Sjajne male stvari

Peto poglavlje

Probudim se pola sata prije alarma, sat u kuhinji pokazuje točno 7 sati. Krećem u pripremu doručka, omlet sa paprikom i prepečeni tost, pristavljam vodu za kavu.
Sinoć sam pročitala tek prvih dvadeset stranica Isijavanja, nisam se mogla koncentrirati na knjigu.Od kada sam jučer srela Felixsa nisam mogla prestati razmišljati o njemu, njegova kosa,njegove oči, ruke, njegov miris neprestano su mi u mislima. Smažem omlet u pet minuta, pijem kavu lakirajući nokte tamno crvenim lakom. Danas sam odlučila doći na vrijeme,sa urednom frizurom u friško ispeglanoj odjeći. Priznajem jučer mi se svidjelo kako me gledao, zato sam odlučila dolaziti ranije na predavanja i u lijepom izdanju.
Kosu sam svezala u visoki konjski rep. Samo pola sata mi je trebalo da uredno i tanko izvučem tuš. Sama sebi se čudim koliko mi je važno kako ću danas izgledati na predavanju.
Stojim nasred spavaće sobe gledajući se u ogledalo. Crnu dolčevitu zataknula sam u lepršavu kariranu suknjicu, crne najlonke su nove, bez ijedne rupice. Iz ormara sam izvukla crne platformirame tenisice, zaboravila sam koliko vitkije mi noge izgledaju u njima.
Ajme Lana pretjerala si, pomislim gledajući se u ogledalo.Sat u kuhinji pokazuje 8:30, brzo spremam knjige u torbu i žurno napuštam stan.
U predavaonu ulazim pet minuta prije početka predavanja, Dario zine kad me ugleda. Hodam prema Maji koja sjedi u drugom redu, obukla je rozu usku pletenu haljinu i Uggsice.
"Lana!! Ajme izgledaš..." U šoku zuri u mene.
"Bok Majić. Reci mi iskreno, jesam li pretjerala, je li mi suknja prekratka?" Upitam je zabrinutim glasom.
"Ajmee nee, nikako. Sjajno izgledaš!" Kaže uzbuđeno.
" Hvala ti. Uhh, već sam se zabrinula da je sve ovo previše." Govorim rukama pokazujući svoj outfit.
"Pitam se što te motiviralo da se središ, ili još bolje tko?" Kaže uz  podrugljivi smiješak.Oči joj sjaje i smiješi mi se.
" Ništa posebno zapravo. Točnije nitko me na to nije motivirao." Kažem ozbiljno.
"Daa, gle nema te kaj biti sram. I meni je napet." Namigne mi.
"Napet? Ma tko?" Upitam ju praveći se da ne znam o kome govori.
" Pa profesor Felix, jesi vidjela kakav auto vozi, ajmee a tek ona široka ramena, a kako je tek visok." Sva se uživila opisivajući ga.
"Za muškarca svojih godina izgleda jako dobro, a što se tiče auta očito je da lik ima novaca." Pitam se jesmo li samo Maja i ja primjetile Felixov izgled.
U predavaonu ulazi Patricija. Mrzim tu umišljenu kravu. Svi dečki iz grupe sline za njezimim vitkim manekenskim tijelom,a tome još i pridonose plave oči, duga plava kosa i savršemo izoperirane usne.
Sjeda točno u prvi red ispred Felixovog stola, pridružuju joj se Barbara i Gabrijela. Stvarno je tužno kako ju njih dvije sljede kao dva mala psića. Patricija naravno uživa u silnoj pažnji, sudeći po bujnom dekolteu krenula je u lov na Felixovu pažnju.
Možda ona postanje njegov ljubimac kao što su Barbara i Gabrijela njezini. Ljubomorna sam, Patricijinom pojavom samo se još gluplje osjećam.
Felix ulazi u predavaonu, kosa mu je uredno počešljana, a plavo odjelo čini ga vrlo elegantnim.
"Dobro jutro svima!" Pozdravlja nas spuštajući torbu na stol. Pogledom prelazi preko pune predavaone, pogled mu se zaustavlja na meni.
"Primjećujem da ste danas u većem broju nego prošli put. Odlično!" Pogled mu je i dalje na meni. Osjećam kako mi obrazi gore, gledam ga ravno u oči te se lagano nasmiješim. Gleda u mene lagano kimajući glavom uz lagani smiješak.
"Dobro, krećemo sa današnjim predavanjem." Kaže tražeći na računalu prezentaciju.
Jel se on to meni maloprije nasmiješio, pitam se.
