Sjajne male stvari

Sedamnaesto poglavlje

Prošlo je tjedan dana od bljuvajučeg incidenta u Tvornici.
Prvu polovicu tjedna provela sam u krevetu ispod deke sa kantom sladoleda gledajući Prijatelje po stoti put.
Drugu polovicu tjedna sam pospremala silan nered u stanu, iznijela sam pet velikih vreća za smeće punih omota od fast fooda, praznih boci vina, kutija cigareta, ljepjivog i zmazanog posuđa koje se više nije dalo oprati. Čini se da sam osuđena na plastične tanjure.

Maja mi je donjela vrećicu Lush proizvoda, uglavnom sapuni, kupke, losioni za tijelo, preparati za kosu.
Očito su se smrad i depresija skorili za mene. Ne znam.
Možda bih se trebala uroniti u kupku od vanilije i anusa, izribati se četkom i čekati da sve to prođe?
Vjerojatno će mi dobro pranje i mirisne kupke pomoći da na sve zaboravim i jednostavno krenem dalje uzignute glave.

Mogla bih to nazvati nekom vrstom egzorcizma, egzorcizma od Felixa i svih sranja koja dolaze s njime u paketu.

Izlazim iz kupaone nakon skoro tri sata, kosa mi je isfenirana, sjajna, mirišljava i čista, koža mi je glatka i meka, osjećam se kao mala šumska vila.
Čista sam i mirisna, nakon duljeg vremena. Hvala ti Majo!
Ponekad stvarno znam biti odvratna.
Za dva sata mi počinje Felixovo predavanje, iz ormara izvlačim trapezice visokoga struka, usku bijelu majicu sa v izrezom i Majine bijele platformirane tenisice.
Dok uvlačim majicu u hlače gledam se u ogledalo, čini mi se da mi je struk uži, kao da sam smršavila, kako god izgledam prejebeno.
Osjećam se kao grčka božica, stvarno imam prebolesno tijelo.
Odlazim do kuhinje brzinski se napudrati i staviti umjetne trepuše, na usne stavljam ruž boje mesa.
Gledam svoj odraz u ogledalu, osjećam se lijepom, čak sam i nokte nalakirala rozim lakom.
Spremam knjige i laptop u ruksak žureći prema faksu.

U predavaonu stižem deset minuta prije predavanja.
Ugledam Maju kako tipka na mobitel, obukla je crnu lepršavu haljinicu i platformirane tenisice, sudeći po stanju u kojem su zaključujem da su nove.
Sjedam pored nje vadeći stvari iz ruksaka.
"Kaj veliš na nove šuze?"
Veselo upita i dalje gureći u mobitel.
"Sviđaju mi se, odakle ti lova za njih?"
Sad sam tek skužila da su to Chanelove tenisice.
"Nikolin poklon u znak isprike jer me nazvao droljom."
Smiješi mi se i namigne.
"Nikola? To je neki novi pretpostavljam?" Maja je u tijedan dana uspijela Chanelove tenisice dobiti i vjerojatno mnogo seks, a što sam ja dobila? Mirisnu kosu i kožu i dijelomično uredan stan.
"Nebitan. Skroz nebitan. Mrtav. Za mene ne postoji."
Kaže to hladno i ozbiljno.
Ahh Maja stvarno mi je nedostajala, koliko god je luda, ali u nenormalnom smislu uz nju se osjećam dobro, sretno ili barem manje deprimirano.
"Okeyy, kako god. Hvala ti za sapune i kupke i znaš već. Hvala ti za sve."
Stvarno sam joj zahvalna, zahvalna što je i dalje moja prijateljica i što strpljivo trpi moje šize i bijesne gliste.
"I drugi put koka. Vidim sva blistaš, seksi si, dobro je. Bit ćeš dobro. Sa njim ili bez njega. Vjeruj mi."
Namigne mi i čvrsto me zagrli, miriše na grožđe, koža joj je meka i glatka.

Pitam se tko je točno opljačkao Lush ona ili taj Nikola ili netko treći.

"Ali Lana, sad stvarno ozbiljno. Jebote! Nemoj si više to raditi. Samu sebe ubijati. Okey? Jer ako takva sranja opet ponoviš, ja ću te ubiti."
Kaže to šaleći se iako se vjerojatno ne šali, ako joj opet priredim priredbu kao prije tijedan dana, vjerojatno će policija izvlačiti moje mrtvo tijelo iz Save.

"Obećajem neću više. Ali hvala ti."
Stvarno sam zahvalna što imam Maju, i stvarno se nadam da više neću ponoviti ista sranja.

Felix ulazi u predavaonu glasno zalupivši vratima.
Izgleda ljuto.
Opa! Koja novost za njega.
Kada on to točno nije ljut, kada jebe svoje studentice ili kada ih toliko sjebe da dva tijedna ne mogu izaći iz kreveta od depresije.
Ma zajebi ti to.
Šupak!
Eto što je on, arogantni šupak.

"Dobar dan! Za neke će biti više, a za neke manje. Ekipa slao sam vam mailove, termine za konzultacije, dodatna pojašnjenja. I onda pola vas ne uspije napisati zadovoljavajući seminar. Zašto?"
Stoji rukama naslonjen na stol, rukavi bijele košulje su mu podfrknuti ispod laktova, kosa mu je razbarušana, naočale su mu zataknute u džep košulje.
Piljim u njegove velike snažne ruke, njegove vretenaste mišiće, njegovi dugi prsti, njegova prsa, njegov vrat.
Moje oči ga se ne mogu zasititi, koliko mi je nedostajao, njegovo tijelo, njegov miris, čak i njegova arogancija.
Zagrizem se za usnicu, osjećam kako sam se navlažila, u glavi mi se počinje stvarati kaos, znam koliko je loš za mene, ali ga želim.
Moram ga imati, želim ga imati samo za sebe, želim biti njegova pod svaku cijenu. Znam da će me psihički sjebati, ali nije me briga, velika sam curica, preživjet ću.
Felix pogledom prolazi po predavaoni, pogled mu se zaustavlja na meni.
"Kolegice Lana! Nakon današnjeg predavanja dođite do moga kabineta, moramo porazgovarati."
Ozbiljnim tonom mi se obraća, primjećujem da je ruke stisnuo u šake, izgleda izfrustrirano.
"O čemu?"
Ne mogu maknuti smiješak sa lica.
Ovo zapravo i je zabavno, zabavlja me njegova ljutnja i isfrustriranost.
Priznajem osjećam se pomalo močno.
"O vašem seminaru."
Hladno kaže ne maknuvši pogled sa mene, u dvorani se čuju došaptavanja, zna li ostatak grupe za nas, znaju li da sam se seksala sa profesorom?

Sudeći prema Patriciji koja bijesno pilji čas u mene čas u Felixa zaključujem da ona zna.
Patricija, tko bi rekao da ona može zaključivati.
Ipak nije toliko glupa kako se predstavlja. Sa smiješkom na licu joj namignem.
Vilica joj pada do poda, zuri u mene otvorenih usta kao neka krava.
Da Patricija, on je moj i samo moj, miči svoje sisurde i zmazane prstiće s njega.

Felix i ja ne možemo jedno bez drugoga koliko god to bilo loše za nas oboje. Sudeći kako me gleda i koliko je ljut mislim da je i sam to shvatio.