Sjajne male stvari

Dvadeset šesto poglavlje

Ulazim u Tobacco i kupujem dvije kutije crvenog Malbora.
Jutros se nisam našminkala, otuširala sam se, svezala kosu u neurednu punđu, obukla rozu plišanu trenirku, tenisice i pilot jaknu.
Žurno hodam Ilicom do Felixova stana, hladan povjetarac zebe me za cijelo tijelo.
U zraku se osjeća studen, zima se bliži, za mjesec dana grad će vjerojatno bito prekriven snjegom.
Snjeg me odmah asocira na blagdane i činjenicu da nemam nikakav plan za Božić i Novu godinu.
Nemam volje ponovno slušati mamu kako trača žene iz udruge za zaštitu životinja i o svim životinjskim životima koje je spasila.
Ne razumijem kako može imati obraza pričati to meni, svome dijetetu koje je napustila i zamjenila ga za smrdljive pse i mačke lutalice.
Odmah se sjetim tate i one grozne noći, one grozne noći koju nikada neću zaboraviti.
Niz obraze mi teku suze, ne želim o tome razmišljati, ne želim o tome pričati. Samo Maja zna cijelu istinu, samo ona.
Ona je bila ta koja me spasila i pomogla mi, ona, jedino ona.
Ostali ne bi razumjeli, ali Maja razumije, njoj se ista stvar dogodila, ona razumije, ali stvarno razumije.
Ona me ne osuđuje.
Okusile smo istu bol.

*****
Čim pozvonim na vrata čujem Smokija kako laje. Felix otvara vrata u donjem dijelu trenirke i šlapama, Smoki veselo skakuče oko mene.
"Brzo upadaj, izgorjet će nam doručak." Kaže to sa smiješkom na licu, kosa mu je razbarušena, promatram njegov krupam mišićav torzo, odmah se navlažim.
Dok izuvam tenisice Smoki mi liže lice i veselo skače oko mene, čujem Felixa kako iz kuhinje viče na Smokija da me ostavi na miru.
Ulazim u kuhinju, izgleda kao da je nuklearka eksplodirala, razbacano voće i povrće po pultu, ljuske od jajeta, rasipano brašno po podu.
Iz tave se dimi nešto pregoreno, Felix po kuhinji juri mješajući nešto u loncu dok jednim okom prati posudu u pećnici.
"Pas mater!!" Ljuto vikne, čim uoči dim koji se širi iz tave.
Brzo ju uzima i baca zagorjelu palačinku u smeće.
"Dobro jutro, kako da ti pomognem, ako ikako mogu?"
Upitam, osjećajući se kao panj koji beskorisno zauzima prostor u kuhinji, dok on jurca od lonca do lonca.
"Bokić Lana, pa ovakav je plan, složenac od jaja i povrća je u pečnici, za 10 minuta bi trebao biti gotov.
Krema od vanilije je gotova, treba ispeći palačinke, narezati jagode i ocjediti grejp za sok.
Možeš krenuti sa rezanjem jagoda, pa na sok od grejpa, a ja ću ispeći palačinke."
Stane ispred mene , čvrsto me primi oko struka i stravstveno poljubi.
Jezici nam se isprepliću, ruke mu zavlačim u kosu, postajem sve vlažnija, osjećam njegovu erakciju na sebi.
Želim mu zavući ruku u bokserice, skinuti ih, spustiti se na koljena i uzeti ga u usta cijelog, velikog i tvrdog, pušiti mu sve dok mi ne svrši u usta, progutala bih sve do zadnje kapi.
Ali on se odjednom odmiče od mene.
"Perverznjakuša jedna, prvo doručak, posao, a onda možemo razmišljati kako bi se mogli zabaviti."
Namigne mi i krene peći palačinke.
Stojim nasred kuhinje, rumena, uspuhaka i osjećam da su mi gaćice skroz vlažne.
Stajem za pult i krenem rezati jagode.
Felix u pozadini pjevuši Sex on fire od Kings of Leon, namjerno provocira.
"Pripremila sam ti sve materjale koje si tražio, tako da si spreman za predavanje."
Odjednom me obuzme ljubomora jer ne znam što ću bez njega.
Postajem ovisna o njemu, a još nismo definirali naš odnos.
Možda ga ni ne trebamo definirati?
"To je moja cura! Bravo! Za to ću te posebno nagraditi."
Perverzno me odmjeri i namigne.
"I onda sam ja perverznjak."
Kažem bocnuvši ga u rebra.
"Ne zabušavaj, hajmo sok od grejpa, ubrzaj se!"
Dok iz pećnice vadi složenac, kuhinju ispuni miris povrća, želudac me odmah zaboli od gladi.
Brzo iscjedim grejpove i pretočim sok u vrč napunjen vodom i ledom.
"Ja sam svoje odradila. Jesi li ti svoje?"
Ponosno upitam, pokazujući na zdjelu narezanih jagoda i vrč soka.
Felix se okreće sa tanjurom palačinki prelivenih kremom od vanilije.
"Ipak sam bio brži."
Kaže podrugljivo i namigne.
Zakolutam očima.
"Odnesimo to u kuhinju, stol sam već postavio."
Dok uzimam jagode i vrč Felix me uštipne za guzicu i ugrize za vrat.
Sva gorim! Koliko ga želim!
"Možda ipak i nisam trebao raditi palačinke, ti si dovoljno slatka." Glasno se smije noseći složenac i palačinke u blavavaonicu.

*****
Za stolom jedemo i šutimo, hrana je fenomenalna, ovaj čovjek stvarno zna kuhati i to jako dobro.
Felix pali cigaretu i zamišljeno me gleda, osjećam njegov pogled na sebi.
Prestajem jesti i gledam ga , ne mogu zaključiti o čemu je riječ, o čemu razmišlja, koji šok mi sada priprema.
Podižem obrvu i upitam ga.
"Sve okey?"
"Jebeno!" Kaže i dalje ne mičući pogled sa mene.
Gasi cigaretu. Gleda me sa smiješkom na licu.
"Jesi za ševu?" Upita gledajući me.
"Napokon da je i to došlo na red."
Gledajući ga otkopčavam gornji dio trenirke, nisam obukla grudnjak, gola sam.
Obrazi mu se odmah zarumene, oči zacakle. Gleda me kao lav srnu.
Lovac lovinu.
Požudno.
Pohlepno.
" Savršenstvo. Ti. Ti si savršenstvo."
Ne miče pogled sa mojih bujnih grudi, vrata, usana, pogled mu se napokon zustavlja na mojim očima.
Hipnotizirano gledam u njegove oči, po prvi put se osjećam kao da gledam u njega, njegovu dubinu.
Njegove plave oči, plave poput mora.
Onog istog dubokog plavog mora koje me zauvijek uzima.