Na sekundu odlautam u mislima, zamišljam ga kako mi se približava, jednom rukom me prima za struk dok  drugom obuhvaća moj rep. Naglo se trznem. Šta je sad ovo bilo?
Patricija i njezini psići bulje u Felixa kao začarane. Patricija svako malo postavlja neko pitanje, Felix kratko i jasno odgovara, dok joj se obraća je hladan i ozbiljan. Čini se da ne voli kako mu se nabacuje i gura svoje bujno poprsje prema njemu. Pokušavam zapisati sve što mislilm da je važno za ispit, pozorno slušam Felixa što govori.
Ponovno uhvatim njegov pogled na sebi, zamišljeno me gleda.
"Pauza 15 minuta." Brzo kaže vadeći kutiju cigareta iz torbe.
"Idem zapalit." Okrećem se prema Maji.
"Zapali i za mene jednu, kako mi fale cigarete. Slasnee cigaretice." Kaže cvileći.
"Vidim dobro napreduješ s odvikavanjem." Kažem smijući se.
"Bježi da te ne vidim. Bezobraznice jedna!" Dere se na mene i belji mi jezik dok izlazim iz predavaone.
Dvorište je puno ljudi, čini se da još jedna grupa ima pauzu. Hodam prema stražnjem dijelu gdje nema gužve.
Sranje! Nisam ponjela upaljač. Ovo je točno jedan od razloga zašto sam veliki ljubitelj hlača,imaju džepove. Sjedam na klupicu vrteći cigaretu među prstima.
"Primjećujem da ste danas došli na vrijeme." Pored mene stoji Felix, dodajući mi upaljač.
"Hvala vam." Brzo palim cigaretu i duboko uvlačim jedan dim, kako mi je ovo trebalo.
Vraćam mu upaljač govoreći
"Nisam željela ponovno kasniti, da ne steknete krivi dojam o meni."
"Nisam stekao krivi dojam o vama, iako danas kada sam vas ugledao jedva da sam vas prepoznao." Puši cigaretu odmjeravajući me. Osjećam kako se počinjem rumeniti.
"Da potrudila sam se danas doći sa urednom frizurom." Kažem zamuckivajući, za sada još nije izjavio ni jedan uvredljivi komentar.
Sjeda na suprotan kraj klupe, prevrtajući upaljač u ruci.
"Uživate li u Isijavanju?" Upita okrećući se prema meni.
"Nisam još započela s čitanjem, vjerojatno ću ga na poslu započeti čitati." Slažem nervozno, miškoljeći se na klupici, osijećam miris njegove kolonjske, fenomenalno miriši. Odmah se zarumenim.
"Hahaha ako vas smijem pitati gdje to radite da stignete čitati za vrijeme radnog vremena?" Gleda me sa smiješkom na licu, jedan pramen kose pada mu preko lica.
"U knjižari rabljenih knjiga, atmosfera je većinu dana dosta mirna i opuštena." Kažem sa smiješkom. Pali drugu cigaretu te mi dodaje upaljač.
"Kako se zove ta knjižara? Već dugo radite tamo?" Govori ispuhujući dim.
"Knjižara rabljenih knjiga Eva, dvije ulice od Zrinjevca se nalazi. Tamo sam od 3. srednje, znači 4 godine sam već tamo." Govoreći zapalim još jednu cigaretu. Vraćajući mu upaljač prstima mi dotakne zglob ruke, iste sekunde se naježim i zarumenim.
"Volite li raditi tamo?" Sjedi na klupici okrenut prema meni, znatiželjno me gledajući.
"Da lijepo mi je tamo,volim knjige,a definitivno je bolje od konobarenja. Nikada ne bih mogla biti konobarica." Fuj da poslužujem stare pijane ljigavce.
"Slažem se, predobra ste vi cura za konobaricu, prepristojni ste." Gasi cigaretu smiješkajući se. Sjedim nepomično na klupici, predobra sam, prepristojna. On me smatra pristojnom i dobrom curom, trebala bih to shvatiti kao kompliment zar ne.
"Vidimo se kolegice u predavaoni, polako samo, smijete kasniti 5 minuta, ali ni minutu više" Govori to smijući se, ustaje sa klupice i odlazi. Sjedim sama na klupici sa izgorjelom cigaretom u ruci. Gledam ga kako odlazi, prevrće upaljač u ruci. Vadim cigaretu, sranje nemam je s čime zapaliti.
Ostavio me samu i bez upaljača, ali ovaj put je bilo drugačije, on je bio drugačiji,ja sam bila drugačija, ovaj put nisam bila nevidljiva.