Savršena tajna

...

Slijedeće jutro kada sam već bila pri kraju svoje vizite do mene je došla Tessa i poručila mi kako direktor očekuje Iana i mene u uredu za deset minuta. Sva prestrašena sluteći na najgore, otrčala sam do Iana koji je rješavao bolničke papire.

-"Jesu li vam javili?"

Ian se ustao, spojio obrve i sa lažnom zamišljenošću upitao:

-"Javili što?"

Približila sam mu se, te ga u šoku pitala:

-"Što ako znaju? Zar vas uopće nije briga što se dogodilo jučer i koliko je to protiv pravila?" Više nisam znala kako mu se obraćati, jedan tren bili smo vatra dok u drugom santa leda.

Dignuo se sa svoje stolice, zastao pokraj mene, te lagano svojim dlanom prešao preko mog, pa nastavio dalje i dobacio.

-"Gospođice Addams, pođite zamnom!"

Njegov dodir prisjetio me na jučerašnje događaje, te sam se zacrvenila i uzdignute glave sarkastično rekla:

-" Samo što nisam gospodine De Loughtry!"

Na putu do direktorova ureda osjećala sam se napeto, što je Ian napokon ozbiljno shvatio i usporio korak kako bi ga izjednačio sa mojim. Nisam znala što se događa s nama, no bila sam uvjerena da nas sve ovo ne vodi ka dobrom putu.

Kada smo ušli u direktorov ured, dočekao nas je sa velikim osmjehom, što je smirilo moje ionako podivljalo srce.

" Drago mi je vidjeti Vas gospodine De Lourghty, a još draže mi je vidjeti Vas gospođice Addams. Čujem da je većina zaposlenika ove bolnice impresionirana Vašim radom, stoga imam odlične vjesti!"

Ian i ja oboje smo mirno i pozorno slušali kakve nam vijesti želi poručiti naš direktor. Sjeli smo jedno pokraj drugoga ispred direktora te je on nastavio:

-"Gospođice Addams, dvije godine ste već ovdje i nikada nas niste iznevjerili. Najbolji ste specijalizant u našoj bolnici i cijenimo što ste toliko predani našim pacijentima.

-Dok vi na drugu ruku gospodine De Lourghty iako ste tek nedavno došli na poziciju šefa, vrlo dobro ste se snašli i također ponosan sam na vaš napredak, dokazali ste se kao odličan organizator posla, te svoje obaveze uredno i na vrijeme odrađujete, i upravo zbog tog razloga odlučio sam poslati Vas u Los Angeles na deset dana kako bi ste u bolnici St. Peters održali seminare i pokazali vaš zajednički rad novoj generaciji specijalizanata."

Počašćena zbog pohvale, te šokirana zbog novosti blijedo sam gledala u direktora, dok je Ian sve te informacije prihvatio bez emocija, vrlo hladno i profesionalno.

Dok su Ian i direktor razmjenjivali par bitnih informacija o putu, saznali smo da krećemo za dva dana, te da spavamo u hotelu koji je u neposrednoj blizini bolnice.

Nakon što smo završili razgovor, izašli smo iz ureda i krenuli istim putem. Pogledala sam na sat i shvatila da se opasno približava vrijeme užine. Ian nikada nije doručkovao sa bolničkim osobljem, no danas me pratio u stopu.

Kada sam uzela svoj sendvič i sjela na svoje uobičajeno mjesto, primjetila sam kako je Ian napravio dvije kave. Jedna je bila za njega, dok je drugu stavio točno ispred mene, te izašao iz prostorije i nastavio svojim putem.

Podigla sam kavu i vidjela da je upravo ta kava ona koju ja najviše volim. Primjetivši kako Ian dobro skriva svoje misli i emocije, nisam mogla ne razmišljati o sljedećih deset dana koje ćemo provesti potpuno sami, daleko od svih ljudi koje poznajemo, u državi od koje pokušavam neuspješno pobjeći.

Pozdrav ljudii!🤗 Znamo da želite Iana i Sky vidjeti skupa što prije, (šapnula nam je ptičica da se njihovo vrijeme opasno bliži) Ali također uz njih vrlo nam je bitna i radnja priče. Našu priču ne želimo nepotrebno brzati, nadamo se da shvaćate.
Kao i uvijek hvala na čitanju i potpori.💖

XOXO
V&M💙