12

912 46 0
                                    

Stojim u dvorištu dok razgledam prostor s Mateom i Lucijanom.

"Veliki cvetni brojevi će stajati u vrhu, gde ćemo se i slikati."

Matea kaže, a ja klimnem glavom.

"Ispred tog zida neka bude švetski sto i punčevi. A iznad stavimo kao "Happy Birthday"."

Lucijano se nadoveže, te ja opet klimnem glavom.

"Velike okrugle lampice za atmosferu će biti oko ograde poređane."

Kažem pokazujući rukom oko sebe.

"A medved iznabadam lizalicama pored broja '30'."

Lucijano mi namigne te se ja osmehnem. Obožavam lizalice. Svaki ukus, svaki oblik. Meni su lizalice kao mami kolači. Eto, najbolje objašnjeno.

"Baloni će biti pobacani po travi, a muzika će biti u ćošku."

Kažem te se premestim s noge na nogu.

"Samo ne znam da nam ne bude hladno."

Pogledam ih, a oni odmahnu glavama.

"Kada ti alkohol prođe kroz vene, za tebe zime nema."

Matea mi namigne, a ja se nasmejem.

"Ko sve dolazi?"

Upita me Lucijano, a ja izdahnem.

"Pozvala sam dve koleginice, dvojicu kolega, tatu, braću i mi što smo ovde."

Odgovorim mu, a on klimne glavom.

"Koliko ti braća imaju godina?"

Matea nagne glavu ka meni, a ja se nasmejem.

"Dvadeset i dvadesetjednu."

Udarim je u rame, a ona prevrne očima.

"Šteta. A htela sam da se provedem."

Namusi se, te brzo podigne glavu kada se začuje Leov smeh.

"Hajde Leo moram da idem, silazi."

Relja je izašao u dvorište na krkačama noseći Lea koji se kao prilepak zalepio za njega.

"Ideš negde tigriću?"

Lucijano upita Relju, a ovaj trzne glavom.

"U Rim."

Odgovori mu kroz zube pokušavajući da skine Lea sa sebe.

"Zašto ideš?"

Upitam ga nakrivivši glavu u njegovom pravcu.

"Imam neke obaveze."

Odgovori neodređeno, a Matea krene ka njemu.

"Dolaziš do rođendana?"

Upita ga te pokuša da skine Lea sa njegovih leđa, al' moj bratić krene da vrišti toliko jako da sam mislila da će nam popucati bubne opne. Matea se odalji od njega i dalje ga moleći da siđe.

"Neverujem."

Opet kratko odgovori te pogleda u mene koja sam ga nemo gledala. Ne mora ni da dođe što me se tiče. Iskreno nisam ni mislila da će biti tu. Jer to je za njega šarada.

Gledao je u mene dobrih dva minuta te kada sam shvatila da i ja gledam u njega naglo sam prodrmala glavom i podigla obrve.

"Šta me gledaš?"

Upitam ga drsko, a on izdahne.

"Skidaj ga sa mene, avion me čeka."

Kaže mi, a ja prevrnem očima.

"Zašto misliš da će sići ako ga ja uzmem?"

Namerno ga zezam jer što da ne? To mi je zanimacija.

"Leo, zvaću tatu. Bolje ti je da siđeš sam."

Relja mu kaže, a Leo odmahne glavom.

"Neću."

Slegne ramenima, te se ja nasmejem.

"Zar je toliko teško skinuti dete sa leđa?"

Lucijano ga upita, a Relja se uspravi te rukom pokaže ka Leu.

"Dođi pa ćeš videti."

Lucijano zatapše rukama te krene predatoraki ka Relji, koji ustukne.

"Mislio sam da ga skloniš."

Nagovesti, a Lucijano klimne glavom te pruži ruke ka Leu koji se nagne ka Lucijanu i ujede ga za prst. U tom momentu sam odvalila da se smejem kao budala.

"Rea, kao ti da si ga rodila."

Lucijano besno kaže mahajući prstom dok se Leo smejao na sav glas.

"Sve loše je na tebe povukao."

Relja mi kaže, a ja prekrstim ruke na grudima.

"A izvini, šta je to na tebe povukao?"

Upitam ga, a on se nasmeje.

"Inteligenciju, lepotu, šarmantnost."

Krene da nabraja, a ja krenem da prevrćem očima.

"Kad niko neće moraš sam sebe da hvališ."

Podrugnem se te mu priđem.

"Dođi kod mene Leo, pusti konja da ide na livadu."

Obratim se Leu, a Relja me uhvati za kožu ruke te me uštine. Ciknem te se refleksno izmaknem šutajući ga pravo u potkolenicu.

"Inbecilu jedan!"

Mahnem rukom jer me boli, a on se savije. Dobro sam ga šutnula, nema šta.

"Jesi li razmišljala da ideš u centarfore?"

Dobaci Lucijano, a ja se nasmejem.

"Slušaj me."

Relja se naglo ispravi te mi se unese u facu. Oči su mu besno sevale u mom pravcu dok me je jednom rukom držao, balgo, za potiljak.

"Smiri doživljaj već jednom. Gutam tvoje uvrede svakodnevno, ali da trpim da me udaraš e to neću. Nisam ti ruku iščupao već sam te blago uštinuo. Ne glumi teatralnu damu ovde. I nađi sebi novu vreću za iskaljivanje besa jer ja tvoje ispade da trpim više neću."

Odmakne se besno od mene te ja protrepćem par puta. Nikada, ali baš nikada nije bio ovako ozbiljan i ljut. Počela sam ubrzanije da dišem dok mi je srce tuklo sto na sad. Bože, zar bi me povredio?

Nemo sam stavila ruke ispod Leovih mišica te sam ga skinula sa Relje i dalje zapanjeno gledajući u njega.
Progutah pljuvačku te pomakoh pogled. Besan je kao ris.
Bez reči je izašao iz dvorište i uputio se ka kolima.

"Au sestro ti ga načisto zajeba."

Lucijano mi stavi ruku na rame, a ja se trznuh.

"Nikada nije ovako sa mnom razgovarao."

Tiho kažem te se okrenem i uđem u kuću. Zar sam zaista toliko preterala?

••••

Prošla je ponoć.
Svi su mi čestitali rođendan.
Izvlačili mi uši.
Grlili me.
Poželeli najlepše želje.
A u mojoj glavi je bio nered i ako sam se smeškala i pričala najnormalnije.

I dalje mi ne da mira današnja 'rasprava' sa Reljom. Nikada nisam došla u tu situaciju da ga gledam kako se suzdržava da me ne udavi. Nikada mu moje čarke nisu smetale. Niti povremeni udarci, onako refleksni. Ali godine valjda prolaze, dojadi čoveku, odakle ja znam.

Najzeznutije od svega je što mi nije čestitao rođendan. Mi se možda svađamo, zadirkujemo, zezamo ali uvek znamo jedno drugome da čestitamo na nečemu. Za njegov rođendan uvek mu u ponoć pošaljem poruku ili ga zovnem i krenem da ga zezam kako stari. Takođe i on za moj. Pošalje mi glasovnu gde me dobro izeza pa tek onda čestita rođendan. Tako smo funkcionisali, a danas...Pa danas sam ga izgleda  baš naljutila i to je rezultovalo praznim sandučićem za poruke kod njegovog imena, posle skoro devet godina.

Završna rečWhere stories live. Discover now