Savršena tajna

...

Spremila sam kofere za povratak u New York, ali nisam bila sigurna jesam li sebe spremila za to što me čeka tamo. Jedina utjeha mi je ta da imam dva slobodna dana kada se vratim, to mi daje malo vremena da razmislim što ću sljedeće napraviti.

Karte za avion kupila nam je i rezervirala bolnica, tako da sam znala da je moje sjedalo pokraj Ianovog, stoga sam dok me Liam vozio do aerodroma odlučila kupiti novu kartu, koja će nadam se biti što dalje od mog novog/starog neprijatelja.

Na odlasku zagrlila sam Liama, obećavajući da ću mu se javljati s vremena na vrijeme i žurno krenula prema avionu. Pogledom sam pratila ako se Ian nalazi negdje u blizini, no nije mu bilo traga.

Kada sam se napokon smjestila na svoje mjesto koje se nalazilo u zadnjem redu aviona, ugledala sam Iana kako se spušta na svoje mjesto par redova ispred mene i gleda oko sebe. Sagnula sam se kako me ne bi uočio. Odmah nakon mog sigurna sam mlitavog pokušaja skrivanja začula sam tiho smijanje gospođe pokraj mene.

"Nije Vas vidio ne brinite se, možete se ispraviti."

Posramljeno sam ispravila leđa i pogledala u lijepo sređenu gospođu, koja je bila, rekla bih u kasnim pedesetima.

"Ohh... Da... Ne! Mislim ne! Ne skrivam se.. Samo me boli... vrat?.. Svejedno, hvala Vam i ispričavam se... Nisam čudakinja obećajem."

Nasmijala se, znajući da izmišljam jer moje laži mogle su se namirisati na kilometre, pa ispružila ruku prema meni:

"Ako vi tako kažete, ja sam Isabella, drago mi je."

Upravo tako započela je priča između mene i gospođe Isabelle. Let je trajao deset sati, sigurna sam da smo od deset sati vožnje, sedam provele samo pričajući.

Saznala sam da ide posjetiti unuke koji žive u New Yorku, a također je i doktorica u prestižnoj bolnici u Arizoni. Ima pedeset i sedam godina, a kako ona kaže ne misli tako brzo u mirovinu. Pričale smo o raznim temama i mogu reći da sam se nakon dugo vremena osjećala skroz opušteno pred osobom koja mi je potpuni stranac. Možda ima istine u onome što kažu, najlakše je svoje misli i muke podjeliti sa strancem.

Zaspala sam tri sata prije slijetanja, a probudilo me javljanje pilota:

"Dragi putnici, slijećemo za deset minuta, očekujemo mirno slijetanje. Lagano se pripremite za izlaz. Nadamo se da vam je let s našom kompanijom bio ugodan. Hvala i doviđenja."

Pogled mi je pao na Iana koji je pričao sa stjuardesom koja je vidno bila zainteresirana za njega. Osjetila sam tračak ljubomore, no Isabella me vratila u stvarnost:

"To ti je bivši dečko? Sadašnji? Prijatelj?"

Odmahnula sam glavom:

" Ovaj.... Ništa tako, to mi je samo šef, ali stvarno ne želim da me vidi."

Pogledala sam u Isabellu koja me gledala škiljeći očima:

"Mhm dobro, samo šef..." Rekla je to skeptično pa nastavila -"Nego Sky dušo, dok si spavala istražila sam par informacija o tebi, nadam se da se ne ljutiš, samo ja sam toliko bila izgubljena u priči o sebi da te nisam uspjela pitati što me zanimalo o tebi, a kako si zaspala, nisam te htjela buditi... uglavnom, da ne duljim, saznala sam da si stvarno dobra u svojoj specijalizaciji. Čak si i u školi imala sve odlične ocjene, svi imaju samo riječi hvale za tebe. Pa sam pomislila..."

Govorila mi je pružajući svoju karticu prema meni:

"...Ako ikada budeš trebala bilo kakvu pomoć ili možda novo radno mjesto, javi mi se! Naravno ne bih imala ništa protiv da se čujemo tu i tamo, stvarno si draga, pristojna mlada žena i želim ti sve najbolje."

Zagrlila me, uzela svoje stvari i krenula prema izlazu, ostavivši me u šoku.

Preplašila sam se kada sam začula dobro poznati muški glas blizu sebe:

"Čuo sam da si dobila ponudu za posao. Misliš li ju prihvatiti? "

Hvala što čitate!!🥀
Xoxo 🌌
V&M💙