《 24 》 Šok vesti.

215 6 0
                                    

~Eva POV~
Ja: "Hvala što si me dovezao kući."
Derek: "Naravno. Vidimo se."
Ja: "Vidimo se."
Derek je nastavio svojim putem, a ja sam ušla u kuću.
Ja: "Stigla sam!"
Elena: "Eva..."
Ja: "Elena? Šta ti radiš ovde? Mislim, nisi mi se javila da dolaziš."
Elena: "Lajla... me je pozvala. Mislim, i mene i Taru. Mislim... ja i Tara smo došle." Zvučala je veoma zabrinuto.
Ja: "Elena? Ima li nekih problema? Zvučiš nekako zabrinuto, i zbunjeno."
Elena: "Pa iskreno... ne znam šta da mislim ili kako da reagujem.
Uđi pa ćeš videti."
Ušle smo u dnevnu.
Ja: "Pa... evo me. Šta se događa?"
Mama: "Eva, stigla si."
Ja: "Da, jesam. Ali zašto ste svi ovako zabrinuti?
Da li se nešto desilo Tobiju? Gde je on?"
Mama: "Ne, ne. Tobi je uredu draga."
Ja: "O čemu se onda radi?"
Tara: "... Pogledaj i sama." Pružila mi je časopis."
Ja: "Časopis?"
Tata: "Pogledaj naslovnu stranu, onda oyvori da pročitaš."
Ja: "Naslovnicu?" Pogledala sam i... "Šta je ovo?!
Šok vesti, Derek Hejl je nakon toliko godina konačno našao devojku.
Uhvatili smo ih zajendo u parku. Molim!! Šta je ovo?!!"

~Derek POV~
Ja: "Uhavtili smo ih u zanosu!!
... Ko je ovo uslikao?!" Uslikali su nas dok smo se krili, u onom tesnacu.
Sara: "Derek smiri se."
Ja: "Da se smirim? Kako da se smirim?!
Tokom cele njegove uspešne karijere nikad se u javnosti nije pojavio sa devojkom.
Majke mi ubiću nekoga!"

~Eva POV~
Ja: "Šta??!! Pokušali su da nam umaknu ali smo ih uhvatili i rekli su nešto o njihovoj vezi za naš časopis!!
Molim?! Rekli nešto o njihovoj vezi?! Ovi ljudi nisu normalni nismo rekli ništa!
Majke mi ubiću nekoga!"
Elena: "Dobro Eva, sedni. Smiri se."
Ja: "Da sednem.
Ma kakvo sedanje!! Moram da se nađem sa Derekom i da probamo da rešimo ovo!"
Tara: "Pa..."
Ja: "Pa? Šta pa? Ima i pa? Zar ima i pa?!"
Tara: "Eva... ovi časopisi su svugde, u marketima na trafikama, svugde."
Ja: "Svugde..." Uhvatila sma se za glavu, idalje pokušavajući da shvatim da sada svi znaju da smo zajedno.
Elena: "Da čita dalje ili?"
Tara: "Mislim da joj je ovo bio dovoljan šok."
Ja: "Ima dalje? Daj da vidim."
Mama: "Eva dušo možeš i kasnije da pročitaš."
Ja: "Uskoro će... da..." Nakon što sam pročitala zadnju rečenicu onesvestila sam se.

