Sjajne male stvari

Petnaesto poglavlje

Ležim na kauču, kosa mi je svezana u neurednu punđu, piljim u ogromnu hrpu prljavog veša kako leži nasred dnevnog boravka, papiri i knjige su razbacani po podu, stol je zatrpan polupraznim kutijama kineske hrane, praznim omotima čokolade i bombona, prazne butelje vina...

Koji jebeni kaos, ja sam u kaosu,živim u neredu, stan mi izgleda kao da je nuklearka eksplodirala.
Prošla su 4 dana od kada sam izjurila iz Felixova stana.
Maja mi neprestano šalje poruke da se priberem, otuširam, "spičkam", i izađem van među ljude.
Možda bih trebala poslušati njezin savjet, "spičkati" se, izaći do grada, zbariti se s prvim zgodnim frajerom, odvesti ga u krevet i zaboraviti na Felixa.

Zaboraviti na njegove ruke na mome tijelu, njegove usne na mojima, njegov glas, miris, kosu, sve vezano uz njega jednostavno trebam zaboraviti.
Ali ja ne mogu zaboraviti, ne želim.
Potreban mi je.
Razmišljam o Ivani, kakva je ona, kako izgleda, kako miriše, kakva je u krevetu.
Gleda li i nju kao što gleda mene.

Piljim u mobitel, Felix mi ne šalje poruke, ne zove me, imam osjećaj kao da me zaboravio. Možda čeka da se ja njemu javim, kao u znak isprike jer sam "burno reagirala" na njegov odlazak u Istru sa jebenom Ivanom.
Ne, ne! Za što da se ja njemu ispričavam, on je ispao totalni šupak! Sljedeći tjedan na predavanju ću ga ignorirati. On se meni mora ispričati, a ne ja njemu.
Što ako ja njemu nisam potrebna?
A on je meni potreban.
Previše razmišljam, ubijam samu sebe već 4 dana, počinjem dobivati migrenu.

Ustajem s kauča i odlazim u kupaonicu pripremiti vruću kupku.
Odlučila sam.
Okupat ću se, našminkati, obući najkraću i najužu haljinu koju imam i izaći s Majom do Kaptola.
Danas je studentska srijeda pa bi alkohol trebao biti u pola cijene jeftiniji.
Šaljem Maji poruku "Budi spremna u 22 sata, pokupit ću te taksijem.".