Sjajne male stvari

Sedmo poglavlje

Više nikad neću pit, nikad više, govorim sama sebi. Ležim u krevetu, usta su mi suha, osjećam pulsiranje u glavi, budim se uz užasnu glavobolju. Još neko vrijeme ostajem u krevetu dok se napokon ne odlučim ustati i skuhati kavu. Uz kavu popijem i dva brufena, sat pokazuju 11:30, odlučujem naručiti pizzu i dobro se najesti.
Ulazim u kadu punu pjenušave kupke, za pola sata moram krenuti na posao. Osjećam se kao da sam prije dva dana umrla, ali barem nisam više gladna, ona pizza je bila odlična.
Oblačim crnu hoodicu, crne traperice i crne marte. U žurbi nanosim maskaru, poderom pokrivam sivo lice, kosu ostavljam raspuštenom,stavljam naočale jer naravno nisam kupila otopinu za leće. Gledam se u ogledalo, pa čak i ne izgledam toliko grozno. Pogledam na sat, 12:20 je, kasnit ću.
"Sranje!" Žurno izlazim iz stana.
Utrčavam u knjižaru.
Lukas me ljuto dočekuje.
"Kasniš, trebala si mi pomoći istovariti pošiljku." Ljutito rukom pokazuje 5 kutija u kojima su izdanja Eneide na Latinskom.
Pet kutija,ti to mene zezaš? Sigurno se "pretrgao od posla", i sad mi namjerno neće pomoć složiti izlog.
"Oprosti, častim kavom za ispriku." Počinjem otpakiravati kutije.
"Kako god, bit ću za blagajnom ti riješi izlog." Odlazi tipkajući na mobite. I sad će do kraja smjene igrati igrice.
Izlog ukrašavam maslinovim i palminim granama, crvenim bobicama, grožđem i pokalima za vino, knjige slažem u sredinu izloga. Izlog izgleda solidno, ok osrednje, ali koga još zanima Eneida i to još na latinskom. Klećim u izlogu slagajući knjige i plastične ukrase. Začujem kucanje po staklu izloga. Stoji ispred izloga u crvenoj dolčeviti sa smiješkom na licu.
"Felix!" Gledam u njega šokirano. Čučim u izlogu okružena plastičnim grožđem i šibama, zemljo progutaj me.
Pokazuje rukom prema vratima, kimam glavom, ulazi u knjižaru.
"Lana, ovome se stvarno nisam nadao!" Kaže veselo smijeći se. Stoji ispred mene prolazeći rukom kroz kosu, njegov izraz lica mi govori koliko mu je ovo zabavno.
"Bok! Ovaj dobar dan." Pozdravljam ga i dalje čučeći u izlogu, užasno mi je neugodno.
"Bok." Kaže opušteno, smiješući mi se. Prima me za ruku, pomažući mi da izađem iz izloga, izlažeći spotaknem se i skoro padnem na nos.
Brzo me prima za struk, nalazim se naslonjena na njegova prsa s njegovim rukama na svojem tijelu. Sva gorim, srce mi ubrzano lupa, osjećam njegov miris, njegovu toplinu, nejgov dodir, osjećaj je fenomenalan. Pušta me i udaljuje se korak od mene.
"Jeste li dobro? Ispričavam se ako sam vas doveo u neugodni situaciju, činilo mi se da ćete pasti." Gleda me ravno u oči, postaje nervozan, sram ga je.
"Jesam hvala vam. Hahaha ma ne trebate se ispričavati, spasili ste me." I mene je sram, ali ga ne mogu prestati gledati, pramen kose mu pada preko lica, obrazi mu se lagano rumene, kako je sladak.
"Drago mi je da sam vas spasio." Popravlja rukom kosu, djeluje nervozno.
"Kako vam mogu pomoći?" Upitam sa smiješkom na licu. Pitam se kako se osijećao samnom u naručju, koje misli su mu prolazile glavom.
"Može jedna kopija Eneide." Pokazuje na izlog. Pogled mu luta po knjižari.
