Savršena tajna

TRINAESTO POGLAVLJE

Izašla sam iz hotela i sjela na prvu klupicu koju sam ugledala, Nisam znala što da slijedeće napravim, probala sam nazvati taksi no nitko ne vozi tako daleko u tri ujutro, a ako i voze traže cijelo malo bogatstvo za to. LA mjesto gdje se svi snovi ostvaruju, zar ne? Sarkastično sam prokomentirala.

Suze su mi se same od sebe krenule slijevati niz obraze i nisam ih mogla zaustaviti. Srce me počelo pritiskati i nisam mogla normalno disati.

Sve je bilo zatvoreno, taksi mi je bio jedina opcija, jer u sobu se više sigurno ne vraćam. Odlučila sam se malo strpjeti, pa ih ponovno nazvati. Znala sam da će me put doći čitavo malo bogatstvo no nisam mogla više provesti ni minute u blizini bezdušnog kretena koji me uspio iskoristiti. Zapravo kada sam malo bolje razmislila ja sam bila kreten, jer znala sam na čemu sam, a opet sam si dopustila da ostanem povrijeđena. Bila sam razočarana u sebe, nisam si smjela to dopustiti, nisam.

Nekoliko minuta kasnije začula sam glasno škripanje guma, i vidjela crni Mercedes kako se zaustavio u neposrednoj blizini. Vrata su se otvorila i iz auta je izašao Liam, obučen u radnu uniformu sa zabrinutim pogledom na licu.

"Sky, što radiš ovdje sama u tri ujutro?? Jesi li dobro?"

Moje suze su i dalje tekle, kada mi se Liam približio primio me u čvrst zagrljaj i rekao:

"Ajde, odvesti ću te u moj stan. Ne možeš biti nasred ulice, sama u ovo doba. Ovdje ima svakakvih ljudi."

Primio me je za lakat uzeo moj kofer, te krenuo prema autu. Posjeo me na suvozačevo mjesto, ugurao kofer u prtljažnik i sjeo na vozačevo mjesto. Bez pitanja sa zabrinutim izrazom lica započeo je vožnju.

Trebalo nam je pet minuta do njegovog predivnog ogromnog stana, s velikim dnevnim boravkom i kuhinjom, te četiri sobe. Bila sam začuđena koliko toga si može priuštiti.

Primijetio je moju začuđenost te rekao:

"Puno bolje nego malena sobica na fakultetu zar ne? Inače se ne razbacujem ali mama i sestra mi svaki vikend dolaze, tako da sam htio mjesto gdje njih mogu smjestiti i gdje će im biti ugodno..."

Kimnula sam i pokušala mu se nasmiješiti no jednostavno nisam mogla, pa je on nastavio:

"... Vjerojatno si jako umorna, ali ako hoćeš pričati ja sam tu... Uvijek. Soba desno je potpuno namještena, pa možeš tamo spavati! "

Bila sam slomljena, htjela sam Liamu ispričati sve, izbaciti iz sebe, no znala sam da ne smijem. Osjećala sam se jadno i usamljeno, zadnja stvar koju sam htjela je biti sama. Trebala mi je utjeha pa sam ga sramežljivo upitala:

" Ovaj... da li ti stvara problem to što želim da spavamo u istoj sobi, stvarno ne želim biti sama trenutno. Ne želim biti sama sa svojim mislima."

Liam je došao do mene i tihim glasom rekao:

" Što god ti želiš Sky. Znam da je danas godišnjica smrti tvog oca, sve mi je jasno."

Današnji dan sam po sebi bio je tužan. Liamu nisam mogla reći da me uz sve to još dodatno slomio Ian, ne bih imala dobro objašnjenje za to, tako da sam prešutila sve događaje koji su se dogodili netom prije njegova dolaska.

Uhvatio me za ruku te krenuo prema spavaćoj sobi. Upalio je svjetlo te otvorio ormar iz kojeg je izvadio doljnji dio trenirke i majicu pokazujući prstom prema vratima.

" Evo ti za spavanje da sada ne otvaraš kofer, tamo ti je wc. Imaš i novu četkicu u prvoj ladici, osjećaj se kao kod kuće."

Uzela sam odjeću iz njegovih ruku, zahvalila mu se i krenula prema wcu. U glavi mi je bilo milijun pitanja: što radim tu, kako ću doma, kako ću više ikada moći pogledati Iana, hoću li morati promijeniti radno mjesto? Ni na jedno nisam imala odgovor, ali znala sam da sam zauvijek završila s Ianom, od dana današnjeg on je samo jedna velika crna mrlja u mojoj prošlosti koju moram izbrisati iz glave i života.

Xoxo🌌
V&M 💙