Sjajne male stvari

Dvadeset četvrto poglavlje

Zurim kroz prozor tranvaja, pokušavam smisliti što ću reći kada ugledam Felixa. Nismo se čuli više od tijedan dana, ne znam kako se ponašati prema njemu, ignorira moje poruke i pozive.

Ako ću mu stvarno biti asistentica onda se naš odnos u potpunosti mijenja.
Ali onda ću barem znati što sam mu i koje su moje dužnosti prema njemu, jer u ovom trenutku to ne znam.
Trenutačno sam samo zabava ili neki ispušni ventil, nisam sigurna.

Tranvaj je krcat školaraca, ljudi koji su na putu za poso i očito rade od 9 ujutro i naravno baba sa njihovim silnim torbama i kolicima za plac.
Osjećam kako mi znoj curi niz leđa, roza košulja priljepila mi se uz tijelo, jedva uspijevam održati ravnotežu u visokim petama i prenatrpanom tranvaju.
Dok silazim iz tranvaja osjetim nečiju ruku na svojoj stražnjici. Odvratno. Brzo izjurim na ulicu, žureći prema faksu.

Ulazim u ženski wc, brišem znojno i sjajno lice papirnatim ručnicima, pokušavam ih ugurati ispog košulje pod pazuhe.
Odvratno, sva sam znojna.
Popravljam pundžu koja se počela raspadati, gledam svoj odraz u ogledalu.
Izgledam i osijećam se smiješno, na rozoj košulji vide se mrlje od znoja, a crna suknja mi je premala u struku i steže me.
Ovo je samo formalnost, samo potpisivanje papirologije i to je to. Mogla sam komotno doći u duksi i trapericama.
Tajnica će me dočekati, a ne dekan. Uzdignute glave izlazim iz wc-a.

Na hodiku ugledam Patriciju kako se hihoće sa grupicom dečkiju iz grupe. Obukla je pletenu haljinicu iz koje joj naravno sise ispadaju.
Na nogama ima visoke crvene čizmice, kosa joj pada u bujnim kovrčama, izgleda kao jeftina kurvica.

Ali i dalje izgleda bolje od mene, ajme kako ju mrzim.
Pokušavam što brže proći pored nje.

"Na putu da zaradiš tu peticu Lana?"
Patricija me podrugljivo upita, svi dečki oko nje se hihoću i podrugljivo smiju.
"Možda i idem. I, što se to tebe tiče?"
Oštro joj odgovorim, stojimo jedna nasuprot druge, zureći jedna u drugu.
"Haha pa zapravo me i nije briga. Ja kod profesora Tanasovskog imam zagarantiranu peticu."
Zuri u mene i namigne mi.
Smije mi se ravno u facu.
"U to sam sigurna."
Osjećam kako mi se lice crveni od bijesa.
"Bez brige Lana, kad završim s Felixom vratit ću ti ga."
Kaže to uzimajući torbu sa poda.
Sise su joj ogromne.
Pitam se jesu li možda silikoni.
"Što? Ti i on... Što ti imaš s njim? Ne razumijem."
Osjećam se tako zbunjeno, groz glavu mi prolazi tisuću slika, Patricija polugola, gola u njegovom krevetu, među njegovim plahtama snjim, u krevetu u kojem sam ja bila.

"Hahaha kao da bih ti rekla. Recimo samo da nisi jedina koja se zna tu i tamo zabaviti sa Felixom."
Zurim u nju dok odlazi prema predavaoni.
Jel ona to ozbiljna?
Ona i Felix? Zašto ona?
Ona i ja smo skroz drugačije, izabrao je nju, a ne mene?
Tri puta duboko udahnem i zaputim se prema tajništvu.

"Slobodno je."
Čujem sa druge strane vrata nakon što sam pokucala.
Ulazim u tajništvo, za stolom sjede tajnica i Felix, oboje mi se nasmiješe čim me ugledaju.
"Lana! Dobro jutro! Dođite, sjednite. Jeste za kavu, sok, mineralnu?"
Tajnica mi se široko osmiješuje.
Koja draga žena.
"Može kava. Crna obična. Hvala vam."
Brzo odgovaram i sjedam pored Felixa.
Tajnica kima glavom u znak odobrenja
i izlazi iz prostorije, ostavljajući Felixa i mene same.
Trudim se ne gledati ga, primjetila sam da je obukao cenu košulju, crne hlače i crne cipele, sav je u crnini i dobro mu stoji, kosa mu je uredo počešljana.

"I kako si?"
Upita me okrenuvši stolicu prema meni, osjećam njegov pogled na sebi.

"Dobro sam. Hvala na pitanju."
Brzo odgovaram ne gledajući ga.

"Drago mi je to čuti. Nadam se da ćeš za par minuta biti još bolje. I da ćeš izgubiti taj bahati i bezobrazni stav."
Ne miče pogled s mene.

"Ja sam bahata i bezobrazna?"
Ljutito upitam, zureći u njega.
Stvarno je nevjerojatan, najrađe bih mu šamar opalila.