《 50 》Izdaja.

191 8 2
                                    

~Nedelju dana kasnije~

~Derek POV~
Vrata skladišta se odjednom otvoriše.
Na vratima je bio Džordan sav zadihan.
Džordan: "Brzo! Skupite što više možete moramo da bežimo, otkrili su nas!"
Ja: "ŠTA?!"
Džordan: "Kasnije nemamo vremena, požurite!!"
Kada je ovakvo nešto u pitanju samo mi jedna osoba pada na pamet.
Ja: "Ti si to uradio zar ne?"
Mejson: "Šta?"
Ja: "Ne pravi se lud.
Uradio si to i ranije, mogao si i sada!"
Mejson: "Zar zaista miliš da je sada vreme za raspravu?"
Ja: "Da, mislim da je sada pravo vreme za raspravu! Posebno kada se raspravljaš sa onim koji nas je odao!"
Uhvatio sam ga za kragnu i uneo mu se u lice.
Ja: "Hajde reci! Priznaj pred svima!"
Džordan: "Derek!"
I ovde sam sve zeznuo. Zašto?
Zato što me je Džordan nazvao imenom."
Džordan: "Kupi sve i idemo!! Auto je na putu!"
Uradio sam kako mi je rečeno.
Ne mogu sada da se raspravljam sa njim.
Mogu sve da dovedem u opasnost.

Džordan: "Izlazite! Brže, brže u auto!"
Uzeli smo sve, i ušli u auto.
Ja sam vozio, a Džordan je bio na suvozačevom mestu.
Ja: "Izvini."
Džordan: "Vozi, kasnije ćeš da se izvinjavaš."
Ja: "...Ne mogu da mu verujem. Niti ću."
Džordan: "Kao prvo nikad ne reci nikad, a kao drugo... on nije to uradio.
Proverio sam.
Ne znam ko nas je odao, ali to nije bio Mejson."
Ja: "Siguran si?"
Džordan: "Naravno."
Ja: "Dobro.
Ali idalje mu ne verujem."
Džordan: "Ko te tera da mu veruješ.
Ali onda, zašto si hteo da on pođe ako mu ne veruješ?"
Sjajno, mislio sam da nikada neće da pita.
Ja: "Zato što bih želeo da završi kao svi oni.
Želim da ga zadesi sve ono što je svima njima učinio."
Džordan: "... Je si li siguran, da je to ono što želiš?"
Ja: "Zašto me to pitaš?"
Džordan: "Mejson i ti ste bili najbolji peijatelji. Kao braća."
Ja: "Ključna reč je bili."
Džordan: "I ostali."
Ja: "Ne govori to.
On je sada za mene samo izdajnik i ništa više, jasno?"
Džordan: "Sada, kasnije će se to možda promeniti."
Ja: "Ne za mene."
Džordan: "To ćemo još da vidimo.
Znaš ljudi se menjaju, mogu da se promene ako im daš drugu šansu."
Ja: "Ne. Ljudi se ne menjaju.
Jednom zao čovek uvek zao čovek. Jednom izdajnik, uvek izdajnik."
Tu je naš razgovor bio završen.
A tada smo i stigli na rezervnu lokaciju.
Bila je unapred spremna jer smo uzeli u obzir sve moguće situacije, pa i to da nas neko oda. Da se otkrije naša lokacija.

Džordan: "Sada, kada smo na sigurnom da vidimo... kome će glava da leti sa ramena."
Ja: "Šta?"
Džordan: "Pa naša lokacija nije mogla sama sebe da oda, neko sa dugačkim jezikom je trebao da je kaže.
Da oda sve nas. Sada samo da vidimo ko?"
Polako je krenuo da hoda, te se zaustavio do Liama, na šta sam ga zbunjeno pogledao.
Mislim, zar zaista misli da je to on uradio?
Džordan: "Ne brini Liame, ne mislim da si ti."
Krenuo je dalje. Tako je zastajao do svakoga od nas.
Sada je došao do mene.

