Savršena tajna

...

Vožnja do aerodroma u najmanju je ruku bila neugodna. Prvih deset minuta nismo progovorili niti jednu jedinu riječ sve dok nisam odlučila probiti led:

-" Jesi li spreman za nove izazove?" rekla sam optimistično, sramežljivo gledajući u njega.

Pogled mu se sa ceste na sekundu usmjerio na moje oči, pa je pao na moje noge koje su bile otkrivene zbog toga jer sam nosila haljinicu, te mi odgovorio tajanstvenim tonom iz kojeg se nije moglo zaključiti na što točno misli.

-"Ja sam uvijek spreman za sve vrste izazova, gospođice Sky..." rekao je dok mu je na usnama titrao lagani smješak.

Nisam imala odgovor na njegovu izjavu jer nisam bila sigurna, misli li na istu stvar kao i ja, tako da sam nastavila šutjeti sve dok se nije parkirao, izašao iz auta, došao do mojih vrata i otvorio ih.

Kada smo izvukli kofere iz auta i ušli na aerodrom, pokazao mi je u smjeru stolica i rekao da sjednem i čekam, na što sam ja potvrdno kimnula. Mrzila sam aerodrome, uvijek je bilo previše ljudi na jednom mjestu, svi su se gurali i žurili pa mi je bilo draže da Ian obavlja poslove preuzimanja karata i ostalih gluposti.

Kada se nakon pola sata vratio sa našim kartama krenuli smo prema avionu kako bi se ukrcali.

Ian je prvi ušao u avion i sjeo do prozora, na što sam se ja namrštila jer sam htjela sjesti do njega, on je to očito primijetio te me upitao zavalivši se u sjedalo:

-"Što sada nije u redu Sky?"

Pogled mu je lutao po mojem licu dok sam ja pokušavala smisliti odgovor sa kojim neću ispasti razmaženo derište koje traži sjedalo do prozora, ali ga se nisam uspjela sjetiti, stoga sam samo bubnula:

-"Pa ovaj...znaš... ne letim često, pa sam mislila... ustvari, zaboravi, stvarno nije bitno." Krenula sam sjesti kraj njega, ali Ian me zaustavio, premjestio se, oslobodivši mi mjesto kraj prozora i rekao:

-" Nema problema, meni nije bitno... Samo što ćeš se morati provući pored nas. "

Pogledao je starog čovjeka kraj sebe koji je već spavao glasno hrčući, kroz glavu mi je prošlo, kako je već uspio zaspati, nije prošlo niti pola sata od ukrcaja. Slegnula sam ramenima te se krenula provlačiti do svog mjesta.

Kada sam prolazila kraj Iana shvatila sam da je zapravo moja guzica vrlo blizu njemu, te sam se što prije progurala, i bacila na svoje sjedište.

Let je prošao vrlo dobro, divila sam se pogledima koje nam pruža ovako velika visina, oblaci su se činili kao veliki bijeli jastuci koje dotiču zrake sunca, dok je Ian svo to vrijeme gledao mene kako me vesele ta prelijepa prostranstva.

Kada smo izašli iz aviona dočekao nas je vrlo zgodan čovjek u rekla bih ranijim četrdesetima, držeći papir na kojemu je pisalo De Lougtry i Addams. Predstavio se kao dr. Kinsay i rekao nam kako će baš on biti naš vodič svih deset dana našeg boravka u Beverly Hillsu.

Odveo nas je do bolnice st. Peters gdje smo upoznali nekoliko cijenjenih doktora i medicinskih sestara koji su radili u njoj, proveo nas je po hodnicima i salama, te završio pokazivanje najbitnijh prostorija rečenicom:

-" Vrlo mi je drago što sam vas napokon upoznao dokrote Ian. Gospođice Sky slutim da će vam budućnost biti svjetla, vrlo ste impresivni. Sutra ćemo se naći u sobi za sastanke u devet ujutro, hvala vam još jednom. " te odjurio svojim putem.

Taxi koji smo pozvali na završetku pokazivanja došao je vrlo brzo i odveo nas do hotela u kojem ćemo provesti sljedećih deset dana. Uputili smo se do recepcije gdje je Ian preuzeo glavnu riječ.

Recepcionerka Charlote nije imala ništa protiv toga, te je u Iana gledala kao da je jedini muškarac na svijetu, što je u meni probudilo osjećaj ljubomore.

...Koji kurac mi se događa, pa Ian je i dalje samo moj šef, smiri svoje hormone Sky, znam da je suša ali baš ići na šefa nije nikako pametno, svađala sam se sama sa sobom.

U stvarnost me vratio Ianov povišeni glas:

-" Kako mislite došlo je do zabune i nemate dvije sobe? Objasnite mi molim vas kako je to moguće?"

Nisam znala što misliti, biti u istoj sobi kao Ian nikako ne bi dobro funkcioniralo. Nadala sam se da će on to nekako riješiti ali kada je na kraju iziritirano pristao na samo jednu sobu ostala sam u šoku pitajući ga:

-"Zbilja si pristao na samo jednu sobu!? Ne, ne može to tako, meni treba moja privatnost!"

Derala sam se za njim dok je on vukao naše kofere. Stao je ispred sobe 123 i provukao karticu, otključavši vrata, još uvijek ne progovorivši niti jednu riječ. Ušla sam za njim unutra, oboje smo stajali i gledali u veliku sobu, gdje se nalazio samo jedan veliki krevet....

Hvala na 4k, zahvalne do 🌌
Odlučile smo napraviti instagram, pa ukoliko želite zapratite nas!

https://www.instagram.com/skrivenipisacx2/

Tu ćemo objavljivati naše najdraže knjige, preporuke i još puno zabavnih stvari!

Svaka podrška nam puno znači! 🌠

V&M💙