Savršena tajna

...

Nekoliko sekundi stajala sam u tišini pitajući se odakle mu obraza obratiti mi se nakon svega. Izbjegavala sam pogledati ga, jedino što u tom trenu nisam htjela je gledati ga.

Pokušala sam ga ignorirati, praviti se kao da ne postoji, ali naravno Ian mi to nije dopustio, još jednom me, ali ovog puta glsnije upitao.

-"Odgovori mi Sky! Razmišljaš o odlasku?!"

Duboko sam udahnula primjetivši kako smo on i ja među zadnjim putnicima u avionu. Pogledala sam ga ravno u oči i osjetila kako svakom sekundom postaje sve nervozniji.

-"Nije ni vrijeme ni mjesto za razgovor o ovim stvarima gospodine De Loughtry. Vas se to ne tiče, odluka je na meni. O svemu ću vas obavjestiti na vrijeme, ne brinite."

Krenula sam ga zaobići, no njegovo tijelo zaklonilo mi je put.

-"Itekako me se tiče, i ti to dobro znaš! Ne ideš nikamo, odmah sada ćeš nazvati gospođu i reći, da ne želiš ništa od nje!"

Sada smo jedini putnici u ovom avionu bili mi, no očito Iana to nije bilo briga, jer je odlučio ne pomaknuti se s mjesta, čak i kada sam ga pokušala odgurnuti.

-"Makni se Iane."

On je samo odmahnuo glavom i nastavio nepomično stajati poput kakve stijene.

-"Neću, ne dok ne kažes da ne odlaziš."

Zašto je mislio da ima pravo naređivati mi? Govoriti mi što da radim? I to nakon svega što je učinio.

-"Još jednom ću ti reći, makni mi se s puta. Nemaš pravo govoriti mi što da radim. Iskoristio si me kao zadnju krpu, ostavio me na cesti i onda zvao Liama da čisti tvoj nered. Dovoljno si učinio već Iane. Ako ti je imalo stalo do mene maknut ćeš se, istog trena."

Šutio je, činilo se kao da je prestao disati, kao da je vrijeme stalo. Tek tada primjetila sam stjuardesu koja je krenuvši prema nama zastala, i vjerovatno čula naš cijeli razgovor. Kada su nam se pogledi susreli upitala je zamuckujući:

-".. Je li sve u redu?.. Vrijeme iskrcaja je prošlo, morate izaći iz aviona.."

Kimnula sam glavom i dalje gledajući u nju kako bih izbjegla Iana.

-"Sve je u redu, ispričavamo se na zadržavanju."

Svom snagom prošla sam kraj Iana, i ovog puta me pustio da nesmetano prođem pokraj njega. Ne možeš se igrati s vatrom i očekivati da će plamen biti hladan.

Izašavši iz aviona krenula sam prema parkiranim taksijima koji su čekali putnike, ali naravno ako sam na tren pomislila da sam se rješila Iana prevarila sam se, jer me on u stopu pratio.

-"Sky stani!"

Vikao je, pokušavala sam ga ignorirati no bezuspješno, toliko je bio glasan da su sve oči bile uprte u nas.

-"Sky!"

Naglo sam se okrenula i pokazala rukom da stane.

-"Utišaj se. Netko nas može prepoznati!"

Približio mi se još nekoliko koraka pa rekao:

-"Nije me briga. Sada samo želim da me saslušaš, pa porazgovaramo, ti i ja. Jebe mi se za ostale."

-"Upravo to i je tvoj problem, nije te briga za nikoga, osim za sebe samoga. To i nije neka vrlina doktora znaš?!"

Rekla sam ljutito, pokušavajući progutati suze i nastavila svojim putem. Ian je tada dotrčao ispred mene i panično rekao.

-"Pet minuta, daj mi samo pet minuta."

Izdahnula sam želeći da se ovo što prije završi.

-"Pet minuta. Kreni."

Olakšanje se moglo vidjeti na Ianovom licu, no to nije dugo trajalo, pribrao se i krenuo sa pričom.

-"Žao mi je Sky, zadnje što sam htio je rastužiti te, ali znam da jesam, povrijedio sam te, rastužio, rasplakao, ne zaslužujem tvoje suze, nitko ih ne zaslužuje. K vragu Sky nisam te dostojan. Mislio sam da radim dobro kada sam te pustio da odeš od mene, ali shvatio sam- Da! sebičan sam, previše sam sebičan da bi te pustio, žao mi je ali ne želim te pustiti. Sve ću ti objasniti, samo mi daj šansu, onda odluči što želiš napraviti, samo prije toga moramo popričati." -Osvrnuo se oko sebe pa dovršio.. "Ali ne tu, molim te Sky.."

Pratila sam njegov svaki pokret, zatim pogledala na sat.

-"Tvojih pet minuta je isteklo."

Okrenula se i otišla, dok je on ovog puta ostao nepomično i bez riječi stajati gledajući kako odlazim.

Još malo pa smo i na 700 pratitelja na instagramu! Hvala!!💙💙↙️

https://www.instagram.com/skrivenipisacx2/

Xoxo🌌
V&M💙