《 53 》Slomljeno srce.

180 8 4
                                    

~Eva POV~
Lila: "Zvao se... Džordan."
Džordan? Džordan?!
Nije valjda... nije valjda Derekov Džordan.
Onaj stariji čovek za koga Derek kaže da mu je kao otac?
...Ovo ne može da bude.
Ja: "Džordan?"
Lila: "Da. Da li... ga ti možda poznaješ?"
Rekla je to toliko radosno, ali šteta što ne mogu ništa da joj kažem.
Nisam čak ni sigurna da li govorimo o istoj osobi.
Ja: "Ja? Ne, ne. Zaista ne znam."
Lila: "Naravno da ne znaš, samo sam pomislila... nije ni bitno."
Ja: "Tetka, šta kažeš da ti odeš do toaleta i umiješ se.
Kasnije ćemo da nastavimo razgovor."
Lila: "Da... to je dobra ideja."
Ja: "Slobodno uzmi koliko god ti vremena treba."
Klimnula je glavom, te izašla.
A ja sam krenula da paničim.  
Pitam se da li je tetkin Džordan i Derekov Džordan ista osoba?
Ako jesu onda shvatam zašto je njegov život razlog njihovog raskida.
Biti mafijaš je opasno i po tu osobu a i po ljude u njegovoj okolini.
Ali i da jeste i da nije ista osoba... Džordan nije imao pravo da odlučuje umesto nje.
Nije smeo da ode iz njenog života zato što je mislio da je to najbolje za nju.
Kada voliš nekog živećeš kako god, zbog njega. Sigurna sam da bi tetka živela takav život sa njim.
Ja: "Samo je trebao da je pusti da sama odluči.
Mislim da bi sada sve bilo bolje."
Iz razmišljanja me je izvukla zvonjava telefona.
Ja: "Da?" Javila sam se.
Derek: "E...va."
Glas mu je bio tako slab.
Ja: "...Derek."

~Lila POV~
Izašla sam iz toaleta i krenula do kancelarije.
Elena: "Zdravo Lila."
Ja: "O zdravo Elena."
Elena: "Došla si da vidiš Evu?"
Ja: "Da, htela sam da vidim kako napreduje s..."
Nisam ni stigla da završim započetu rečenicu, kada se iz pravca kancelarije začuo toliko jak i strašan vrisak.
Ja: "Eva?"
Utrčala sam unutra zajedno sa Elenom izatekle smo Evu na podu, uplakanu, idalje ispuštajući vriske.
Eva: "NE!!"
Ja: "Eva?! Eva, šta se desilo?"
Eva: "Ne... Derek."
Počela je još jače da jeca i vrišti.
Ja: "Smiri se. Molim te Eva, smiri se i reci nam šta se dogodilo."
Eva: "Moram da idem.
Moram... da ga vidim."
Elena: "Koga Eva?
Koga moraš da vidiš?"
Nije nas ni slušala.
Samo je istrčala napolje, a mi za njom.
Ja: "Eva, stani! Gde ideš?!"
Eva: "Taxi... treba mi taxi.
Taxi!"
Šta joj se dešava.
Nije sva svoja.
Elena: "Šta da radimo?"
Ja: "Imaš li auto?"
Elena: "Naravno."
Ja: "Sjajno.
...Idemo Eleninim autom, hajde."

~Eva POV~
Brzo smo ušle u auto.
Ja: "Ja vozim!"
Elena: "U...uredu."
Moram da stignem što pre.

~flashback~
...
Ja: "...Derek."
Derek: "Eva... žao mi je."
Ja: "Derek? Zašto? Šta se dešava?"
Derek: "Žao mi je što... ne mogu..."
Ja: "Derek? Derek?!"
U pozadini se čulo dosta glasova.
Xx: "Gubimo ga."
Xx: "Brzo, vodite ga u operacionu salu."
Ja: "Derek... Derek, reci mi da si dobro.
Molim te samo reci da si dobro."
Derek: "Eva... nisam."
Tada mi je srce puklo na dva dela. Samo tako.
Derek: "Eva... mislim da neću da se izvučem ovoga puta."
Ja: "Derek, ne govori tako!"
Derek: "Eva... samo sam želeo da kažem... da kažem da mi je žao što ne mogu da ispunim obećanje koje sam ti dao.
...Ne mogu da dođem kući Eva.
Tako mi je žao."
Veza se tada prekinula.

