《 28 》Čudna osećanja.

210 4 1
                                    

~Derek POV~
Stigao sam u firmu.
I sa vrata me je dočekao iznenađenje.
Koje nisam želeo.
Ja: "Šta ti radiš ovde?"
Ugledao sam plavokosu devojku sa Emom. Valjda se tako zove, devojka koja ovde radi.
A devojka do nje je ista ona devojka kojoj sam pomogao one večeri.
Mada nemam pojma kako se zove.
Zaboravio sam.
Kloi: I meni je drago što tebe vidim."
Ja: "Meni nije.
Šta radiš ovde?"
Na ono prvo što sam rekao se iznervirala.
Žao nam je, ja sam samo iskren.
Kloi: "Ovde sam došla na razgovor za posao."
Ja: "Molim?"
Ema: "Gospodine Hejl. Predpostavljam da se poznajete gospođicu."
Nažalost.
Ema: "Nina je dala otkaz, pre dva dana i sada tražimo novog radnika.
A gospođica je ovde zbog toga."
Ja: "Nina dala otkaz? Zašto ja za to ne znam?"
Ema: "Pa zato što ste vi rekli da se mi bavimo pronalaženjem novih radnika, da nema potrebe da vas o tome obaveštavamo."
Ja: "Jesam?"
Ema: "Da gospodine."
Ja: "Aha, dobro.
Ukidamo to pravilo."
Ema: "Kako želite."
Ja: "A ti... da vidimo da li si za ovaj posao.
Prati me."
Ušli smo u kancelariju.
Ja: "Izvoli, sedi."
Kloi: "Hvala."
Ja: "Da počnemo. Reci mi kako se zoveš?"
Kloi: "Zar si već zaboravio?" Kako me ova devojka nervira.
Izgovorila je to sa kezom na licu.
Ja: "Da. Zaboravio sam." Ali joj se osmeh izbrisao.
Kloi: "Kloi Džouns."
Ja: "Dobro. Godine?"
Kloi: "23."
Postavljao sam joj pitanja, i ona je odgovarala.
Ja: "Da li si pre negde radila?"
Kloi: "Da jesam. Imam dosta iskustva."
Ja: "Uredu.
To bi bilo to. Zvaćemo te."
Rekao sam i ustao sa stolice.
I ona za mnom.
Kloi: "Čekaću taj poziv." Stala je ispred mene i rukovali smo se.
Ja: "Aha, važi.
Zdravo."
Kloi: "Vidimo se." Nadam se da nećemo.
Nekako me nervira. Ne znam zašto.

Odmah nakon što je to rekla u kancelariju je ušla Eva.
Eva: "Izvinite, prekidam vas?"
Šta je sada ovoj?
Eva ne priča tako. Obično ljubazno pita, ali sada... nekako je to pitala... samo ću reći drugačije.
Ja: "Eva, stigla si."
Eva: "Da jesam." Kada je prišla stavio sam ruku oko struka, i poljubio je u obraz.
Eva: "A vi ste?" Obratila se...Kloi. Valjda sam dobro zapamtio.
Kloi: "Drago mi je, ja sam Kloi Džouns. Ovde sam na razgovoru za posao."
U zapamtio sam joj ime.
Eva: "A je li.
Drago mi je Kloi. Ja sam Eva."
Rukovale su se.
A Kloi je odmah krenula.
Kloi: "Ja sada idem. Bilo mi je drago.
Doviđenja."
Eva: "Doviđenja." Odmah nakon njenog izlaska iz kancelarije Eva se odmakla od mene.
Praktično me je gurnula.
Eva: "I ko je ona?"
Ja: "Izvini?"
Eva: "Ko je ona Derek?"
Ja: "Pa rekla ti je."
Eva: "Da rekla mi je. Nekako mislim da to nije sve."
Ja: "Šta?"
Eva: "Pa Derek bili ste malo previše blizu jedno drugom."
Ovo me je nateralo da se nasmejem.
Eva: "Nešto ti je smešno?!"
Naljutila se.
Ja: "Da."
Eva: "O zaista. A šta to?!"
Pošao sam ka njoj dok sam odgovarao na pitanje.
Ja: "Pa... ti."
Eva: "M...molim?" Unervozila se čim sam stao naspram nje. Oči u oči.
Ja: "Ti si mi smešna."
Eva: "Zašto?"
Prišao sma bliže i šapnuo joj.
Ja: "Da niste ljubomorni gospođice Allerton?"
Eva: "...Derek, ne pričaj gluposti. N...naravno da nisam. Samo..."
Ja: "Samo šta?" Govorili smo tihim tonom.
Eva: "Samo... rekla sam to samo zato što bi neko mogao da vas vidi i moglo bi da nam stvori nove probleme. Eto zato."
Skretala je pogled dok je ovo izgovarala.
Ja: "Aha, uredu.
Ali znaš šta?"
Eva: "Šta?"
Ja: "Mislim da samo smišljaš izgovore."
Nasmešio sma se i namignuo, te se vratio za svoj radni sto.
Kao i Eva.
Međutim jasno se videlo da se unervozila.

