Sjajne male stvari

Deveto poglavlje

Ponedjeljak je, danas nemam predavanje, prošla su dva dana od kada sam zadnji put vidjela Felixa.
Jučer sam se cijeli dan premišljala da mu pošaljem poruku, što bih mu uopće rekla, kako si, što radiš ili samo bok? Je li uopće uredu da mu se obraćam sa ti?  Osjećam se očajno.
Jučerašnji dan rezultirao je praznom buteljom vina i napola pojedenom kantom sladoleda od vanilije.
Stan mi izgleda kao da su ga bombardirali, krevet  je zatrpan zgužvanom odjećom, stol u dnevnom boravku prekriven je knjigama i razbacanim papirima, kuhinja je još i najurednija prostorija u stanu.
Popodne kod mene dolazi Maja, nismo još razgovarale o njezinom provodu sa Davidom i Ianom.
Zapravo bi trebale učiti za kolokvij koji je sljedeći tjedan, ali po svemu sudeći to se neće dogoditi.
Uzimam mobitel i zovem Maju.
"Hej samo da te obavijestim nemam više vina, a nemam ni grickalica. Paa ako bi mogla prije nego dođeš skoknuti do dućana, vratit ću ti novce." Govorim bacajući prljaviu odjeću u perilicu.
"Oke uzmem dvije butelje, čips, bonbone, čokoladu, cigarete..." U pozadini čujem buku i trubljenje, vozi, znači da je na putu prema meni.
"Tele jednooo!!..." Čujem ju kako se ljuto dere i trubi i nerazumno urla, vjerojatno ga psuje. Poklapam slušalicu, ne mogu slušati tu gakamu.
Vožnja Zagrebom je uvijek prava pustolovina, propisi se ne poštuju, prolazi se kroz crveno, biciklisti krivudaju po cesti, pješaci pretrčavaju preko ceste, to su samo od nekih razloga zašto koristim javni prijevoz.
Možda sam i ja njemu trebala dati svoj broj , možda bi se onda on meni prvi javio, započinjem mu tipkati poruku. Bok, Lana je... i što sad dalje, kako si, ne to je glupo.
Brišem poruku, palim cigaretu, a da ga jednostavno nazovem, ali što bih mu rekla?
Sjedim na kauču, piljim u mobitel, pokušavam skupiti hrabrosti da mu se javim. I evo nas opet na početku, isto kao i jučer. Zašto je ovo tako teško, mislim očito je da mu se sviđam i on se meni sviđa to je isto očito čak preočito.
"Koja si ti pizda, Lana." Ljuta sam na samu sebe, točnije mrzim se. Mrzim se jer sam toliko nesigurna i sramežljiva. Mrzim se!
Portofon mi zazvoni, to je Maja, puštam ju da uđe.
Čujem kako se uspuhano penje stepenicama.
"Jebote! Pihh. Kak nemate lift? Kakva to  zgrada nema lift?" Jedva dolazi do zraka, rumena je i znojna u licu.
"Bokić, ajde raskomoti se, donesem ti čašu vode." Kažem uzimajući vrećice iz njezinih ruku.
"Neću vodu! Daj otvori to vino, idemo piti."
Zavali se uspuhana na kauč. Za sad još ne komentira nered na stolu.
Odlazim do kuhinje po čaše i zdjelu za čips.
"Dakle kako si ti provela vikend, moj je bio fenomenalan, zanemarujući par sitnica."
Toči vino jednom rukom, a u drugoj drži cigaretu.Otpija veliki gutljaj.
"A ono okey je bio, pričat ću ti, ali prvo ti meni pričaj!"
Brzo izgovaram, sipajući čips u zdjelu.
"Znači nakon što si me ti napustila, David i ja smo prije odlaska meni svratili malo do kluba. Plesali smo, ljubili se, ono baš nam je super bilo, naletjeli smo i na neke njegove frendove u klubu. Iskreno ne kužim zašto se tako nadurio, kao neko dijete. Plesala sam s njegovim frendom Hrvojem ili Antoniom, nisam sigurna više, nebitno kako se zove. David se naljutio nazvao me droljom i otišao. Znači koji luđak... Zapravo nebitno, jer smo se kod mene kasnije Hrvoje, Antonio kako god da mu je ime, lijepo proveli i zabavili. Znaš kako mu je..." Brzo i uzbuđeno mi prepričava svoje avanture od vikenda.
"Ok! Dosta! Ne trebam detalje, kužim bilo je zabavno i fenomenalno." Brzo ju s gađenjem prekidam ured rečenice, pitam se kako do sad nije pokupila neku spolnu bolest.
"Jojj Lana daj! Kaj si tak gadljiva, seks je normalna pojava, stvar, kako god..." Govori prevrtajući očima.
"Da znam. Samo ne trebam baš sve detalje čuti." Otpijam gutljaj rosea, ukusno je, šteta što je samo jednu butelju uzela.
"No hajde, kaj sad čekaš. Pričaj!" Uzbuđeno poskakuje na kauču, buljeći u mene, podsjeća me na malog psića.
