Sjajne male stvari

Dvadeset deveto poglavlje

Gledam na mobitel sat pokazuje 20:15 sati, kasnim samo petnaest minuta, ali on se neće ljutit jer nije egoistični, narcisoidni šupak. Uska crna haljina naglašava moju isklesanu liniju, zahvaljujući jednom čovjeku koji me bacio u totalni očaj i depresiju sa šezdeset kilograma došla sam do pedeset. Štikle naglašavaju moje vitke i tonirane noge zahvaljujući mukotrpnim treninzima boksa i svakodnevnim dvosatnim trčanjem po nasipu. Kosa mi je sada pošišana u bob frizuru, prošaranu bordo pramenovima, nove naočale mačkastih okvira naglašavaju svježe novo ugrađene trepavice. Lagani rujanski povjetarac nosi miris još jedne akademske godine, moja zadnja godina, ne mogu vjerovati da ću uskoro diplomirati. Prošle su samo tri godine od kako mi se svijet preokrenuo naopačke. Toliko toga se dogodilo u te tri godine. Felixs je dobio stalni posao na Oxfordu, briljantan profesor Felix Tanasovski, do sada je izdao već šest knjiga, ali tko broji. Živi u luksuznom stanu sa svojom zaručnicom Ivanom. Naravno Ivana je ujedno i njegova kolegica, veza pomoću koje se uspio progurati i uspjeti na Oxfordu. Lagala bih kada bih rekla da nisam bila iznenađena tim vijestima, njegov odlazak pa obavijest o zarukama, na što je naravno naše sveučilište jako ponosno i sretno zbog njega i njegove bolje polovice.

Objašnjenje koje sam ja dobila od njega putem poruke glasilo je ovako ;"Ovako je najbolje za oboje. Bit će ti bolje bez mene. Lana nemaš pojma koliko si moćna, koliko si talentirana i genijalna. Mislim da ćeš to shvatiti tek onda kada ostaneš sama. Od samoga početka ti nisi mene trebala, ja sam trebao tebe. Lana moja Lana, ako ne otiđem ti ćeš biti moja propast. Zauvijek tvoj, Felix."

Trebalo mi je samo pola godine da se saberem nakon njegova odlaska. Maja mi je pomogla, naravno, Maja moja srodna duša, najbolja prijateljica. Jedina osoba koja je uvijek bila ovdje za mene je bila Maja. Obije smo postale među najboljim studentima u generaciji, upisale boks, počele se zdravo hraniti, smanjile unos alkohola, cigareti se naravno nismo odrekle to bi ipak bila prevelika žrtva. Obije smo postale asistentice na sveučilištu, Maja uz to drži i online instrukcije maturantima i pripreme za maturu.

Ja sam otišla iz one očajne knjižare i pokrenula svoj blog o mentalnom zdravlju mladih žena, koji se na veliko iznenađenje progurao među najčitanije blogove u posljednjih par mjeseci, što je otvorilo mnogo vrata za sponzorstava, knjiga i raznih proizvoda, čak me nadahnulo da krenem pisati i knjige o samopomoći. Uskoro ću izdati svoju prvu knjigu, promocija bi se trebala održati u Nacionalnoj knjižnici za mjesec dana. Profesor Mislav Palić koji je naslijedio Felixsovo mjesto, a time i mene kao njegovu asistenticu vrlo je ponosan mnome, veliki je obožavatelj moga bloga i veseli se promociji moje knjige. Felixov odlazak za mene je bio procvat, ali i za njega. Moja karijera ima blistav početak, njegova nikad nije bila bolja. Ali što se tiče ljubavnog života, moj je nepostojeći, njegovom se smiješi blistava budućnost.

Ulazim u restoran, crnokosi tridesetogodišnji muškarac u bijeloj košulji mahne mi sa šanka. Znači to je Luka, moj Tinder dejt za večeraš, točnije moja večerašnja ševa. Upoznali smo se preko Tindera prije dva tjedna, on je direktor tvrtke koja se bavi IA-om, voli brze sportske aute, svakodnevne odlaske u teretanu, i naravno lijepe mlade cure za kako je rekao jebeni kardio trening. Iznenadio me paketom koji je stigao na moju adresu prošli tjedan, Chanele torba i veliki buket ruža. Rekla sam mu da ne želim takav odnos, i da nisam sponzoruša ni prostitutka. Nije bio iznenađen time, smatra me genijalnom, još jedan muškarac koji me smatra genijalnom. Još jedan takav mi treba, možeš misliti. Egoistične kretenčine, ali kada su samo za seks nije važno. To i volim kod muškaraca poput Luke, odmah izraze svoje želje i potrebe, ne igraju se nečijim emocijama, umom, srcem, osjećajima... Samo seks, samo jedan ili dva jebena kardia i to je to.

Prilazim do tog seksi tamnokosog muškarca, smiješi mi se, proždire me pogledom, ne kažem ništa odmah guram svoj jezik u njegova usta, zagrizem mu usnu, povlači me za struk, čvrsto pritišće svoje tijelo uz moje, osjećam njegovu veliku nabreklu erekciju na svom trbuhu.

"Gladan?" Upitam povlačeći ga prema konobaru koji nam rukom pokazuje stol za dvoje na privatnoj terasi.

"Izgladnjen! Reci mi što si obukla ispod haljine?" Rukom mi pritišće struk, drugom me grabi za guzicu.

"Apsolutno ništa." Namigujem mu dok sjedamo za stol.

Luka odmah naručuje dva krvava odreska, salatu i butelju najskupljeg crnog vina. U protekle tri godine izlazila sam samo na ovakve spojeve, sa ovakvim muškarcima. Osjećam se kao da imam potpunu kontrolu nad njima, seks je fenomenalan, nekoliko frajera ostavilo mi je kuvertu na noćnom ormariću kad su odlazili. Prva kuverta koju sam primila bila je od tako dragog i simpatičnog lika, kojemu se više ne sjećam imena. Plakala sam skoro puna dva sata zbog toga, nazvala Maju koja se odmah pojavila pred vratima moga stana i sugerirala da taj novac spremim za crne dane. S vremenom im je postalo jasno da nisam prostitutka, prestali su slati darove i novac i prekinuli svaki kontakt sa mnom. Naravno novac i pokloni uopće nisu bili važni, bila je važna emocionalna nepovezanost. Felix me učinio emocionalno nedostupnom, oštećenom. Ljubav i emocije mi nisu više važne, samo karijera. Muškarci mi služe samo za zabavu, bespotrebni su, ne trebam ih. Ne trebam muškarca da me spasi, sama sebe sam spasila. Ili barem tako mislim.