Sjajne male stvari

Jedanaesto poglavlje

Gledam svoj odraz u ogledalu, jedva da se prepoznajem. Duga, crvena, uska haljina ističe mi figuru pješčanog sata, kosa mi je raspuštena, a loknr ju čine bujnom.
Elegantno sam se našminkala, naglasila duge crne trepavice maskarom i nanjela crveni ruž na usne.

Cura koja mi se smiješi u ogledalu sam ja, u šoku sam, izgledam fenomenalno!
Naravno Maja mi je posudila bež salonke i održala sat obuke kako ispravno hodati u štiklama.
Osjećam se lijepo i ženstveno, izgledam elegantno, a ne vulgarno kao ona drolja Patricija.

Jedva čekam vidjeti Felixov izraz lica kada me ugleda.
Za 15 minuta bi trebao doći po mene, nestrpljiva sam i uzbuđena.
Večeras se sigurno neće više suzdržavati, pitam se hoće li stati samo na poljubcu.

Mobitel mi zavibrira, poruka od Maje.
"Slikaj se!! Da te vidim!!" Smijeći se šaljem joj dvije slike.

Kada sam joj prepičala nedavni razgovor sa Felixom nije me osuđivala ni kritizirala. Zapravo ima pozitivan stav prema mojoj i Felixovoj vezi, prijateljstvu, ne znam kako bih naš odnos trenutno definirala. Pitam se što će se dogoditi nakon današnjeg spoja, što će se uopće na spoju dogoditi.

Stiže nova poruka od Maje.
"Znači prava bomba! Neće ti moći odoljeti! Javi mi ujutro dojmove!;)" Ona je sasvim sigurna da ćemo se noćas poseksati.

Zazvoni mi mobitel, dolazni poziv od Felixa.
"Halo." Brzo se javljam, osjećam kako mi obrazi gore.
"Bok. Čekam te ispred zgrade." Glas mu je skroz smiren, ne zvuči ozbiljno, sigurna sam da ima i smiješak na licu.
"Evo, silazim!" U žurbi guram šminku i ključeve u torbicu.
Želim ga, sad, odmah, ovdije, samo za sebe, želim ga zagrliti i nikada više pustiti.
"Mhmm samo polako. Opusti se." Govori to opušteno sklapajući slušalicu.
Ima pravo da, trebam se opustiti.
Počinje me hvatati trema, što ako se ne uspijem opustiti i upropastim večerašnji izlazak,što ako mu dosadim.

Brzo se spuštam niz stubište, ugledam ispred zgrade njegov auto.
Polako mu prilazim, pokušavam graciozno hodati, počinju me žuljati cipele, fenomenalno!
Felix izlazi iz auta, plavo karirano odijelo ga čini elegantnim, kosa mu je počešljana prema nazad, bezobrazno je zgodan.
Hoda prema meni sa smiješkom na licu, raširi ruke i čvrsto me stisne u zagrljaj.
Osjećam miris njegove kolonjske, njegovu toplinu, ne želim da me ispusti iz svog naručja.

"Lana! Sjajno izgledaš!"
Pušta me iz svog naručja, odmjerava me držeći me za ruku, zapanjeno me gleda sa smiješkom na licu.
"Pa hvala ti. Ti odlično izgledaš, kao i uvijek."  Čvrsto ga držim za ruku, želim ponovno u njegov topli zagrljaj.
"Idemo polako." Kaže i dalje me držeći za ruku, hodamo prema autu držeći se za ruke.

Predstavu skoro uopće nisam pratila, misli su mi lutale, zanimšljala sam ga kako ujutro priprema doručak i kavu, ja plugola ležim u njegovom krevetu. Pitam se kada će me poljubiti, hoćemo li nočas završiti zajedno u krevetu, ili će se on ipak suzdržavati.
"O čemu razmišljaš?" Šapne mi na uho, udaljen je od mene svega par centimetara.
"O ničemu. Gledam." Ozbiljno šapnem, počinjem se rumeniti, možda i on razmišlja o onome što će se noćas dogoditi.
Jedva sam dočekala da predstava završi, primjećujem da nas dvoje večeras izgledam kao jako dobar par.
Pitam se kako bi mi bilo da sam njegova cura.
"Što si imala u planu nakon kazališta?" Upita dok hodamo prema autu.
"Pa možemo negdje na piće, ako si za?" Pitam se što točno bi on sada želio raditi.
"Voliš li arhivska vina?" Zamišljeno upita dok ulazimo u auto.
"Nisam ih pila baš, tako da ne znam zapravo." Sramežljivo odgovaram.
"Ja imam popriličnu kolekciju, ako želiš možemo kod mene otići?" Samovjereno sa smiješkom na licu upita.
"Paa može." Osjećam kako mi obrazi gore, jesam li ja to upravo pristala otići kod njega doma. Pretopstavljam da se večeras neće suzdržavati.
"Haha savršeno!" Uzbuđeno kaže te mi namigne.

Vidim da mu se moj odgovor svidio, sve više sam uvjerena da ćemo noćas završiti u krevetu. Pitam se kakve bi to posljedice za mene moglo imati?
Hoću li dobti etiketu cure koja je spavala s profesorom zbog ocjene?