Deseto poglavlje

357 8 1
                                    

Sljedećeg dana dolazim na vrijeme na predavanje čak sam i uranila 15 minuta. Kosa mi je u visokoj punđi, obukla sam ljubičastu petenu haljinu, crne najlonke i gležnjače.  Cijelu noć nisam mogla spavati od uzbuđenja i nervoze. Jedva čekam da ga vidim danas, naše čavrljenje u dvorištu pod pauzom, njegov pogled na meni, njegov osmijeh, miris, cijelog ga želim, želim da bude samo moj i ja njegova.

Predavaonica se polako popunjava, Maja ulazi u duksi sa kapuljačom na glavi, izgleda mamurno i neispavano, pitam se gdje i s kime je provela noć.
"Izgledaš jako umorno. Jesi okey?" Zurim u nju dok sjeda pored mene, primjećujem da nije našminkana, bljeda je u licu i oči su joj krvavo crvene.
"Kvraguu neee, grozno se osjećam. Sinoć je David svratio do mene, shvatio je koliki je šupak ispao onu večer i u znak isprike donio bocu viskija i paket kondoma."
Izgleda kao da će svake sekunde zaspati, iz torbe vadi bocu vode i kutiju brufena.
"Aaa da, kužim sve. Probaj pod pauzom otići doma i odmoriti se."
Gledam prema vratima, za tri minute nam počinje predavanje, a njega još nema, možda je gužva u prometu, možda je zaspao pa će kasniti.
"Pa sumnjam da bi Felix to tolerirao ipak mu ja nisam cura."
Namiguje mi, stanje u kojemu se trenutno nalazi ne spriječava ju da me zadirkuje.
"Hej, nemoj to ovdije spominjati i samo da bude jasno ja mu nisam cura." Pokušavam se ne nasmijati, još, još mu nisam cura.

Felix žurno ulazi u predavaonu, kosa mu je razbarušena, rumen je u licu i zadihan, odlaže torbu i knjige na stol.
"Dobro jutro! Ispričavam se malo kasnim, ogromna je gužva u gradu." Govori skidajući kaput, izgleda tako privlačno u bijelim košuljama, rukom prolazi kroz kosu koja mu pada preko lica, zadihano traži predavanje na monitoru.
Patricija  bulji kao koza u njega, bujno poprsje joj ispada iz uske dekoltirane veste, fuj, drolja jedna.
"Trebate li pomoć? Imam zapisano gdje smo stali prošli puta..."
Naginje se prema njemu, hihoće se i smiješka, gleda u njega kao da bi mu ga odmah popušila.
Felix zuri u nju par sekundi šuteći, pitam se zamišlja li ju golu.
"Da! Naravno kolegice, dođite mi pomoći." Rukom pokazuje na monitor, smješka joj se dok hoda prema njemu.
Ta jeftina fufa mu se sviđa?
Ne, nemoguće, zašto bi mu se ona sviđala, ona i ja smo potpune suprotnosti, ja mu se sviđam, zar ne?
Patricija se naginje nad monitor, zuri u ekran smiješkajući se, udaljena je svega pola metra od Felixa.
Predugo ovo traje, glumi da ne može naći pravu prezentaciju samo kako bi mu mogla što duže pokazivati svoje mršavo dupe u preuskim trapericama.
Felix pogledom prolazi po dvorani, pogled mu zastane na Marku koji tipka po mobitelu.
"Kolega mobitel u torbu spremite."
Ljutito govori sa prekriženim rukama na prsima.
Ne mičem pogled sa njega, zašto me još nije pogledao, ja sam ona koju prvu inače pogleda.
"Profesore, mislim da sam pronašla prezentaciju."
Patricija ga i dalje gleda pohotnim pogledom, dok joj se Felix približava zagrize usnicu.
"Da, to je to. Hvala vam kolegice."
Gleda u nju smiješkajući se, dok odlazi pogled mu na sekundu zastane na njezinom mršavom dupetu.
Patricija! Jel ovo neka šala!
Kako nju može gledati, i još joj se smiješkati, kao da mene nema, zar je zaboravio naš susret u knjižari, odlazak u kafić, naš dogovor za petak.
Možda ja nisam jedina s kojom flertuje i izlazi na kave, sportove za dvoje, kazališta, kina ili što već.
Što ako se pretvarao da sam mu zanimljiva i simpatična, možda je sve to bila gluma da me odvede u krevet.

Osjećam kako mi se oči pune suzama, želim vrištati, plakati, želim nestati, želim biti što dalje od njega, želim opet biti nevidljiva.
"Hej Lana, sve okey?" Maja me zabrinuto gleda.
"Da. Sve je okey." Osjećam  kako mi se suze spuštaju niz obraze, zašto me ovo toliko pogađa, nije ništa pogrešno napravio, samo je dio svoje pažnje posvetio Patriciji, a ne meni.
Jebeš nju, ja i dalje imam spoj s njime u petak, a ona mu može te svoje sise gurati u nos koliko god želi, ja sam ona koju je odabrao.
Pokušavam samu sebe utješiti, ali bezuspiješno, suze mi i dalje cure niz obraze, stvarno ne želim više biti ovdije.

