《 45 》Povratak izdajnika.

186 8 0
                                    

~Eva POV~
Ustala sam iz kreveta i počela da se spremam za posao.
Od onog sna nisam oka sklopila. Samo sam razmišljala o njemu, i meni.
Pokušavala sam da shvatim šta osećam, ali nisam došla do odgovora.

Nebitno, spremila sam se i krenula napolje.
Mama: "A da doručkuješ?"
Ja: "Ne hvala mama. Nisam gladna."
Krenula sam prem avratim kada me je Tobi zaustavio.
Ja: "Šta je bilo mali?"
Tobi: "Eva, mogu li i ja sa tobom?"
Čemu ovo pitanje?
Ja: "Šta? Ali zašto Tobi?
Mislim, ja idem na posao, da radim.
Tebi će tamo sigurno biti dosadno."
Tobi: "Moram da vidim Dereka."
Derek... taman sam malo zaboravila na njega. Mislim ne malo, s'obzirom na to da sam tek sada shvatila da radim za njega.
Ja: "Derek...
Ali zašto Tobi?"
Tobi: "Pa samo želim da ga vidim."
Ja: "... Uredu."
Bolje je da ga sada odvedem da ga vidi nego da me tera kada se vratim sa posla.
Tobi: "Jeejjj! Idemo!"
Ja: "Tobi polako! Nemoj da trčiš!"
Uh, kao da me je slušao.
Mama: "Eva, dušo jesi li dobro?"
Dobro? Ne, uopšte.
Ne znam ni šta da mislim, ni da radim, ne znam ništa. Od onog sna od sinoć pogubila sam se, skroz na skroz.
Ja: "Da, mama dobro sam.
Hajde, idme da ne zakasnim."
Uzela sma tobija pod ruku te smo ušli u taksi.
Nakon par minuta vožnje smo stigli u firmu.
Ja: "Hajde Tobi."
Tobi: "Da li Derek sada radi?"
Ja: "Da on sada radi i nemojmo svo vreme da mu dosađujemo, važi?"
Tabi: "Važii."
Ušli smo unutra, pozdravili smo se sa par kolega, Elenom i Tarom, te smo stali pred vrata njegove kancelarije.
Mislim i moja je tu ali opet njegove.

Vrata su bila odškrinuta, s'druge strane njih su se videli njih dvoje.
Derek i Kloi, opet su zajedno.
Nešto su pričali. Derek joj je nešto objašnjavao, a ona je imala osmeh na licu. Nakon par trenutaka i na njegovom se pojavio isti.
Videvši ih tako zajedno nešto me je tako steglo u prsima, toliko me je zabolelo.
A opet nisam znala šta je to tačno.
Tobi: "Eva, ko je ta devojka sa Derekom."
Sa Derekom. I to me je zabolelo. Ali zašto? Zašto mora da me boli?
Zašto me boli?
Ja: "Ona... radi ovde Tobi."
Ne mogu. Što više gledam to se osećam sve gore.
Ja: "Hajde, Tobi idemo kod Elene i Tare.
Ostavimo ih same..." Sami... sigurno to žele. "Ovaj, sigurno imaju posla."
Ja sam krenula ali je Tobi odjednom utrčao unutra.
Ja: "Tobi... ne."
Otišla sam za njim.
Derek: "Hej mali. Odkud ti ovde?"
Uskočio je dereku u zagrljaj.
Ja: "Derek... žao mi je. Nisam htela d avas prekidam. Tobi je odjednom utrčao unutra. Jako mi je žao."
Derek: "Hej, Eva uredu je.
Nisi nas prekinula."
Kloi: "Zapravo mi..."
Započela je sa pričom, kada ju je Derekov oštar pogled prekinuo, i jasno joj da doznanja da je vreme da nas napusti, te je izašla iz kancelarije.
Derek: "Osim toga ovo je i tvoja kancelarija."
Ja: "D..da."
Opet ne mogu jasno da razmišljam, opet sam se unervozila.
Derek: "Nego odkud on ovde?"
Ja: "On, hteo je da te vidi."
Tobi: "Derek."
Pogledao ga je tužno.
Ja: "Tobi šta je bilo?"
Derek: "Recu, slušam."
Tobi: "Nemoj više ovo da radiš."
Na šta misli?
Derek: "Šta to to Tobi?"
O čemu priča?
Svakako znam da neće ići meni u korist.
Zašto sma ga uopšte i povela sa sobom, zašto sam i mislila da hoće samo d avidi Dereka.
Tobi: "Nemoj više da budeš sa nekom drugom devojkom, i da se smeješ sa njom."
Derek: "Šta? Zbog čega? Osim toga ona je samo radnik ovde."
Tobi: "To je jako povredilo Evu.
Jako ju je zabolelo kada te je videla sa onom devojkom."
O ne, Tobi.
Zar zaista moraš baš sve da kažeš Dereku.
Derek: "Evu... " Zatim me je pogledao, i ja sam podigla pogled, te smo se susreli.

~Derek POV~
Eva: "Tobi, nemoj da..." Prekinuo sam je.
Želim da čujem šta Tobi ima da kaže. Znam da će on biti iskren.
Ja: "Ovaj... možeš li da mi doneseš kafu. Molim te."
Nije se premišljala, odmah je otišla po kafu.
Ja: "Reci mi Tobi. Da li si siguran da se Eva osetila povređeno?"
Tobi: "Da,da jeste. Videlo joj se na licu."
Ne mogu da verujem. Osetila se povređeno... zbog mene.
Ja: "Ali zašto bi se ona tako osećala Tobi?"
Tobi: "Pa zato sto ona tebe idalje voli Derek."
Voli... mene.

M&MWhere stories live. Discover now