《 10 》Ne baš sjajan sastanak.

336 8 0
                                    

Nedelja. Idalje vikend.
Samo neznam šta danas da radim, to je peoblem.
Ja: "Hajde, vreme za ustajanje."
Zapravo kad sam ušla u toalet znala sam šta treb ada radim danas. Čišćenje.
Ja: "Divno."
Tako sam se spremila, za čišćenje, ali onda sam imala jedan malibproblem.
Ja: "Mama, jesi juče uzela ono čime čistimo kupatilo, ono žuto. Neznam kako se zove."
Sišla sma u dnevnu.
Mama: "Žuto? A nisam to, zaboravila sam."
Ja: "Dobro, idem ja."
Izašla sam i uzela prvi taksi koji je naišao.
Izašla sam iz kola i ušla u market.
U isti market gde sam se prvi put sudarila sa Derekom.
Ja: "Opet ti.
Zaista te je teško izbaciti iz glave, Derek."
Trgla sam se iz misli, i uzel sve što mi je trebalo i otišla na kasu.
Ja: "Koliko?"
Ona: "14 i 45."
Ja: "Uredu... dođavola zaboravila sma novčanik. Znala sma d asma nešto zaboravila."
Xx: "Imaš neki problem."
Ja: "Da, kao što vidiš..." Podigla sam glavu da vidim ko mi se zapravo obraća.
Bio je to plavokosi momak, zelenih očiju.
Ja: "O, izvini, malo sam..."
Xx: "Ne brini, nema problema.
Koliko shvatam nemaš novac sa sobom?"
Ja: "Da." Kažem sa blagim osmehom.
Xx: "Ne brini ja ću da platim."
Ja: "Ne... mislim da to nije u redu."
Xx: "Sasvim je uredu, veruj mi."
Ja: "Ali..."
Xx: "Izvolite." Pružio je novac ženi za kasom.
Ja: "Mnogo ti hvala, mmm..."
Noel: " Zovem se Noel."
Ja: "Drago mi je Noel. Moje ime je Eva."
Noel: "Drago mi je Eva."
Izašli smo.
Ja: "Hvala ti još jednom, mnogo."
Noel: "Nema na čemu."
Ja: "Ako i sutra budeš ovde mogu da ti vtatim novac?"
Noel: "Ne, molim te, nije potrebno."
Ja: "Šta pričaš naravno da je potrebno."
Noel: A može li nešto drugo umesto toga?"
Ja: "Mm... da vidimo šta ti je na umu?"
Noel: "Sutra, ovde, na kafi."
Ja: "Hmm... jel ti to mene pozivaš na dejt?"
Noel: "Zovi to kako hoćeš.
Pa... pristaješ li?"
Ja: "Razmisli ću."
Noel: "Onda mi daj broj telefona, pa mi javi."
Ja: "Uredu." Upisao je moj broj.
Noel: "Zvaću te.
Zdravo."
Ja: "Vidimo se."
Opet sam uzela taxi i stigla kući.
Inače taxi vozi jedan veoma dobar čovek, pa mi nije doa da platim.
Što je zapravo bilo dobro pošto sam zaboravila novčanik.
Ja: "Doviđenja, i hvala još jednom."
Xx: "Doviđenja."
Ušla sam u kuću.
Ja: "Kući sam!"
Mama: "O Eva, stigla si."
Ja: "Mhm...
Idem odmah da se bacim an čišćenje."
Mama: "Želiš da ti pomognem?"
Ja: "Ma ne, danas je tvoj slobodan dan.
Ako želite idite da se prošetate."
Mama: "Dobra ideja."
Ja: "Šta kažeš Tobi? Hoćeš u šetnju sa maom?"
Tobi: "Može."
Mama: "Hajde idi onda po jaknu i siđi pa da krenemo."
Ja: "Odo ja."
Mama: "Hajde."
Otišla sam na sprat, obukla trenerku jendu širu majicu, vezala kosu u rep i bacila se na posao.

....