"Okey! Ajmo pauza od dvadeset minuta." Brzo i glasno kaže, trznem se i pogledam ispred sebe, Felix me zabrinuto gleda.
Zurim u njega, osjećam kako mi je lice ljepljivo i mokro, nos mi je pun šmrklji. Krasno, nemam maramice, osjećam se tako glupo jer me vidio kako plačem, u prvoj klupi, usred predavanja, bez ikakvog razloga, sjedim i plačem kao neko dijete.
Počinjem se mrziti, ljutito uzimam kutiju cigareta i žurim prema dvorištu, rukavom brišem mokro lice.

Odlazim skroz do kraja dvorišta, sjedam na klupu, palim cigaretu, Felix užurbanim hodom dolazi do mene.
"Lana? Jesi dobro?" Upita zabrinuto, gleda me ravno u oči.
"Da jesam, zašto ne bi bila?" Zurim u njega ozbiljnog izraza lica.
Sjeda pored mene na klupu ne mičeći pogled s mene.
"Plakala si. Jesi sigurno dobro? Ako se nešto dogodilo možeš mi reći."
Osjećam zabrinutost u njegovu glasu. Nervozno kopa po džepovima, vjerojatno traži cigarete, pružam mu kutiju i upaljač.
"Dobro sam, ništa se nije dogodilo." Iziritirano odgovaram, iz ruke mu nervozno uzimam kutiju i palim sljedeću cigaretu.
Gleda u mene sa smiješkom na licu, počinje se glasno smijati. 
Gleda me u facu i smije mi se, koji drznik!
"Kaj je smješno?" Gledam u njega bijesna pogleda, kako me živcira, koji bezobrazluk, kako se usuđuje.
"Ajme Lana... Ljubomorna si! Hahahaha!" Ne može se prestati smijati, smiješno mu je što sam se radi njega i njegovog glupog ponašanja rasplakala, smatra to zabavnim.
"Ne pričaj gluposti. Kako si samo arogantan! I... umišljen si!"
Počinjem drhtati od ljutnje, obrazi mi gore, bijesno ga gledam.
"Oprosti. Čekaj ono sa onom plavušom? To te ratužilo, na nju si bila ljubomorna?"
Ne miče osmijeh s lica, taj blesavi osmijeh, ne srami se pokazati koliko mu se moja ljubomora sviđa.
"Nisam ljubomorna! Gle baš me briga, dobit ćeš  karte, idi s njom na balet, izvedi nju na spoj, ne tiče me se!"
Očajno to izgovaram, glupa Patricija, cijela ova situacija mi stvara nelagodu, sram me je jer sam se ponjela kao malo dijete.
"Ne ne, nikamo ja ne idem s njom. Čekaj malo, spoj? Mi u petak na spoj idemo?" Zuri u mene, ne skida osmijeh sa lica, uživa u ovome, ponovno ga zabavljam.
"Ovaj... nee, balet. Idemo na balet." Počinjem mucati, rumena sam u licu, najrađe bi propala u zemlju od srama. Lana kozo, zašto si to nazvala spojem i još to njemu rekla!
"Ahaa, a dobro ako ti tako kažeš.
Iako mislim da bi nam puno zabavnije bilo kada bi to bio spoj."
Zamišljeno gleda u mene, pogled mu prelazi sa mojega vrata na moje grudi, gdje se zadržava neko vrijeme.
Osjećam kako mi srce tuče, gledam u njegove usne, zamišljam ih na svojemu vratu, njegove ruke na mojim grudima, mome struku, između mojih nogu, ugrizem se za usnicu.
"Prestani s time odmah."
Strogo kaže gledajući mi u usne.
"I ovako se teško suzdržavam."
Uzima kutiju cigareta iz mojega krila, pali cigaretu, teško uzdahne.
"Suzdržavaš? Od čega, koga?"
Pretvaram se kao da ne znam, suzdržava se od mene, želi me, pitam se hoće li se i u petak suzdržavati.
"Što kažeš da izlazak u petak bude spoj?" Gleda me ravno u oči, pramen kose pada mu preko lica, koliko je ovaj čovjek privlačan.
"Ako bude spoj, hoćeš li se i dalje suzdržavati?"
Provociram ga, uživam u ovome, osjećam se močno, želi me, a ne može me imati, zasada.
"To će ovisiti o tebi. Ni na što te neću prisiljavati, želim da ti bude ugodno u mom društvu."
Ustaje sa klupe, baca cigaretu na pod, gura ruke u džepove hlača, polako kreće prema ulaznim vratima.
"Želim! U petak se ne moraš suzdržavati." Viknem za njim, srce mi ubrzano tuče od uzbuđenja. Okrene se prema meni, gleda u mene smijući se, izgleda zadovoljno.
"Vidimo se u petak, Lana."
Namigne mi i odlazi.
Zurim u njega, puno je viši i jači od mene, djeluje snažno, onda ga mojih par kilograma viška ne bi trebalo smetati.

Razmišljam što sve moram obaviti do petka, kupiti haljinu, posuditi štikle od Maje, naručiti se kod kozmetičarke na depliaciju, kupiti crno čipkasto rublje.

Rekao je da se teško suzdržava, pitam se koliko se vremena već suzdržava, od našeg susreta u knjižari ili od onoga dana kada smo naletjeli jedno na drugo u knjižnici.

Sjajne male stvariWhere stories live. Discover now