Samo ne znma čemu ova igra, kada znam da zna ko je to uradio.
Džordan: "Mali, mali, mali.
Zašto?"
Pita on zašto, ali šta zašto.
Ja: "Ne znam."
Džordan: "Sada ćemo da otkrijemo."
Okrenuo se prema Vilu i Mejsonu.
Bio sam spreman da mu otkinem glavu sa ramena, međutim...
Džordan: "...Vile, zašto si nas odao?"
Osetio sam toliki bes.
Mislio sam da nas je izdajnik izdao, ali... to je uradio neko koga sam sve do sada smatrao bratom.
Opet.
Ja: "Džordane?"
Džordan: "Da, on je to uradio.
Samo zašto? Je li?"
Vil: "...Zašto da ne?"
Dobro, već počinjem da se nerviram.
Da se jako nerviram!
Ja: "Recimo zato što ćeš sada da umreš."
Uhvatio sam ga za vrat i počeo da ga davim.
Ja: "Mislio sam da si bolji. Ali izgleda da ni ti nisi daleko on njega.
I ti si postao izdajnik."
Vil: "Pusti..."
Još samo malo.
Džordan: "Rekli smo da će glava da leti."
Ja: "Što samo glava?"
I... gotovo.
Ja: "Mislio sam da će još malo da izdrži.
No dobro, šta je tu je."
Džordan: "Hajde, momci vodite ga."
Liam i Mejson su ga ubacili u auto, kasnije ćemo da ga se rešimo.
Ja: "Sada, da počnemo sa rešavanjem važnijih stvari."
Liam: "Kao na primer?"
Ja: "Novi plan."

~Eva POV~
Nisam se čula sa Derekom od one poruke.
Ne znam šta se dešava.
Samo se nadam da je dobro.
Mama: "Hajde da jedeš Eva."
Ja: "Neću mama, nisam gladna."
Mama: "Eva, nisi jela ceo dan.
Znam da ti nedostaje, ali to nije razlog da ne jedeš."
Ja: "Ne, mama nije zbog toga. Samo... nisam gladna."
Mama: "Pokušavaš li da mene slažeš ili sebe?"
Najgore je što je to dpbro pitanje.
Ja: "Dobro, nije bitno.
Samo nisam gladna."
Mama: "...Dobro, kako hoćeš."
Krenula je da izlazi iz sobe.
Mama: "Da, umalo da zaboravim.
Sutra dolazi tetka."
Ja: "Molim? Od kud sada to?"
Ovo je zaista šok.
Svoju tetku jedva pamtim, dugo se nismo videle.
Mama: "Eto, dolazi u posetu."
Ja: "...Uredu."
Mama: "Avion sleće u 9 ujutru.
Možeš li da je pokupiš?"
Ja: Da, naravno.
Svakako je sutra vikend."
Mama: "Uredu, laku noć."
Nadam se da će biti laka noć, ali od ovolike brihe imam osećaj da neću oka sklopiti.
Ja: "Laku noć mama."

~Kloi POV~
Ja: "I? Hoćeš li već jednom da mi kažeš ono što si otkrio?
Dobio si novac. Koliko si tražio, a sada pričaj."
Evo me u kafiću sa takozvanim detektivom Rolinsom.
D. Rolins: "Čemu ovo nalaženje užvo?"
Ja: "...Eto zato.
A sada pričaj. Dok te nisam zadavila."
D. Rolins: "...Uredu.
Ovako, devojka mu ogrlicu nije dala onako. Dala mu je ogrlicu da bi je pronašao."
Ja: "Šta?!"
D. Rolins: "Tada su se prvi put sreli, i izgleda da su se zaljubili jedno u drugo."
Neće on da voli drugu. Ne još dugo.
Ja: "Pa? Da li ju je pronašao?"
D. Rolins: "Nije. Rekao sam ti da ne zna identitet devojke."
Ovo ide meni u korist.
Ja: "To je već lepa vest."
D. Rolins: "Devojka je trebala da ide kući već sledeće jutro. Zato mu je i dala ogrlicu."
Konačno, imam sve što mi je potrebno.
Kada se Derek vrati, biće samo moj.
D. Rolins: "Treba da znaš da je idalje traži."
Ja: "...Pa detektive Rolins, ovim je naša saradnja završena."
D. Rolins: "Onda, doviđenja gospođice."
Ja: "Doviđenja."
Kažem te ustanem sa stola i polako izađem iz kafića.
Ja: "Tako sam blizu cilja.
Još samo par koraka i imaću trofej u rukama."

M&MWhere stories live. Discover now