~Eva POV~
Sela sam za svoj sto, nervozna, iznervirana.
Nisam znala šta tačno osećam.
Ali sigurna sma da nisam ljubomorna.
Nisam, zar ne?
Eva, priberi se. Samo radi.
Prepusti se poslu i nemoj da misliš na Dereka, koji sedi preko puta tebe i posmatra te sa onim njegovim smeškom na licu koji je tu od malo pre.
Dobro, dobro, pribrana sam.
Ja: "Dobro Eva. Sada treba da radiš i fokusiraš se samo na posao i..."
Derek: "Je li ti to pričaš sama sa sobom?"
Ja: "Aa!!"
Derek: "Šta ti je?"
Ja: "Šta šta mi je? Pojavljuješ se ni od kud."
Derek: "Ni od kud? Dobro, neka bude."
Ja: "Šta ti treba?"
Derek: "U, nekad si bila ljubaznija dok si pričala sa mnom. Šta bi?"
Ja: "Reci brzo šta ti treba dok nisam počela da režim."
Derek: "U opasan si a. Sviđa mi se to." Kako me samo nervira.
Ja: "Derek."
Derek: "Dobro.
Slušaj stiglo je par mejlova pre oko pola sata. I sada treba da ih zajendo pregledamo.
Dođi ovamo."
Zajedno? Zaista. Zar baš mora?
Ja: "Aha."
Derek: "Šta aha, dođi ovamo."
Ja: "Dolazim."
Dopustio mi je da sednem na stolicu, dok je on stajao na nogama, odmah pored mene.
Počeo je da mi objašnjava, ali ja sam malo bila nervozna pa nisam ništa čula.
Derek: "Da li me uopšte slušaš?"
Ja: "A? Da, naravno."
Ne znam ni zašto sam nervozna.
Mislim spavali smo zagrljeni a sada sam nervozna jer stoji pored mene. Ne mogu da verujem.
Derek: "Ponovi ću još jednom. Ali sada me slušaj."
Ja: "Dobro, hoću." Sada sam zaista slušala.
I nekako mi se smanjila nervoza.
Ali njegov prelep parfem mi je malo odvlačio pažnju.
Derek: "Shvataš?"
Ja: "Da. Znači moramo brzo da krenemo sa pripremama?"
Derek: "Upravo tako.
Mejlom obavesti radnike."
Ja: "Uredu.
Da li je to sve?"
Derek: "Da, jeste. Možeš da se vratiš svom poslu."
Sjajno mislila sam da ako još sekund ostanem na toj stolici da ću se onesvestiti.
Ja: "Uredu."
Ustala sam i vratila se za svoj sto.

M&MWhere stories live. Discover now