Savršena tajna

...

Osjetivši njegove prste na svom obrazu, zabrinutost na mom licu zamjenjuje osmijeh. Otvaram oči i ugledam predivno Ianovo lice i njegov divan mišićavi torzo. Moja ruka bez razmišljanja i kontrole odlazi na njegova prsa, nakon mog dodira on uzima moj dlan i lagano ga približi svojim usnama spuštajući lagani poljubac.

"Vrlo rado bih se pozabavio s tobom, ali nemamo puno vremena ubrzo krećemo na jedno mjesto, tako da se moramo ustati ako mislimo unijeti barem dovoljnu dozu kofeina u sebe kako bi mogli normalno funkcionirati."

Mislila sam da nemamo nikakvih planova za danas... gdje idemo, kakvo mjesto? Bila sam znatiželjna. Samo sam htjela provesti dan, brišući slike svoje noćne more pokušavajući se umiriti činjenicom da je to sve bio samo užasan san. Činilo mi se kao da je Ian zaboravio na moj ispad, jer nije pokušao spomenuti noćnu moru, očito misli da je bila vezana uz mog oca i sada se osjeća krivim. Ali trenutno nisam htjela proživljavati noćnu moru ispočetka tako da mi je kamen pao sa srca. Nisam bila ni svjesna koliko je Owen zapravo ostavio toliko dubok utjecaj na mene.

"Gdje moramo ići? Pa mislila sam da ćemo današnji dan provesti u stanu?"

Uputio mi je zaigrani smiješak, namignuo i krenuo prema kupaonici. Ostavivši mene ovako zbunjenu u krevetu, brzo sam se digla i krenula za njim. Otvorila sam vrata i dovukla se do Iana koji je stajao ispred stakla i prao zube.

"Gdje idemo??? Ne možeš mi samo reći da krećemo za pola sata i to je to. Kako se trebam obući?"

Završio je s pranjem zubiju, okrenuo se prema meni, uhvatio me za bokove, dignuo na umivaonik i stao između mojih nogu.

" Ništa se ne brini dušo, idemo na doručak. Valjda i mi možemo jednom izaći malo iz stana."

Sad stvarno nisam ništa razumjela.

" Jesi li ti svjestan koliko to nije pametno? Koliko riskiramo?"

Dotaknuo je moj nos i zaputio se prema kuhinji, govoreći preko ramena.

" Za sve sam se pobrinuo, nitko nas neće vidjeti. Obuci se, ja ću napraviti malo kave pa idemo."

Gledajući u njegova leđa odmahivala sam glavom ponavljajući njegove riječi.

" Za sve sam se pobrinuo... Baš si mi puno rekao, hvala!!"

....

Po nas je došao veliki terenac, sličan Ianovom sa zacrnjenim prozorima i odveo nas do Empire State Buildinga. Gdje mi je Ian otvorio vrata i odveo me do unutrašnjosti ove ogromne zgrade koja je jedno vrijeme imala i titulu najviše zgrade.

"Što ćemo tu?? "

Zakolutao je očima.

" Ti se stvarno ne možeš ni malo strpjeti, u zadnjih pola sata postavila si mi milijun pitanja! Još malo pa ćeš vidjeti, par minutica obećavam! Pričekaj me tu, evo me za sekundu, samo da nešto riješim pa idemo."

Kimnula sam, polako odustajući od svoje namjere da otkrijem što to Ian planira.
Otišao je do glavnog recepcionera, razmijenili su par riječi i par kimanja glavom, te se zatim rukovali i zajedno krenuli prema meni.

" Idemo? "

Rekao je Ian, ispruživši ruku prema meni, koju sam ja brzo prihvatila jer nisam mogla vise čekati u neznanju. Recepcioner nas je odveo do lifta gdje je pritisnuo broj 103 i poručio nam da se ugodno provedemo.

Kada sam se doselila u New York čitala sam o Empireu i bila sam sigurna, koliko me pamćenje služilo da je u jednome djelu bilo riječ o tom 103. katu, koji je tajan i samo VIP gosti imaju tu čast da ga posjete.

"Nije li..."

Ian me je prekinuo prije nego što sam dovršila svoju misao.

" Da, je."

" Mi idemo? Kako? Stvarno?"

" Jesam li ti rekao da sam sve sredio."

Vidjela sam da je i on uzbuđen iako nije htio to pokazati, očito je znao nekoga vrlo važnog kada su mu dopustili da odemo na taj kat.

Ostatak vožnje liftom proveli smo u tišini, čekajući kada će se vrata napokon otvoriti. Nije da nikada nisam posjetila Empire State Building, nego nikada nisam bila toliko visoko.

Kada su se vrata lifta otvorila ispred nas su bile metalne stepenice po kojima smo se morali popesti. Prošli smo vrata i dočekao nas je prizor koji mi je oduzeo dah, doslovno.

Uhvatila sam se za ogradu i nisam se mogla prestati diviti pogledu, to je bilo nešto najspektakularnije što sam ikada vidjela, pogled se prosezao preko prekrasnog New Yorka koji, čini mi se nikada nije bio ljepši.

Kada sam pogledala prema Ianu on nije gledao prema ogromnim zgradama i cestama koje su nas okruživale, on je gledao u mene i samo mene. U tom trenu cijeli svijet se zaustavio i bili smo bitni samo mi.

Xoxo🌌
V&M💙