Ja: "Uffff, konačno."
Legla san na svoj udoban krevet, kad sam čula otvaranje vrata.
Ja: "Mama?!"
Mama: "Mi smo Eva!"
Ja: "Pa samo se nadam da Derek nije sa vama."
Sišla sam do njih.
Ja: "Jeste se lepo proveli?"
Mama: "Jesmo."
Tobi: "Mama, mogu li sad sladoled?"
Ja : "Sladoled? Hoću i ja."
Mama: "Evo, evo. Sako nemojte mene da pojedete."
Dala nam je saldoled, meni od jagode tobiju od cokolade.
Seli smo na kauc i jeli.
Ja i Tobi: "Mmmm..."
Mama: "Jao, pa niko ne bi rekao da niste rodeni brat i sestra."
Ja i Tobi: "Mm?"
Mama: "Hahaha, nemogući ste."
Ja i Tobi: "🤷‍♀️🤷‍♂️"
Ja: "Uf, telefon mi je gore.
Idem po njega."
Otisla sam do sobe.
Ja: "Dva propustena poziva?
Nepoznat broj?"
I opet je zazvonio, isti broj.
Ja: "Mrzim nepoznat broj." No ipak sam se javila.
*Poziv*
Ja: "Halo?"
Noel: "Zdravo Eva."
Ja: "Em.. zdravo..." rekla sam da zvuci kao pitanje.
Noel: "Pa zar si me već zaboravila?"
Ja: "A Noel ti si."
Noel: "Bingo."
Ja: "Pa reci."
Noel: "Da nisi možda slobodna večeras?"
Ja: "Večeras? Zar nisi rekao sutra?"
Noel: "Ako nisi slobodna nema veze."
Ja: "Ne, ne, mogu."
Noel: "Sjajno. U 8?"
Ja: "Osamm... može osam."
Noel: "Sjajno vido se, zdravo."
Ja: "Zdravo."
Prekinula sam.
Niaam se premišljala jer mu dugujem, pokogao mi je.
Onda sma, videvši da je 6 sati, otišla da se tuširam.
Onda sma osušila kosu i, najteži deo, šta obući?
Ja: "Da vidimo? Ovo... ne, previše šljokica." I nisam znala šta, tako da...
Ja: "Halo, devojke treba mi pomoć."
Elena: "Slušamo, kakva je kriza?"
Tara: "Reci Eva?"
Ja: "Ne znam šta da obučem."
Elena i Tara: "Za?"
Ja: "Dejt."
Elena i Tara: "Molim?!"
Ja: "Usporite. Objasniću vam.
Srela sma jednog dečka u marketu i pomogao mi je, zaboravila sam novcanik i on je platio ono sto sam uzela, pa niej hteo da mu vratim novac nego je hteo da izađemo, eto."
Elena: "Ali ipak te zove na dejt!"
Ja: "Elena smiri se, biće samo sada i nikad više. Samo da mu se iskupim."
Elena: "A ako ipak bude nešto?"
Ja: "Saznaćete ne brini.
Aj sad mi pomozite da nađem šta da obučem."
Tara: "Pa obuci onu crnu rolku i crne široke pantalone."
Elena: "Kožnu jaknu, ispeglaj kosu, stavi ogrlicu i prsten i gotovo."
Ja: "Epa neznam šta bih bez vas."
Sela aam da se opeglam, i spremila se, i idalje sam pričala sa njima.
Ja: "Spremna sam."
Tara: "Jesi li ti to nervozna ili mi se čini."
Ja: "Pobogu naravno da jesam, pa ovo mi je prvi dejt posle 2 godine."
Da tako je, mene momci nisu nešto interesovali. Pa ni sad.
Elelna: "A da."
Zavrsila sma poziv, i sisla d akazem mamai kuda idem, i sa kim.
Mama: "Uredu ali nemoj do kasno."
Ja: "Ne brini neću."
Uzela sma jaknu i sacekala Noela.
Ja: "Idem ja.
Zdravo mama, zdravo Tobi."
Mama: "Zdravo. Lepo se provedi."
Izašla sam, nakon sto sam uzle ajaknu, i obula bele patike.
Ja: "Zdravo."
Prišla sam mu i zagrlila ga.
Noel: "Zdravo.
Pa idemo?"
Ja: "Idemo."
Ušli smo u auto.
Noel: "I gde želiš da idemo?"
Ja: "Pa zar nisi rekao da idemo u kafić?"
Noel: "Pa ejsam ali možda želiš negd edrugo?"
Ja: "Ne kafić je uredu."
Noel: "Okej."
Otišli smo u kafić.
Noel: "Posle tebe."
Ja: "Hv... hvala." Opet ti.
Setila sam se Dereka, i razgovora kad sam prvi put bula u njegovoj kući.
I, neznma zasto ali kad god pomislim na Dereka, u glavi mi se pojavi i covek od one noći. Noći kada mi je pomogao.
Neznam na koga od njih dvojice više mislim.

Seli smo za sto.
Noel: "Jesi li gladna?"
Ja: "Ne. Ali ako ti jesi slobodno poruči sebi nešto."
Noel: "Ma ne.
Onda šta želiš?"
Ja: "Imaju sladoled!" Baš sam se obradovala, posto ja obbozavam sladoled. Mada je i to mala reč.
Noel: "Želiš sladoled?"
Ja: "Mhm..'
Noel: "Heh, dobro, koji?"
Ja: "Mm... čokolada,... vanila,... i jagoda."
Niel: "Uredu."
Ja: "Šta ti je smešno?"
Noel: "Ništa zaista."
Ja: "Zaista? Nešto ti neverujem."
Oštro sam ga pogledala.
Noel: "Dobro prestani da me tako gledaš."
Ja: "Nemoj da si pomislio da osuđuješ moju kilažu. Veruj mi, bolje za tebe."
Idalje sam ga streljala pogledom.
Noel: "Kad poželim da umrem to ću da uradim."
Ja: "Pametan izbor."
Onda sam vratila osmeh.
Noel: "Jesi ti ovako gruba sa svim momcima ili..."
Ja: "Ma ne, čini ti se, nisma gruba samo te upozoravam, kako bi ostao živ."
Noel: "Shvatam."
Naručili smo sladoled. Koji je brzo i stigao.
Ja: "Mm..." Ja sam istog trena počela da jedem.
Ja nekako ne pazim na manire, nije me briga, samo uživam.
I Noel je počeo da mi se smeje.
Ja: "Šta?"
Noel: "Ništa. Smao jedi."
Ja: "Okejj."
I nastavila sam da uživam, sve dok on nije to prekinuo.
Ali najviše me iznerviralo, neznam zašto, jer je došao sa nekom devojkom.
Derek: "Rezervisao sam sto...
Derek Hejl."
Zaista!
Nsisi mogao da odeš negde drugo, baš ovde. Sa nekim!
Ubiću se.
Čekaj, šta ja to zaboga pričam. Došao sa devojkom na sastanak očigledno, i šta ja imam sa tim.

