Savršena tajna

...

Njegov hrapav, ozbiljan glas dolazio je iza mojih leđa, mogla bih ga prepoznati među milijun ljudi. Nisam znala što napraviti, nisam se htjela okrenuti i susresti se s očima tog divnog čovjeka ili možda s nekim nepoznatim čovjekom koji ima vrlo, ali vrlo sličan glas mojoj nesuđenoj ljubavi. Nisam mogla, jednostavno nisam mogla, onda bi to postalo stvarno, ne samo plod moje mašte, mašte koja se stvarno voli poigravati sa mnom na stvarno bezobrazne načine.

Pogled mi je panično lutao po sobi dok napokon nisam ugledala mali znak za wc. Počela sam trčati prema njemu,pokušavajući se ne sapleti u haljinu ili uganuti nogu u štiklama, te sam šaputala sama sebi:

"Ludiš Sky, to nije bilo stvarno, nije stvarno!! Umišljaš si, nije stvarno, on nije ovdje, nemoguće!"

Uletjela sam u prazan ženski wc poput munje zaključavajući vrata za sobom. Stojeći ispred velikog, bogatog ogledala, gledajući svoj preplašeni odraz. Lagano sam se pljuskala s rukama po obrazima, kako bi se osvijestila i vratila u stvarnost. No u prsima mi je stajao teški kamen, koji nije htio proći.

Začulo se tiho kucanje po vratima.

"Samo trenutak, brzo ću biti gotova!"

No sa druge strane se više nije čulo ništa, sve do novog kucanja.

"Samo malo!"

Glasno sam se zaderala, tresući se od nervoze. No kucanje nije stalo. U dva koraka došla sam do vrata i naglo ih otvorila već živčana postupcima osobe s druge strane vrata.

No ono čega sam se najviše bojala ili možda ono što sam najviše priželjkivala upravo se događalo. Ostala sam stajati ukopana na mjestu, samo gledajući u njega dok su mi se suze počele skupljati u očima. On je radio isto to samo što mu se u očima vidio nekakav sjaj.

Nakon par sekundi, možda i minuta, Ian se pomaknuo povlačeći me natrag u wc zatvarajući tiho vrata. Suza mi je lagano kapnula iz oka i kotrljala se po mome obrazu. Ian je ispružio svoju ruku i palcem mi obrisao suzu, hvatajući me za vrat i približavajući se. Sve više i više, dok nije došao skroz blizu i povukao me u čvrst poljubac ispunjen svim osjećajima koju su se skupljali u njemu, čežnja, bol, sreća, tuga, iznenađenost, povrijeđenost, ljubav...

Uzvratila sam mu istom mjerom, htjela sam mu pokazati koliko mi je žao, koliko bi voljela da je sve drugačije, koliko ga zapravo volim i koliko zapravo on bolje zaslužuje. Zaslužuje sve najbolje, život koji neće provesti u strahu, bez drama, bez opasnosti... Život bez mene.

Uhvatio me je za bedra i podignuo na ormarić koji se nalazio u wcu. Teško smo disali, no nismo se htjeli odvojiti jedan od drugog jer smo znali da ništa neće biti kao prije, ništa više nije isto, moramo se ponovno vratiti u realnost, gdje i dalje ne možemo biti zajedno.

IAN

Kakav je osjećaj imati Sky ponovno u svojim rukama nakon toliko vremena? Ne znam kako bih drugačije opisao nego vatromet...da, vatromet je najbolja riječ. Ljut sam na nju, jebeno sam ljut, izgubili smo toliko vremena kojeg smo mogli provesti zajedno zato jer je ona htjela biti heroj i sve nas spasiti. Nećemo više Sky! Sve je lakše u dvoje, pa tako i rješavanje problema, više te nikada neću pustiti da mi pobjegneš.

Znao sam na koji način razmišlja i znam da ona samo želi ispraviti stvari, no opet je boljelo i još uvijek boli.

Lijepo je za znati da se ništa nije promijenilo i da je Sky još uvijek moja. Naša ljubav i povezanost još uvijek postoji, osjećam to i nekako je još jača nego ikada.

Kako su mi samo falile te njene sočne, slatke usne, njezini uzdasi i te divne oči koje je izdaju. Nisam se htio razdvojiti od nje, ali sam morao. Moramo pričati i pokušati sve popraviti, moram ju uvjeriti da ostane i da ćemo sve riješiti, jednostavno moram.

SKY

Ian se prvi odmaknuo čvrsto držeći svoj izmoren pogled na mojim očima, teško dišući. Ruke je stavio sa svake strane mojih bokova, tako da nemam izlaza moram se suočiti s njim.

"Žao mi je."

Prva sam započela, misleći to što govorim, no nisam imala ništa drugo za reći. Sve bi to opet napravila ako znači da su ljudi koji meni znače na sigurnom.

"Žao ti je? Ti ne znaš kroz što smo mi svi morali prolaziti sve ovo vrijeme, nismo bili sigurni jesi li dobro, nismo znali gdje si, trebali ti što..."

Prekinula sam ga prije nego što je nastavio.

"Ali napisala sam vam da se ne brinete i da ću biti dobro i žao mi je da! Sve bi napravila za vas, tako i sakrila se u mišju rupu samo da vi budete sigurni i to se i dalje ne mijenja!"

Mahala sam rukama oko sebe, iziritirana na svoj nepravedan život koji me uporno gazi, dok su mi suze sada već bez prestanka kapale, kvareći mi šminku i radeći male crne mrlje ispod očiju. Ian mi je uhvatio ruke i smirio ih.

" Jebemu mater Sky, nemoj bježati više! Zajedno smo jači, zajedno možemo riješiti sve probleme pa tako i tog jadnika Owena. Policija će ga uhvatiti kad tad i više se nećemo morati brinuti. Ne možeš se cijeli život skrivati, ne budi kukavica! Kvragu, volim te! Obožavam te i ne mogu nastaviti bez tebe, samo ostani, molim te. "

Izvukla sam svoje ruke iz njegovih i uhvatila se za lice, imala sam osjećaj da će mi glava eksplodirati od svih misli koje mi sada kruže u njoj, trebao mi je trenutak, nisam imala kisika, morala sam izaći van na svjež zrak i predahnut, ovo sve je ipak bilo previše.

"Moram izaći, samo me malo pusti."

Rekla sam mu otvarajući vrata i brzim korakom krećući prema izlazu, ne čekajući njegov odgovor. Putem sam srela Saru koja me pokušala zaustaviti, no izvukla sam se i počela trčati prema vratima.

Čula sam glasove Iana i Sarah kako me prate i dozivaju no nije me bilo briga. Izletjela sam van i stala nasred puta ispred kuće u mrklu noć, napokon dobivajući dovoljno svježeg kisika.

Kada sam napokon nakon par sekundi otvorila oči, Sarah i Ian su stajali na vrhu stepenica gledajući me i govoreći mi nešto, no nisam mogla razaznati što jer mi je u ušima i dalje zujalo od nedostatka kisika.

Ian je počeo panično trčati prema meni i tada sam u blizini ugledala dva svijetla od auta koja se brzo kreću prema meni, sve dok nisam osjetila oštru bol.

Sljedeći put kada sam otvorila oči nalazila sam se na pješčanom podu s lokvom krvi ispod glave, ne osjećajući ništa, par ljudi je stajalo iznad mene, no kapci su mi bili užasno teški da su se zatvorili sami od sebe. Okružila me samo crnina, mir i tišina.

Xoxo🦋
V&M💙