Savršena tajna

...

Dok je Ian pričao s policajcima u sobu je uletio naš direktor. Prvo je pogledao mene, pa Iana koji ga očito nije primijetio. Brzim korakom je došao do stolice koja se nalazila pokraj mene i posjeo se držeći oči čvrsto na meni.

"Dobar dan doktorice, došao sam što sam brže mogao ali nisam siguran kako ili što se to točno dogodilo, bi ste mi mogli Vi bolje pojasniti stvari?"

Trnci su mi prošli kroz cijelo tijelo, ja sam kriva za to što se dogodilo toj jadnoj ženi. Da sam samo bila pametnija, opreznija i primijetila neke stvari prije možda se ništa od ovoga ne bi događalo, jedan nevin život bi bio spašen. Tiho sam pročistila grlo, pogledavši u Ianovom smjeru, koji je sad imao pogled na nama.

"Ovaj... Da Vam iskreno kažem, još ni sama nisam svjesna što se to točno dogodilo. Znamo samo kako je... Ovaj... Isključio je aparat... "

Tihi jecaj mi je pobjegao i krupne suze su mi počele teći niz obraze, više se nisam mogla suzdržavati. Pokrila sam lice rukama i pokušala se zaustaviti, no nisam uspjela. Osjetila sam ruke na ramenima koje su me podigle i privile u čvrst zagrljaj.

Brzo sam otvorila oči i vidjela Ianove kako me pažljivo gledaju, no brzo se odmaknuo i okrenuo se prema direktoru, još uvijek držeći ruku na mome ramenu.

Direktor se podignuo na noge i ponovno pogledao prvo Iana pa onda mene.

"Ne želim Vas forsirati, očito ste u šoku, no znate li Vi točno što se dogodilo?"

Pitanje je bilo namijenjeno Ianu koji je maknuo ruku s mene i kimnuo glavom.

"Onda dođite sa mnom u moj ured, a Vi doktorice Addams pričekajte ispred ureda pa ćemo vidjeti što dalje."

Htjela sam pogledati Iana, što znam da bi me smirilo, no nisam smjela, već i Ianovo držanje za rame je bilo sumnljivo. Trebala mi je utjeha, ali ovaj tren je nisam mogla dobiti. Kimnula sam direktoru koji je odmah krenuo prema svojem uredu, pokazujući nam glavom da krenemo za njime.

...

Nestrpljivo sam tupkala nogom čekajući kada će moj šef i direktor završiti svoj privatni razgovor. Minute su mi izgledale kao da su prošli sati, no nakon nekog vremena otvorila su se vrata i Ianova glava je provirila i pozvala me unutra.

Kada sam ušla u ured Ian je stajao prekriženih ruku, a direktor mi je pokazao na stolicu da sjednem i počeo govoriti.

"Znam da Vi niste krivi za sve ovo no morati ću Vas udaljiti iz bolnice sve dok se počinitelj ne pronađe i uhapsi. Nemojte me pogrešno shvatiti ne dobivate otkaz, ali povezani ste s ubojicom i ne bi htjeli da se ovakav strašan slučaj ponovno dogodi. Dogovorit ćemo se s policijom kako bi imali i njihovu zaštitu. "

Htjela sam mu odgovoriti, no glas mi jednostavno nije dao, pa sam samo kimnula i šapnula:

" Sve mi je jasno, stvarno mi je žao. "

Direktor se ustao i pružio mi je ruku.

" Niste Vi krivi doktorice, jedini krivac je taj bolesnik koji je ovo napravio."

Rukovala sam se s njime i uputila se prema garderobi kako bih se presvukla.
Kada sam pokupila svoje stvari, otišla sam do Iana koji je sjedio za svojim uredskim stolom s rukama na glavi.

" Hej. "

Rekla sam tiho, njegova glava se brzo podigla i pokušao se lagano nasmiješiti.

" Hej dušo, policajac Grase će te otpratiti do stana uzmi si još stvari i dođi u moj stan. Već sam se dogovorio s njim, pa se ništa ne moraš brinuti, a ja ću doći što prije budem mogao."

Xoxo💙
V&M🌌