~Derek POV~
Derel: "Izvoli Ela."
Seli smoz a sto.
Ela: "Hvala Derek.
Nego nećeš da mi kažeš zašto smo zapravo ovde?"
Derek: "Ela na zadatku smo, to je sve što treba da znaš."
Ela: "Derek radimo na istom mestu, i znam da nam zapravo nije dodeljen zadatak. Pa šta se dešava." Na kraju sma rekao jer je Ela partner, kojem zaista verujem.
Derek: "Ona devojka, sa plavokosim momkom, iza tebe su."
Uzela je ogledalo i i tako je videla o kome je reč.
Ela: "Zar ona nije jedna od devojaka koja radi u tvojoj firmi?"
Derek: "I to znaš."
Ela: "Naravno, ja morma da znam.
Ali šta snjom?"
Derek: "Onaj dečko koji sedi sa njom.
Upoznala ga je juče u prodavnici, i tmao sam se zatekao.
Nije izgledao kao da je neznam, kao da se prvi put susreću, kao da ju je znao."
Ela: "Sumnjaš da će joj nauditi?"
Derek: "Da."
Ela: "I tebi je sumnja dovoljna?"
Derek: "Ela, znaš sobro d akas mi sumnjamo mora da je tako."
Ela: "Da, znam.
Dobro znači posmatramo je. A zašto?"
Derek: "Pa sad sam ti rekao."
Ela: "Znaš dobro na šta sam mislila Dere."
Derek: "Jednostavno, ona je nevina devojka, nema smisla d ajoj se bilo šta desi."
Ela: "Ako tako kažeš."
Derek: "Hajde da naručimo nešto, da ne budmeo sunjivi."
Ela: "Uredu."
Pozvali smo konobara i naručili po kafu.
Ela: "Ne plaši te šta će ostali reći?"
Derek: "Ne. Nema potrebe ni da znaju. Recimo da je ovo privatni zadatak."
Ela: "Uredu."

~Eva POV~
Noel: "Ej ti. Eva!"
Ja: "M.. a, šta?"
Noel: "Šta ti je? Zamislila si se?"
Ja: "Mhm, nešto bezveze mi je palo na pamet."
Primetila sam da me nas je Derek opazio.
Ja: "Šta kažeš da se prošetamo?"
Noel: "Može, naravno."
Ja: "Sjajno, hajdemo.
I ja plaćam." Opet sam ga oštro pogledala da mu dam doznanja da neželim da se raspravljam.
Noel: "Ookej."
Dok smo izlazili Derek nas je gledao.
Zašto?
Noel: "Čime se baviš Eva?"
Ja: "Ja sam inženjer. Radim u firmi Dereka Hejla. Verujem d aga znaš."
Noel: "Ko njega nezna."
Ja: "Pa dok nisam otišla da tamo tražima posao ja ga nisam znala."
Noel: "Čekaj, ozbiljno."
Počeo je da se smeje.
Ja: "Ma daj nemoj da se smeješ."
Noel: "Hahah, izvini, ali smešno je."
Ja: "Pa dobro, šta da radim."
Noel: "Hahah."
Ja: "Ako ne prestaneš istog trena zadaviću te."
Noel: "Dobro, dobro, gotov sam."
Ja: "I bolje ti je."
Noel: "Hoćeš do parka?"
Ja: "M... neznam, da nije malo daleko?"
Noel: "Ma daj. Nije daleko.
Tu je iza ugla."
Ja: "Molim?"
Noel: "Pa mislim to nije baš park ali je lepo mesto.
Hajde videćeš."
Nisam baš bila za to ali sam na kraju pristala. Mada sma imala veoma loš osećaj na putu do tamo, a i kad smo stigli.
Noel: "Sviđa mi se ovde jer je tiho, i nebo je prelepo."
Ja: "Da jeste."
Noel: "Šteta što nećeš dugo da uživaš u tome."
Ja: "Kako to misliš?"
Onda sam osetila jači udarac u potiljak glave i nadalje mi je crno.

M&MWhere stories live. Discover now