"Naravno. Zanima li vas još nešto?" Uzimam jednu knjigu iz izloga, rušeći pola složenih knjiga u izlogu, baš lijepo. Dodajem mu Eneidu, pogledom me odmjeri.
"Hmmm imate li kakvu preporuku?" Opet onaj smiješak, zabavljam ga. Nadam se da se neće prervoriti u arogantnog šupka opet.
"Don Quijote, mislim da je to odličan izbor za vas." Smiješkam mu se, ako se on meni planira rugati onda ću se i ja njemu.
"Hmm bitka sa vjetrenjačama. Možda napokon uspijem pobjediti svoje vjetrenjače." Ne miče pogled s mene, gleda mi kosu,vrat, usne. Nisam sigurna pričinjava li mi se ovo ili je stvarnost. Zašto me tako gleda, smatra li me privlačnom možda, osjećam se tako zbunjeno.
"Ako uspjete hoćete mi otkriti tajnu kako ste uspjeli?" Gledam ga ravno u oči, prstom prevrćem pramen kose, smješka mi se.
"Biti ćete prva kojoj ću otkriti tajnu." Ne miče smiješak sa lica, pogled mu luta po mome tijelu. Sad sam sasvim sigurna da flertuje samnom.
"To zvuči jako dobro." Krećem prekopavajući knjige po policama u potrazi za Don Quijoteom, koji nered. Stoji pored mene naslonjen na police, namjerno me provocira. Svjestan je koliko me smotao sada, mislim da je shvatio i da mi se sviđa.
"Ahaa evo je!" Kažem uzbuđeno, mašući knjigom. Glasno se nasmije.
"Slatka je ovo knjižarica mogu reći, ali čini mi se da trenutno baš i nemate neku gužvu?" Pogledom prelazi preko prezne knjižare, Lukas stoji naslonjen na pult igrajući igrice, opet.
"Paa zapravo rijetko nam je gužva. Uglavnom je uvijek ovako." Prelazim prstom po policama, siv je od prašine, toliko o našem prometu.
"Ahaa a vidim i kolega je tu. Pretpostavljam da se on neće ljutit ako uzmete kratku pauzu, recimo sat vremena?" Gleda me sa smiješkom na licu, poziva me na kavu?
"Paa, ne znam..." Jedva izgovaram mucajući, prekida me usred rečenice.
"Jedino ako ne želite samnom sjesti na kavu ili nešto pojesti, što je naravno sasvim uredu." Kaže pristojno, pogledavajući Lukasa koji ne miče pogled s mobitela.
"Ne želim! Mislim da bilo bi mi drago. Hvala vam na pozivu." Sudeći po tome koliko mi je vruće pretpostavljam da sam crvena kao paradajz.
"Sjajno, uzmite svoje stvari ja ću na blagajni sve riješiti." Kaže hodajući prema Lukasu.
Odlazim do toaleta, umivam se hladnom vodom, kako mi je vruće. Čekaj malo, jesam ja upravo pristala izaći s njim. Je li to upoče dopušteno, ja sam njegova studentica?
"Lanaa! To je samo kava." Govorim si gledajući se u ogledalo, ajde ne izgledam baš tako loše, danas mi je kosa posebno lijepa. Sreća da sam ju jutros oprala.
Felix me čeka kod blagajne.
"Spremni?" Pita me uzbuđeno.
"Jesam. Lukas brzo se vratim..." Sjajno sad obojica gledaju u mene.
"Uredu je, opusti se." Smije mi se i namiguje mi. Koji klaun.
"Lukas, bilo mi je drago." Kaže Felix rukovajući se s Lukasom. Ne mogu procijeniti radi li ovo iz dosade ili sam mu ipak zanimljiva.
"Samo dvije ulice odavde nalazi se jedan vrlo ugodan kafić. U ponudi imaju kolače, muffine, sendviče,kroasane... Mislim da bi vam se mogao svidjeti." Dok to govori, dijeluje uzbuđeno, neobično mi ga je vidjeti takvoga, kao da ima tremu.