"Pa ništa posebno, došla nam je nova pošiljka za vikend. Lukas i ja smo bili smjena, što znači da sam uglavnom sve ja odradila. Felix je navratio u knjižaru." Brzo izgovorim zadnju rečenicu, natačem si još vina u čašu.
Maja bulji u mene otvorenih usta.
"Felix? Naš profesor Felix?"
Pita smiješkajući se, ne miče pogled s mene.
"Da on. Došao je kupiti knjige. Što je tu tako čudno, pa radim u knjižari." Brzo izgovaram zamuckivajući, počinjem se rumeniti i znojiti, sranje.
"Ahaa, i kaj prišao ti je i rekao ja bih ovu, onu i onu knjigu?"
Primjećuje koliko sam nervozna, sad će svaki detalj iz mene izvuči, shvatit će da mi se on sviđa.
"Joj ne baš tako. Popričali smo malo o Don Quijoteu i kasnije me izveo na kavu." Pokušavam ne gledati u Maju, zurim u skoro pa praznu butelju vina, definitivno će nam trebati još alkohola.
"Ajmeee!!!! Hahahahah! Bila si na spoju s Felixom, s profesorom. Opaa Lanči, tko bi rekao da si tako opaka!"
Smiješi mi se i namiguje, malo je nedostajalo da skoči na mene od uzbuđenja.
"To nije bio spoj, samo smo izašli na kavu. Malo čavrljali i to je to."
Kažem ozbiljno, lice mi gori, znojim se kao svinja koliko sam nervozna.
"Mhmm i o čemu ste to vas dvoje čavrljali? Kad je sljedeći spoj?"
Puni usta čipsom, usput mrveći po tepihu i kauču, prasica.
"O ničemu specifičnom zapravo. Ne, nema sljedećeg spoja. Rekla sam ti to nije bio spoj!"
Razmišljam što je to zapravo bilo, ta naša kava, što bi sljedeći izlazak s njime značio?
"Ne seri Lana molim te. Gle skužila sam da ti se sviđa, i to je sasvim ok, ništa lošeg tu nema. Što misliš zašto te izveo na kavu?" Gleda u mene ozbiljnog izraza lica, dobro možda bi me onda mogla i savjetovati što da dalje napravim vezano uz Felixa. Maja je većinu vremena luckasta i neozbiljna, ali tu i tamo bude trenutaka kad je ozbiljna, u tim rijetkim trenucima dijeli pametne i dobre savjete.
"Trebao mu je predah od pisanja knjige, to je sve." Tiho izgovaram, znajući da je to laž. Neprestano razmišljam o njegovim rukama na mome struku, njegovom pogledu koji prelazi preko mojega tijela, odmah se zarumenim.
"Da pa se odlučio počastiti Don Quijoteom i čavrljanjem s tobom, o čemu ono? A pa da Don Quijotu! Lanaa da, ok trebao mu je  predah, ali sigurno ne takve vrste. Ako me razumiješ."
Opet se kesi ko budala i namiguje, Maja misli da se sve vrti oko seksa i da je seks jedini način zabave.
"Pa gle ne znam, oke! Saznat ću, kad opet izađemo."
Nepromišljeno izgovorim zadnju rečenicu. Lana ti glupačo!
"Kad opet izađete? Čekaj, kaj, kada? Dala si mu broj!"
Vrisne i ushićeno skoči s kauča rasipajući pritom čips po podu. Prije nego otiđe doma, dobit će metlu u ruke, napravila je još veći svinjac nego što je bio.
"On je meni dao broj. Ali nisam mu se još javila, ne znam što da mu kažem."
Očajno kažem, tko ga jebe, dvije glave su pametnije od jedne.
"Pa kaj čekaš?!" Vikne na mene, skočivši natrag na kauč, dodaje mi mobitel.
"Ajde, javi mu se, odmah!" Gura mi mobitel u ruke. Super stvar kod Maje je ta što  skoro nikad nije ljubomorna, barem što se dečki tiče.
"Pa Maja ne znam kaj! Kaj da mu napišem, već dva dana razbijam glavu time. Ajme Maja što ako je on to shvatio kao odbijanje?" Osjećam kako mi glas puca, oči mi se pune suzama, na rubu sam plača.
"Što ako misli da mi se ne sviđa, a sviđa mi se , stvarno mi se sviđa."
Gotovo je, suze mi teku niz lice, šmrklji mi vise iz nosa, plačem kao malo dijete.
Maja sklapa ruke zureći u mene.
"Ok, Lanči, ajmo se smiriti. Lana dosta je. Smiri se, prestani plakati." Smireno govori trežeći maramice u torbi. Pred mene baca paketić maramica.
Ispuhujem nos u maramicu, brišem si lice, sva sam ljepljiva od suza i šmrklji.
" On je zreo dečko Lana, pa ima preko četrdeset. Gle, vjerojatno je do sada već shvatio da si smotana i sramežljiva. Večeras ćeš mu se javiti, ja ću ti pomoći. Ajde idi se umiti."
Skroz je skulirana i ozbiljna, rukom mi pokazuje prema vratima kupaonice.
