Savršena tajna

...

Crvena, bež, zlatna... Ne znam više ni sama. Gledam u drvena vrata i razmišljam o tome kako nisam spremna tako brzo suočiti se sa stvarnosti od koje sam pokušala pobjeći. Nisam spremna ili se bojim? Odgovor je oboje. Čujem negodovanje s druge strane. Sarah. Zakolutam očima i pogledam na sat, pa zar joj toliko treba?

U mislima me prekida zvuk otvaranja vrata malog butika. Skrenem pogled, te na trenutak moje srce prestane kucati. Visok muškarac, širokih mišićavih ramena, tamne kose prilazi odjelu muških košulja. Nije moguće. Uspravim se na stolici pokušavajući vidjeti lice muškarca koji je okrenut na drugu stranu. Nekoliko puta trepnem i pokušam uvjeriti samu sebe kako zapravo haluciniram. Nemoguće je, što bi Ian radio ovdje? On niti ne zna gdje sam, ili je možda saznao? Ne Sky nemoguće, pokušao bi te kontaktirati da zna, ili možda ipak ne? Meškoljim se na stolici pokušavajući imati što bolji pogled.

Visoki, tamnoputi muškarac počeo se polako okretati, vraćajući košulju na mjesto, okej ovo je trenutak istine...

"SKY! Slušaš li me uopće?!" Brzo se i prepadnuto okrenem prema Sarah koja izgleda nervozno i koja čini se već neko vrijeme stoji ispred mene.

"Ovaj.. Da, samo..." Krenula sam zamuckivati jer što sam drugo trebala? Reći joj: -Ne Sarah ne slušam te jer sam upravo možda upravo u ovom dućanu ugledala čovjeka kojeg volim više od svega? Čovjeka kojeg sam ostavila sve mi se više čini iz sebičnih razloga, ali također i čovjeka koji živi u drugom gradu udaljenom satima? Čovjeka koji mi fali više nego itko na svijetu i kojeg se bojim ponovno vidjeti? Da... to nisam mogla priznati tako da sam se pokušala izvući najbolje što sam znala iz situacije u kojoj sam se našla.

"Oprosti Sarah, samo.. ona haljina u izlogu je prekrasna, ne mogu joj se prestati diviti od kada si ušla u kabinu."

Okrenula sam se ponovno u nadi da ću ugledati misterioznog muškarca koji podsjeća na Iana, ali susrela sam se samo sa praznom trgovinicom. Otišao je. Tužnim pogledom pogledam haljinu u izlogu i onda Sarah.

"Ona kraljevsko plava haljina. Prekrasna je zar ne?" Pokušam zvučati što pozitivnije.

Sarah pogleda u izlog, uzdane, a zatim odmjeri haljine u rukama i onu koju je nosila na sebi. "Šteta plava nije moja boja, uz moj ten više paše crvena ili zlatna... Što kažeš Sky?" Okrene se dok ja odmjeravam dizajn haljine, glamurozna, no opet jednostavna baš poput Sarah.

"Haljina je prekrasna, što god ti odjeneš prekrasno ti stoji. Crvena je tvoja boja imaš pravo." Ustanem se i zagrlim svoju novu prijateljicu. "Biti ćeš najljepša žena tamo."

Sarah mi uzvrati zagrljaj i nasloni glavu na moje rame. "Sigurna si da ne ideš? Želiš li propustiti takvu priliku? Ipak takve prigode se ne događaju često, zar ti nije čast otići na takvo nešto Sky?" Već nekoliko dana ne prestaje sa pitanjima... Kao da sumnja da nešto skrivam, kao da zna koje je mjesto u mom srcu najbolnije.

Moj kao i obično diplomatski odgovor ne otkrije puno "Nisam baš od takvih događaja, znaš i sama, više volim svoje traperice i vansice od glamuroznih haljina i štikli, a kao drugo, niti nemam odjeću za takve prigode."

Sarah preokrene očima i odmahne rukom "Ne pretjeruj Sky, to je samo domjenak, ne ideš kod kraljice na ručak, nekoliko sati bi izdržala bez traperica i vansica zar ne misliš?"

Nasmješim se i odmaknem od nje pokušavajući izvući se iz ovog razgovora. "No dobro, pokušati ću naći nešto u ormaru, ako uspijem naći neku kombinaciju koja je primjerena otići ću s tobom, ako ne popuštaš mi i ostavljaš me na miru, dogovoreno?" Upitala sam ravnodušno dobro upoznata sa situacijom u mome ormaru, tako da se oko takvih stvari ne moram birnuti.

"Uvijek možeš pronaći neku haljinu ovdje, to je najmanji problem." Ubaci se Sarah, izazivajući me.

"I dati malo bogatstvo za haljinu koju ću obući jednom i više nikada? Ne znam koliko je to pametno Sarah, moj budžet to ne dopušta, ipak živimo u skupom gradu znaš i sama." Pokušavam se ponovno izvući.

Njen zamišljen pogled jurca svuda po meni.
"No dobro, kako želiš, ali moraš mi obećati, ako nađemo dovoljno dobru kombinaciju ideš samnom?"

Konačno je popustila "Obećajem." Odgovorim joj samopouzdano.

Pogleda me još jednom pa se odjednom iznenađeno lupne po glavi "Jao! Sky, obećala sam da ću Mary dofurati kavu, skroz sam zaboravila na to... učiniš mi uslugu? Molim te skokni do Starbucksa i naruči veliku kavu sa sojinim mlijekom, nađemo se kod auta, samo da se presvučem i platim haljinu i stižem."
Nije ni dovršila rečenicu, a već je bila u kabini, klasična Sarah misli su joj svo vrijeme posvuda, luckasta je i upravo mi se to najviše sviđa kod nje. Nasmijala sam i krenula prema vratima dućana dobacivši joj "Zbunjola si Sarah, znaš to?" Još sam se više nasmijala čuvši gunđanje s druge strane male trgovine.

...

Ispostavilo se da Mary ipak nije kod kuće, otišle smo do našeg stana i bez čekanja, sa silnim vrećicama Sarah utrči u moju sobu i sjedne na krevet.

"Hajde, nemam vremena na bacanje Sky" dobaci mi. Nadala sam se da će zaboraviti na glupu kombinaciju i dogovor.

Uđem u sobu i sjednem do Sarah, polako udahnem i kažem "I sama znaš da nemam takvu odjeću, pa valjda me poznaješ." Kažem joj smirenim tonom.

"Obećala si, ako nađemo nešto ideš." Ustrajala je Sarah ne odustajući.

"Obećala sam zato jer znam da nemam takvih kombinacija" Konačno priznam jer nemam volje prepirati se oko odjeće i glupog domjenka.

"To sam i mislila." Uzdahne Sarah i krene kopati po vrećicama, pružajući mi upakiranu haljinu.

"Što je to?" Upitam zbunjeno

Nestrpljiva cimerica samo odmahne rukama i ubrzano doda "Samo otvori već jednom"

Iznenadim se kada iz omota proviri prekrasna kraljevsko plava haljina koju sam prije samo sat vremena hvalila u trgovini. U šoku pogledam u haljinu pa u Sarah. "Što si to napravila?"

Sarah se vragolasto nasmješi i kaže "čini mi se da smo našle haljinu, Iznenađenje!"

Xoxo🦋
V&M💙