~end of flshback~

Stigle smo u bolnicu.
Ja: "Derek Hejl." Nisam pazila na to da budem ljubazna sa devojkom koja je stajala iza pulta.
Xx: "Derek Hejl je trenutno u operacionoj sali, na drugom spratu."
Ja: "A njegovo trenutno stanje?"
Xx: "To već morate da pitate nekoga u sali."
Ja: "Uredu, hvala."
Potrčala sam do lifta, koji je bio zauzet.
Ja: "Ggr, dođavola."
Napokon se spustio i ušla sam zajedno sa tetkom i Elenom.
Tetka: "Hoćeš li nam već jednom reći šta se događa? Šta se desilo Dereku?"
Ja: "Ne znam tačno.
Ali znam da sada moram da budem sa njim. Uredu?"

Stigle smo na sprat, kada je neko izašao iz operacione sale.
Ja: "Izvinite? Da li je Derek Hejl unutra?"
Xx: "Ko pita?"
Ja: "Ja sam..."
Ko sam ja njemu uopšte?
Xx: "Da li ste vi član njegove porodice."
Ja: "Ja..." Moram da saznam kakvo mu je stanje, makar morala da lažem.
Ja: "J... jesam."
Xx: "...Derek Hejl jeste u ovoj operacionoj sali."
Ja: "Kakvo je njgovo stanje?"
Bilo me je strah da čujem odgovor, ali sam morala.
Xx: "Trenutno je u kritičnom stanju."
Ja: "K... kako to mislite?"
Xx: "Bio je pogođen sa 4 metka.
Izgubio je dosta krvi na putu ovamo.
Znate... kada su pacijenti u ovakvom stanju često se desi da ne prežive."
Pala sam na kolena i počela da vrištim, a  nakon toga sam se onesvestila.