Odlazim se umiti hladnom vodom, jesam se ja to sada rasplakala? Zbog Felixa? Gledam se u ogledalo, crvena sam u licu, oči su mi crvene iz nosa mi visi šmrklja. Odlazim do kuhinje gdje Maja kuha kavu.
"Jesi mi bolje ha? Jao Lana fuj, daj obriši nos."
Gleda u mene, vadeči šalice iz ormarića.
"Okey sam. Dakle što? Da mu pošaljem poruku, što da napišem?" Stojim nasred kuhinje nepomično, pitam se kako bi on reagirao da me maloprije vidio. Sigurno bi mi se smijao i zadirkivao me, ili bi me privukao u zagrljaj i mazio mi kosu.
"Da, poslat ćeš mu poruku. Želiš li ga odmah pozvati van? Gdje si ga mislila izvesti uopće?" Na stol odlaže crnu kavu bez šećera, sjeda za stol, pali cigaretu.
"Pa ne znam, u tome i jest problem.
Prošli je put  spominjao aktivnost za koju mu je potrebna partnerica. Ne kužim kaj mu to znači." Sjedma za stol, Maja u mene pilji odmahujući glavom.
"Zemljo otvori se. Lana! Pa vjerojatno seks. Ili je možda htjeo ići bacati frizbi s tobom u park."
I dalje gleda u mene s nevjericom u očima, smatra me glupom, znam taj njezin pogled, mrzim kad me ljudi gledaju kao da sam totalna budala. Možda i jesam budala.
"Ha ha ha, i kaj da ga pozovem sad odmah da to što prije obavimo."
Osjećam se toliko jadno, sve što sada želim je biti sama, ispod deke, u mraku, izolirana od svih i svega. Želim nestati.
"Dobro, možda se šalio. Muškarci imaju specifičan smisao za humor. Možda je mislio na neki sport ili još bolje ples. Partner i partnerica, plesni partneri, pa daa sigurno je na to mislio."
Kaže uzbuđeno, skakutajući po stolici. Otpijam veliki gutlja kave, možda me malo oraspoloži.
"Ples? Ja ne znam plesati, ples ne dolazi u obzir."
Brzo izgovaram odmahujući glavom.
"Dobro onda, šetnja, kazalište, kino? Daa kazalište, izvedi ga na neku predstavu." Opet mi gura mobitel u ruke.
"Voli klasičnu glazbu. Možda na neku operu ili balet?"
Kako se toga nisam ranije sjetila. U HNK izvode labuđe jezero, na to ću ga pozvati.
"Pa etoo, savršeno. Ajde sada, javi mu se!" Uzbuđeno trlja ruke, doskočivši do mene.
"Labuđe jezero, što kažeš na to?" Moram brzo razervirati karte, ako pristane izaći samnom moram kupiti neku svečanu haljinu i odgovarajuće cipele.
"Odlično, znači napiši nešto u stilu kako ti se čini da ovaj vikend provedeš gledajući labuđe jezero ili jesi li ove godine gledao labuđe jezero jer ako nisi ja imam kartu viška."
Hihoće se i krevelji pored mene, trebala je kupiti još jednu butelju vina, ovo bi bilo puno lakše u pripitom stanju.
" Možda ovo drugo, ali zar to nije malo prenapasno?"
Pitam se što bi on sada rekao da zna da sam rekla Maji za nas, sigurno bi bio bijesan.
"Ne odugovlači, samo mu pošalji poruku i završimo s time!"
Počinjem joj ići na živce, točnije živcira ju moja nesigurnost.
Odlazim na kontakte birajući njegov broj, pišem poruku "Ovu subotu izvode labuđe jezero u HNK, pa ako imaš vremena voljela bih te počastiti baletom i viskijem kasnije." zurim u tu poruku, kako to glupo zvuči,  neću mu ništa slati, sutra se vidimo na predavanju tako da je svejedno. Maja mi brzo uzima mobitel i otrči u dnevni boravak, trčim za njom vrišteći, stoji nasred dnevnog boravka, smiješući se dodaje mi mobitel.
"Molim i drugi put. Dužna si mi pivu." Prolazi pored mene, namiguje mi, cereka se kao majmun.
Zurim u mobitel, poslala mu je poruku, tu glupu poruku, šaljem mu još jednu poruku  " Lana je". Najrađe bih ju zadavila sada, ne mogu vjerovati, što ako me odbije ili još gore ne odgovori ništa, izignorira me, što ako opet postanem nevidljiva.
Mobitel mi zavibrira u ruci, poruka od Felixa. Zurim u njegovu poruku "Bok Lana, skoro pa sam izgubio svu nadu da ćeš se javiti. Prihvaćam ponudu, viski nikako ne mogu odbiti ;)." To je to, rekao je da, u subotu sam na spoju s Felixom. Skaćem od veselja po dnevnom boravnu glasno se smijeći, Maja brzo dotrči.
"Znala sam! Imaš spoj sa Felixom!"
Dere se i skače samnom po dnevnom boravku, jedna drugoj se smijemo.