ne mogu ga zamisliti kako čita tu knjigu.
"Ili nemojte. Trebao bih poći. Vidimo se na predavanju kolegice." Odgovori brzo i grubo.
Prođe pored mene kao da sam duh, osjećam se tako nevidljivom.
"Vidimo se profesore." Kažem brzo, ali on je već predaleko da bi me čuo, otišao je.
Hodam prema stolu za kojim sjedi knjižničarka.
"Na prezime Radman, dala sam vam popis..." Prekida me usred rečenice.
"Da da ovdije su." Kaže brzo gurajući kup knjiga prema meni.
" I još ova." Govorim dodajući joj Isijavanje.
"To je sve?" Upita razdražljivo.
"To je sve, doviđenja." Uzimam knjige sa pulta, nije me ni pogledala, a kamoli pozdravila.
Hodajući prema stanu, razmišljam o Felixu kako sjedi za radnim stolom, razbarušane kose, bijela košulja ističe mu široka ramena, čita Ponos i predrasude.
Zašto mu je ta knjiga draga, ako mi ju je preporučio pretpostavljam da mu je draga, ali pitam se zašto.