Savršena tajna

OSAMNAESTO POGLAVLJE

"Moram priznati ovo je bio najfiniji doručak ikada!"

Ian je mrmljao punih usta dok sam ja sjedila na njegovom krilu za kuhinjskim stolom.

"Što inače jedeš ako su ti slanina i kajgana specijalitet dana?"

Rekla sam kroz šalu prolazeći prstima kroz njegovu gustu smeđu kosu.

"Ti si moj najveći specijalitet, tako da je..." Na trenutak se zaustavio kako bi svoje sune spustio prvo na moj vrh nosa, a zatim na usne pa dovršio rečenicu "...sve što napraviš naprosto "magnifique."

Rekao je to lošim francuskim naglaskom pa ponovno uzeo veliki zalogaj doručka.
Osjećala sam se ponovno kao tinejdžerica koja se zaljubljuje po prvi put. Zaljubljuje? Da li je moguće da od svog nereda kojeg smo stvorili nastane ljubav? I kako se s njom boriti? Danas se vraćam na posao nakon najduže stanke do sada i ne znam što misliti o svemu ovome. Kako ćemo se priviknuti i kako će sve ovo funkcionirati. Znam da sam u jedno sigurna. Neću znati dok ne probam, spremna sam si dati priliku za sreću, nikada nisam bila spremnija, a cijena koju ću platiti nije još uvijek poznata.

"O čemu razmišljaš?"

Nisam primjetila da je Ian svu svoju pažnju usmjerio na mene i krenuo rukom prelaziti po mojim bedrima fokusirajući svoj pogled na moje lice. Spustila sam pogled i barem malim djelićem pokušala podijeliti svoje misli.

"Što ćemo sada? Mislim..." podigla sam pogled i svoje ruke pa ga zagrlila oko vrata
"Sve mi se nekako čini nestvarno, nemoguće..." promislila sam nekoliko sekundi tražeći pravu riječ. "...Tajanstveno, nakon svega opet dolazimo na početak. Netko će posumnjati i što onda, sada je sada, ali mene više od svega brine što će biti tada..."

Ian je onda ruke položio na moj struk, a svoje čelo i nos prislonio na moje.

"Prije nego što sam te uopće upoznao, slušao sam o tebi, a kada je sudbina spojila naše puteve, istina, na malo čudan način, priznajem... nisam se znao nositi sa time kako sam trebao."

Prisjetila sam se našeg prvog sustreta, smrskanog motora i glasno se nasmijala.

"Nisam bila tvoj najveći fan. Prvi dojam koji si stekao o meni sigurno nije bio onakav kakav si očekivao zar ne?"

Znala sam da je o meni čuo samo najbolje. Moj otac o meni je uvijek pričao u superlativima. Čak i nakon svake moje pogreške izvukao bi nešto pozitivno. Svaka moja otkrivena bijela laž bila bi oproštena i uvijek opravdana poukama. "Zašto živjeti u dosadnoj laži, kada je istina puno uzbudljivija i zabavnija, ona uvijek ima drugačiji kraj, dok laž ima samo jedan. Nakon svake laži bližiš se kraju samom sebi, jer će tvoja laž na kraju, uvijek samo tebe koštati glave. Dijete moje zapamti to." Moj otac bio je najdivniji na svijetu. Nakon njegove smrti stara ja ostala je s njim, nje bez njega nema. Ali nova ja daleko je snažnija. Sada se kao Feniks iz pepela uvijek nakon svakog pada uzdižem visoko, visoko gore.

"Istina nije..."
Pomalo razočarana skrenula sam pogled. Stara Sky bila bi mu draža. Ona je bila plaha, nježna, popustljiva i puna povjerenja...

"...ova Sky puno mi je draža." Rekao je to dok je vraćao moj pogled na svoj i ponovno me nježno poljubio. Zbog njevovih riječi oči su mi postale vodopad koji neprestano teče.

"Ti si toliko toga od jednom Sky, upravo to je tvoja najveća vrlina. Divnom te čini to što ne znaš koliko si zapravo divna. I možda nemam odgovor na svako pitanje, ali na jedno znam odgovor. Sve ćemo prebroditi skupa, sve ćemo rješiti skupa, vjeruj mi treba samo malo vremena."

Poljubio me i zagrlio toliko snažno da sam izgubila dah, njegove usne našle su se na mom vratu gdje je tiho prošaptao.

"Možda je sve -kako kažeš. Tajnovito. Ali upravo si ti Sky Adams moja savršena tajna."

Xoxo🌌
V&M💙