~par sati kasnije~

Elena: "Eva? Eva?!"
Čujem poznati glas te otvaram oči.
Čak i tada mi je samo jedna osoba bila u mislima.
Ja: "Derek... Dere!"
Stala sam u sedeći položaj.
Tetka: "Eva, treba da se odmaraš."
Nisam slušala, izvadila sam iglu iz svoje ruke te sam ustala.
Ja: "Gde je on? Da li je još u operacionoj sali?"
Elena: "Ne, prebacili su ga u sobu."
Nadam se da je bolje. Zaista se nadam.
Ja: "Koja soba?
... Elena!"
Elena: "Soba 203. Na drugom spratu."
Tetka: "Ne možeš da ideš u ovakvom stanju!"
Ja: "...Gledaj me."
Otvorila sam vrata i izašla.
Tetka: "Eva!"
Utrčala sam u prvi lift, a tetka i Elena su ušle odmah zamnom.
Tetka: "Molim te poslušaj me i vrati se u sobu da se odmoriš."
Ja: "Da li bi ste se vas dve odmarale da znate da je neko koga jako volite u životnoj opasnosti!"
Ćutale su.
Ja: "Tako sam i mislila."
Izašla sam, krenula da tražim sobu.
Našla sam i htela sam da uđem ali...
Xx: "Žao mi je gospođice ali ne možete da uđete."
Ja: "Ne, molim vas ja moram da ga vidim."
Xx: "Žao mi je ali doktor je zabranio posete."
Ja: "Molim vas, mogu samo da uđem i izađem, samo me pustite."
Xx: "Odgovor je idalje isti."
Ja: "Uh! Dođavola!"
Pala sam na pod i opet počela da plačem.
Tetka: "Eva, uredu je. Videćeš ga kada doktor to bude dozvolio.
Ja: "Zašto ne možete da shvatite... želim  sada da ga vidim.
Moram sada da ga vidim."
Tetka: "O, Eva."
Ja: "...Samo mi recite da je sada u dobrom stanju, molim vas."
Xx: "Svakako da se stanje poboljšalo, međutim idalje se nalazi u kritičnom stanju."
Derek... nemoj da me napustiš, molim te. Hajde probudi se pa da idemo kući.
Sigurno te kući svi čekaju.
Ja: "Svi?"
Tetka: "Šta si rekla?"
Ja: "Da li Sara i Derekova majka znaju da je on ovde.
... Moramo da im javimo, trebaju da znaju da..."
Xx: "Ne. Ne trebaju da znaju.
Pogotovo ne Sara."
Okrenula sam se i iza sebe videla...
Ja: "Liame?"
Liam: "Zdravo svima."
Ja: "Šta zdravo?
Reci mi zašto ne trebaju da znaju šta se ovde događa?"
Lima: "Eva, treba li da te podsećam da je Sara u drugom mesecu trudnoće a Emilia bolesna?"
Ja: "Ne! Znam sve to, hvala na podsetniku!
Samo kažem da trebaju da znaju šta se dešava!"
Liam: "Ne. Neće da saznaju."
Ja: "Ja ću da im kažem!
Imaju prava da znaju Liame!"
Tetka: "Zaboga, stišajte se u bolnici smo."
Ja: "Nije me briga!
Ja ću da im kažem! Jer ako im mi ne kažemo a kasnije saznaju mrzeće i tebe, i mene i sve nas!"
Liam: "...Derek to ne bi želeo."
Ja: "Nemoj da misliš da ćeš tako da me ubediš.
Da, Derek ne bi želeo da njih dve pate ili bilo šta, ali bi želeo da kada se probudi svi budemo ovde."
Liam: "... Dobro.
Ja ću da ih pozovem."
Ja: "Bolje bi ti bilo."
Obavio je poziv dalje od nas te se vratio.
Liam: "Na putu su."
Ja: "Sjajno."
Sada želim da saznam šta se desilo.
Ja: "Da li si samo ti ovde, Liame?"
Liam: "Ne."
Ja: "Ko još?"
Liam: "Mejson i..."
Ja: "Ko je sad pa on?"
Mejson: "Ja."
Pomerila sam pogled malo u stranu i ugledala visokog momka kako korača prema nama.

Ko je ovaj tip, Derek ga nikada nije spominjao.
Ja: "Dobro, ko drugi?"
Liam: "Nas dvojica i Dž..."
Nisam mu dozvolila da izgovori ime.
Ja: "Psst."
Liam: "Šta ti je?"
Ja: "Odvedi me do njega, može?"
Liam: "Pa sada će da dođe, otišao je po kafu."
Ja: "Odvedi me do njega i ne pitaj me ništa."
Želim da mi on kaže šta se dogodilo sa Derekom.
A onda i da ga pitam da li je on ostavio moju tetku.
Tetka: "Eva? Gde idete?"
Ja: "Ovaj, idemo po kafu. Brzo se vraćamo."

Liam: "Evo ga."
Džordan: "...Stigla si."
Ja: "Kao što vidiš."
Džordan: "Po tvom glasu mogu da zaključim da si tužna zbog nekog, a besna zbog nekog drugog."
Pogodio je. Starac zna po nešto.
Ja: "Pogađaj ko je neko drugi."
Gledala sam ga besno, jako besno.
Sada treba da saznam da li ga tako gledam iz jednog, ili dva razloga.
Džordan: "Koliko pokušaja imam?"
Govorio je gledajući u aparat za kafu, ne mene.
Ja: "Slušaj me starče..."
Tada me je pogledao.
Mislila sam da će da se uvredi, međutim njegov izraz lica nije ništa pokazivao.
"...imam dva pitanja za tebe, i odgovorićeš mi na oba. Jasno?"
Džordan: "Slušam."


M&MWhere stories live. Discover now