Savršena tajna

...

Nakon obavljenog pregleda šarmantne osamdesetogodišnje Darcy (koja je uživala vrijeme tratiti tapšajući doktore "slučajno" po kako bi ona rekla loptastim guzama) uputila sam se prema Ianovom uredu, ili kako je ostatak odjela nazvao ured našeg novog šefa: Vratima pakla.

Nakon ulaska u ured ugledala sam veliki buket cvijeća kako stoji na Ianovom stolu, dok me on gledao sa zbunjujućom facom vrteći ceduljicu pod prstima.

"Mislio sam da spoj nije bio uspješan?!
Ipak netko tko kasni sat vremena ne zaslužuje daljnje prilike."

Rekao je to sa glasom osude, pa nastavio:

"Ili ti voliš kada muškarci rade budalu od tebe?"

zbunjeno sam ga pogledala ne shvativši o čemu priča:

"Oprostite, ali o čemu se ovdje radi?"

Nakratko je pogledao u papirić koji je držao u rukama.

"Mislim na gospodina kasnilicu, Owena",

Ianova izjava ostavila me bez riječi, nisam mogla vjerovati da je cijelo vrijeme znao da se moja pratnja ipak pojavila, dok me on zločesto ismijavao ne dugo nakon odlaska iz restorana:

"Želite reći da onaj dan u trgovini niste htjeli ništa spomenuti o vezi toga, te da ste se olako igrali sa mojim emocijama, pretpostavljajući kako se osjećam?"

Na Ianovom licu moglo se isčitati da sam ga ostavila zateknutog, te da nije znao čime se obraniti stoga je brzo promjenio temu

"Nismo tu da razgovaramo o glupostima, vratimo se na rješavanje Joevog otpusnog pisma, pa se nakon toga možete vratiti na svoje radno mjesto i raditi svoj posao..."

Nisam mogla vjerovati da mu ljudski osjećaji ništa ne znače, zbilja ne znam kako se postaviti prema nekome tko na ljude gleda kao na igračke. Moja iziritiranost natjerala me da mu kažem:

"Oprostite gospodine De Loughtry, no prvi ste započeli sa ovim razgovorom.
U redu shvatila sam, šef ste mi i dok sam na poslu slušat ću vaše prohtjeve i zahtijeve, ali zato se u moj privatni život nemojte mješati.
Nikako nije profesionalno čitati tuđe privatne poruke, a sada me ispričajte idem raditi posao za koji sam plaćena, za razliku od vas koji nemate pametnijeg posla nego baviti se tuđim stvarima."

Uzevši buket cvijeća i poruku, samo sam izletila van iz ureda.

Nakon dugačke smjene koju sam većinu dana odrađivala sama zaputila sam se prema svom iznajmljenom skuteru, no na pola parkirališta zaustavio me je već dobro poznati glas:

"Sky... pričekaj trenutak."

brzim korakom je došao do mene.

"Ovaj... htio sam se ispričati za danas. Čitanje vaših privatnih stvari stvarno nije bilo profesionalno, pogotovo zbog toga što sam vam šef, ali možete biti sigurni da se to više neće ponoviti."

Zbilja nisam mogla pratiti njegove promjene raspoloženja, u jednom trenu je neizmjerno bezobrazan i umišljen, dok u drugom pokazuje da možda ipak i nije toliki hladnokrvni gad kao sto se čini. Zbilja mi njegovo ponašanje i nije bilo najjasnije.

"Gospodine Ian, ukuliko mislimo zajedno raditi, morat ćemo napraviti kompromis, kao prvo: tražim poštenje i normalnu komunikaciju, bez vike i preranog zaključivanja u određenim situacijama."

Iznenadivši me Ian je mirno došao do mene pruživši svoju ruku i staloženim glasom rekao:

"Dogovoreno, gospođice Sky još jednom se ispričavam zbog današnjeg ponašanja, odmorite se i vidimo se sutra."

Dok je odlazio prema meni dobro poznatom terencu, ja sam samo stajala usred parkinga gledajući kako ulazi u svoj auto, pali ga i odlazi, dok ja još uvijek nisam mogla razumijeti što se upravo dogodilo.

Ian's P.O.V.

Inače navikao sam da žene trče zamnom, ali u ovom slučaju Sky mi nije ostavila puno izbora. Nisam znao kako se osjećam u vezi mog trčanja po parkiralištu kako bi se ispričao za svoje ponašanje.

Ne mogu poreći gospođica Addams bila je vrlo privlačna žena koja nije dopuštala da je se gazi i koja je imala svoj stav.
Još od onog dana nesreće me zaintrigirala, njezina tvrdoglavost i svojeglavost po prvi puta u životu u meni su probudila nedokučivi osjećaj, s kojim se i nisam znao najbolje nositi.

XOXO
V&M🌠