Sjajne male stvari

Dvadeset treće poglevlje

Sjeckam tikvice na kolute, u Gloriji sam naišla na recept za Ratatoullie, tikvice, patliđan, paradjaze, luk, i ostatak povrća potrebno je narezati na kolutove, posložiti u vatrostalnu posudu i preliti sosom od paradajza.

Već pola sata se ubijam rezajući povrće na kolute, i tek sad postajem svjesna koji sam ja idiot.
Pogledala sam vide na kojemu frajer svo povrće reže na kockice i sve ubaci u lonac, i pusti da se bučka pola sata u loncu.
A što ja radim?
Osim totalnog nereda i vrlo moguće neuspijelog jela.
Bacam kolute tikvica, patliđana i paradajza po posudi, preljevam sve paradajz sosom, dodajem soli i papra, sve to radim poprilično šlampavo.

Stavljam posudu u pećnicu i sjedam na trosjed sa čašom vina, pripremajući ovaj "zdravi i nutriciozan" ručak uspjela sam popiti pola flaše crnog vina, stanje kuhinje ne želim ni komentirati.

Uzimam mobitel i odgovaram na maminu poruku, kako stvarno ne želim tajice i natikače koje je povoljno naručila preko neke jeftine stranice.
S gađenjem na licu gledam u sliku tajica koju mi je poslala, leopard uzorak i to još kričavo rozi.
Znači kaj je to?
Fuj? Koja seljačija?

Stiže mi mail od tajnice sa fakulteta, obaviještava me kako je zaprimila svu potrebnu dokumentaciju, te da ispunjavam sve uvijete za asistenticu, moli me da sutra ujutro svratim do njezina ureda potpisati svu potrebnu dokumentaciju.

Asistenticu? Ali nisam joj poslala nikakve papire, zbunjeno zurim u mail.

Na ekranu mi se pojavi dolazni poziv od mame.
Odbijam poziv, ponovno čitam mail, iznova i iznova.
Stiže mi hrpa poruka od mame, slike raznih haljina, tajica, tenisica, torbica koje je naručila sa te neke seljačija stranice.
Odgovaram joj emotikonom palca prema gore.

Ispijam čašu vina do kraja, i dalje sam u šoku, mislim na neki način sam i uzbuđena i sretna.
Nadam se da je plaća asistenta bolja od trenutne plaće koju dobivam u knjižari.

Razmišljam čija bih asistentica mogla biti, možda kod profesorice Tudović to bi stvarno bilo zabavno.
Raditi sa gospođom od skoro 70 godina iako to nije bitno jer je ona akademkinja, napisala je puno knjiga i provela mnoga istraživanja vezana uz socijologiju tijela i razvijanje percepcije o tijelu kroz stoljeća.

Odjednom osjetim nekakav smrad, kao da nešto gori, dolazi iz kuhinje.
Sranje!
Moj ručak!

Brzo dotrčim u kuhinju, vadim posudu iz pećnice, kuhinja je puna zagušljivog dima, paradajz sos se pretvorio u ugljen.

No krasno! Brzo odlazim do dnevnog boravka otvoriti prozor, pustiti taj smrad van iz stana.

Izgleda da ću ipak naručiti pizzu.
Smrad?
Smrad!
Tako je! Ovaj mail, tu nešto smrdi, tko li joj je moga predati sve potrebne papire?
Tko me mogao progurati na mjesto asistentice?
Ista osoba koja će me progurati i dovesti do samo ga vrha.
Učiniti veličanstvenom.
Profesor Felix Tanasovski.