Savršena tajna

DVADESET I PRVO POGLAVLJE

Već sam bila u dubokom snu kada sam osjetila da mi se Ian pridružio u krevetu, ostavljajući mi lagane poljupce po licu i vratu.

Ne otvarajući oči, okrenula sam se prema njemu i privila mu se uz prsa. Lagano mi je prolazio svojim rukama po leđima i dalje otiskujući svoje nježne poljupce.

"Jesi li dobro?"

Tiho je upitao, malo me odmaknuvši kako bi mi mogao vidjeti lice. Otvorila sam oči i vidjela njegov zabrinut, umoran pogled. Kimnula sam dok su mi se suze ponovno sakupljale i lagano klizile niz obraz, nadala sam se da neće primijetiti jer je ipak bio mrak no ono malo svjetlosti što je ulazilo od vanjskog svijeta dopustilo mu je da vidi kako me je današnji događaj uništio.

"Ljubavi, sve će biti dobro, policija će pronaći tog gada i kazniti ga za sve što je napravio. Ti nisi ni za što kriva, jedini krivac je on i nemoj nikako drugačije misliti, to je jedina istina. "

Suze su mi jače počele teći dok sam mu pokušavala odgovoriti.

"Znam... Da ne bi trebala to misliti... Ali ne mogu..."

Poljubio me je u čelo i čvrsto me zagrlio, pružajući mi ono što mi je trenutno najviše trebalo, utjehu i podršku.

"Nisam ti vidio stvari?! Nisi bila u svom stanu?"

Tek sad mi je prošlo kroz glavu kako sam trebala pokupiti svoje stvari iz stana, no putem iz bolnice mi to nije bilo ni na kraj pameti.

"Joj, ne, nisam bila, potpuno sam zaboravila. Sutra ću otići."

"Ići ćemo zajedno, ne mislim te sada puštati van samu bez ikakve zaštite, onaj luđak je još uvijek na slobodi."

Zaspali smo prilijepljeni jedan uz drugog, gledajući se i  slušajući otkucaje srca, u toplom zagrljaju koji je značio više nego i jedna riječ koja je mogla biti izgovorena.

...

Nije prošlo ni sedam sati, Ianu je dojavljivač ponovno zvonio. Naglo se dignuo i počeo se brzo oblačiti. Kada je vidio da sam budna, došetao je do mene i poljubio me.

"Oprosti što sam te probudio, vrati se na spavanje, još je rano."

Nisam ništa rekla, privukla sam ga u još jedan poljubac, na što se on šarmantno nasmiješio i potom odjurio na posao.

Probala sam ponovno zaspati, no cijeli jučerašnji dan mi je prolazio kroz glavu, stoga sam se dignula i pripremila si jutarnju dozu kofeina. Upalivši televizor prva stvar koju sam vidjela bila je slika žene, to jest moje preminule pacijentice na vijestima.

Brzo sam ugasila televizor, no slika moje nevine pacijentice koja je nastradala zbog mene, izazvala je nelagodan osjećaj u mome trbuhu zbog kojeg sam jedva trčeći došla do wc školjke i povraćajući sve izbacila iz sebe.

Kada sam se napokon uspjela pomaknuti, a da ponovno ne povraćam, ustala sam se i prestrašila sama sebe gledajući se u ogledalo. Raščupana punđa, crni podočnjaci i crveno lice od suza.

Oprala sam zube pokušavajući isprati odvratan osjećaj koji nikako nije htio otići, počešljala se, obukla u čistu robu i stavila malo korektora ispod očiju kako bi izgledala malo bolje te se zaputila prema svome stanu.

Znala sam da bi trebala pričekati Iana kako bi išao sa mnom, no ako ne mogu sama pokupiti robu u osam ujutro, onda stvarno ne mogu ništa. Owen sigurno nije toliko glup da čeka ispred mog stana kada ga svi policajci države traže po svuda, a posebno tamo gdje bi ja trebala biti.

Izvadila sam ključeve iz torbe i otvorila vrata. Ustajali miris prostora došao je do mojih nosnica, na što sam se namrštila i krenula prema prozorima kako bi barem malo provjetrila prostorije.

Strpala sam svoje stvari u veliku torbu koja je ležala na dnu ormara i pobacala svu hranu koja je bila u frižideru u smeće kako bih je bacila jer tko zna koliko još vremena neću provoditi tu.

Kada sam uzela sve što mi je bilo potrebno, zatvorila sam prozore i krenula van. Otvorila sam ulazna vrata vukući za sobom torbe, no zabila sam se u nečija prsa.

"Oh pardon"

Izgovorio je policajac Grase. Gledajući me sa smiješkom na licu.

"Dobro jutro?! Što Vi radite ovdje?"

Krenuo je prema meni, na što sam se ja uzmakla i vratila nazad u stan, a on je ušao za mnom ne pitajući dozvolu i ne odgovarajući na moje pitanje.

"Kako Vam mogu pomoći? Stvarno ne razumijem zašto ste tu?"

Glasno se nasmijao i uhvatio me za rame.

"Eh Sky, baš si naivna, što ti misliš zašto sam tu? Moj prijatelj ima poruku za tebe."

Ne, nije moguće.

" Radiš za Owena?? Ali ti si policajac? Kako? Molim te samo me pusti. Ova zgrada je okružena barem s pet drugih policajaca, netko će doći provjeriti!"

Ponovno se glasno nasmijao i još čvršće me uhvatio za rame što me zaboljelo.

"Ne brini, ništa ti se neće dogoditi ako me poslušaš i napraviš ono što te zatražim."

Odgurnuo me prema kauču, na koji sam sjela misleći kako je sve ovo samo Owenova igra, gledajući policajca koji možda i nije bio policajac i čekajući što će reći ili napraviti. Trebala sam poslušati Iana.

" Dobra cura, e sada ovako. Owen zbog nastale situacije kao što znaš nije mogao prisustvovati iako bi u drugim okolnostima već bio tu. No, zamolio me je ako ti mogu prenjeti poruku, što ću ja vrlo rado napraviti."

Izvadio je pištolj i kružio mi s njime oko glave, mičući mi kosu s ramena.

" Sada ćeš napraviti točno ono što ti kažem ili će tvoj skriveni ljubavnik doktor De Loughtry nastradati i tvoj direktor će dobiti ove slike na bolničku adresu, a onda više nikada nećeš raditi u ni jednoj bolnici. "

Bacio je slike na stol i pokazao prstom prema njima, to su bile slike Iana i mene kako se držimo za ruke, kako se ljubimo i čak kako vodimo ljubav. Owen nas je pratio, cijelo ovo vrijeme. Pokrila sam usta rukama i pokušavala zaustaviti suze.

" Što želiš? Zašto Owen ovo radi? Zašto nas ne pusti na miru??"

Policajac Grase mi je svojom rukom podignuo glavu na što sam se ja izmakla.

"Prvo nisam ni ja razumio zašto Owen to radi, no sad kada te gledam sve mi je jasno... A sada da prijeđemo na glavni dio... Nazovi svog doktora i reci mu da ste gotovi, nađi dobar razlog briga me, al mora ti povjerovati inače ste oboje gotovi, a mislim da to baš i ne želiš, je li tako? "

xoxo
V&M💙