Savršena tajna

...

Trčala sam, ne osvrćući se oko sebe sve dok mi cijelo tijelo nije počelo drhtati od neiznemoglosti. Pronašla sam usku uličicu i srušila se uza zid, skupivši se, grleći svoje noge.

Što da sada radim? Ne mogu ići na policiju, nitko mi neće povjerovati, a ni ja sama njima ne mogu vjerovati. Slike koje sam još uvijek držala u rukama spremila sam u jaknu. Ne mogu ići ni u Ianov stan jer ako su imalo pametni, tamo će me prvo i dočekati.

Osjetila sam oštru bol po cijelome tijelu. Vjerujem da će bol biti još jača kada adrenalin skroz popusti.

Iz misli me je vratila starija gospođa koja se pojavila ispred mene. Podigla sam glavu i zbunjeno je pogledala, pokušavajući se podignuti.

"Pitala sam jesi li dobro sunce? Vidjela sam da sjediš sama tu i ne izgledaš baš najbolje, pa sam došla vidjeti ako ti treba nešto?"

Uhvatila me za lakat i pomogla mi uspostaviti ravnotežu, gledajući me očima punih briga. Ne znam dali je to zbog stresa, briga ili bolova, suze su mi navrle na oči. Gospođa koja me je još uvijek zabrinuto gledala, bez drugih pitanja povukla me u zagrljaj i pustila me da olakšam dušu, koliko god sam to trebala.

Nakon par minuta sam se napokon uspjela sabrati i odmaknuti od utješne nepoznate osobe.

"Oprostite... Samo imam nekakvih problema i ne znam što ću. Ali hvala Vam što ste pitali i pružili mi rame za plakanje... Ispričavam se zbog toga."

Gospođa se lagano nasmiješila.

"Naravno dušice. Ako želiš možemo otići do kafića pa da mi ispričaš kakve probleme imaš, možda ti mogu pomoći."

Odmahnula sam glavom, brišući rukama suze koje su se već počele same sušiti na licu. Ne smijem vjerovati nikome! Podsjetila sam sama sebe. Nikome.

" Hvala Vam puno, ali stvarno bih trebala krenuti, nemojte mi zamjeriti. "

Gospođa je kimnula glavom znajući da lažem.

"Što god da ti se dešava trenutno u životu, sve će se riješiti, samo je potrebno više vremena. Vrijeme rješava sve."

Uputila sam joj zahvalan pogled i brzim korakom krenula kroz ulicu, razmišljajući što dalje. Mobitel mi je ostao u stanu zajedno s osobom koja me je dovela do ovog stanja.

Harper, Lucy i James su mi prvi došli na pamet, no brzo sam se predomislila i odustala od svake misli koja mi je došla vezano za njih, ne želeći ih dovesti u ovako opasnu situaciju. Bolje je ako ne znaju ništa, bit će sigurniji.

Ian, Ian je moj jedina spas, jedini čovjek kojemu se mogu povjeriti i kojemu jednome trenutno vjerujem.

Pogled mi je pao na telefonsku govornicu. Radi li? Došla sam do nje i podigla slušalicu, počela je zvoniti govoreći mi da stavim novce kako bih mogla nekoga nazvati. Sranje! Nemam ništa kod sebe.

Hitni pozivi su besplatni!! Nazvat ću bolnicu i tražiti Iana, ipak radi i nije svjestan da sam izašla iz njegovog stana, a kamo li moje situacije.

Čim sam ukucala broj, javio se meni poznati glas medicinske sestre. Promijenila sam boju glasa, kako me ne bi prepoznala i tražila ured doktora De Loughtrya, na koji me odmah proslijedila.

"Doktor De Loughtry pri telefonu, kako Vam mogu pomoći?"

Čim sam čula njegov glas, nešto u dubini moga srca se odmah zagrijalo. Suze su mi počele ponovno teći, želeći da  budem na sigurnom i da cijela ova situacija završi. Da napokon uhvate ubojicu Owena i njegovog brata i da odsluže ono što su zaslužili.

"Iane..."

Rekla sam tihim glasom kroz suze.

"Sky?? Jesi li to ti?? Zašto me zoveš ovako? Jesi li dobro? Di si??"

Nadamo se da uživate u vikendu! 🥀❤️
Xoxo🌌
V&M💙