~Derek POV~
Evo me u autu, vozim ka Evinoj kući.
Ja: "Nadam se samo da nije pročitala časopis."
Stigao sam i pozvonio na vrata.
I Elena mi je otvorila ista.
Ja: "Elena? Šta ti radiš ovde?"
Elena: "Pa... uđi pa ćeš da vidiš."
Ušao sam i zatekao onesvešćenu Evu.
Ja: "Eva?! Je li ona dobro?"
Mama: "Derek? Da dobro je. Ali šta ćeš ti ovde?"
Za oko mi je zapao časopis na stolu sa nama na naslovnici.
Ja: "Pročitala je zar ne?"
Tara: "... Da, jeste."
Ja: "Ali zašto se onesvestila? Znam da je laž da su nas uhvatili u zanosu, ili kako su već napisali ali to nije razlog za onesvešćivanje."
Elena: "U... pa ti nisi čitao dalje od toga?"
Ja: "Dalje?
Šta piše dalje?"
Elena: "Bolje da sam pročitaš." Pružila mi je časopis i pokazala gde da pročitam.
Ja: "Da vidim... Šta?!
Nakon par pitanja blažih pitanja pitali smo ih i da li planiraju nešto na dalje što se njihove veze tiče!
Odgovorili su nam sa DA i da će uskoro doći do zaruka, a i pre nego što pomislimo nalaziće se pred matičarom!
Mladi par je najavio da će uskoro da se venčaju!"
I meni se zamantalo nakon ovoga što sam pročitao.
Seo sam na krevet.
Ja: "Jao... ja ću da ubijem nekoga."
Eva: "Šta.. se dešava? Gde... gde sam."
Lajla: "Dušo budna si."
Eva: "Aha... jesam.
A što jesam li spavala pa sam se probudila?"
Pogledala je u mene bez ikakave reakcije, a potom je opazila časopis.
I prisetila se.. šok vesti.
Eva: "Aa!! Božee! Što mi ovov radiš?!! Mislila ama da sanjam!! A zaboga zašto ne sanajam?!"
Elena: "Aloo, smiri se."
Eva: "Da se smirim?! Kako da se smirirm?!
Je si li ti pročitala šta su sve napisli?"
Elena: "Jesam, ali.."
Eva: "Jesi li ti pročitao šta su sve napisali?"
Ja: "Jesam. Umalo me srce nije opalilo."
Eva: "Pa šta da radimo, ostavi srce?!"
Ja: "Ne znam!"
Lajala: "Smiri te se šta vam je."
Ja i Eva: "Kako šta nam je?!"
Ja: "Dobro, stani. Tvoja majka je u pravu, treba da razmišljamo kako ovo da rešimo."
Eva: "Dobro, smireni smo."
Onda mi je zvonio Telefon. Aara je zvala.
Ja: "Izvinite, Sara je."
*Poziv.
"Da?"
Sara: "Derek ili dolazi kući ili pošalji obezbeđenje, šta god samo spašavaj!"
Ja: "Šta pričaš ti?"
Sara: "Derek novinari, paparaci, sto kamera pred kućom. Žele da razgovaraju sa tobom i Evom, ne znam ni ja, samo uradi nešto."
Ja: "Dobro, ne paniči tamo sam za 5 minuta, i pozvaću obezbeđenje."
Sara: "Dobro samo požuri."
*Kraj poziva.
Prekinuo sam.
Eva: "Šta je bilo?"
Objasnio sam.
Eva: "Molimm?! Žele da razgovaraju!
Da ću im ja razgovor."
Ja: "Idem sada tamo i.."
Eva: "I ja ću."
Ja: "Ne, zašto?"
Eva: "Idem i ja." Naučio sam taj pogled.
Bolje bi ti bilo da me pustiš da radim šta želim ili ćeš loše da završiš, eto to govori taj pogled.
Ja: "Dobro samo da obavim poziv."
Otišao sam u kuhinje, i pozvao ih.
Ja: "Džordane?"
Džordan: "Reci mali? Da li nas zoveš na svadbu?"
Ja: "Svadbu? Ne! Ne lupaj gluposti, to su novinari izmislili. Ne bitno!
Pošalji 5 ljudi i nek idu kod mene.
Neka rešavaju probleme sa novinarima koji su tamo. Kako god znaju i umeju."
Džordan: "Uredu, već su na putu."
Ja: "Dobro." Prekinuo sam, i vratio se u dnevnu.
Ja: "Idemo. Upravo aam pozvao obezbeđenje i na puti su ka mojoj kući.
Hajde."
Eva: "Dobro, vidimo se kasnije."
Elena: "Srećno vam bilo."
Ja: "Da znaš da nam treba.
Hajde." Ušli smo u auto i za par minuta smo se stvorili ispred mase ljudi.
Xx: "Gospodine Hejl, je li tačno da ćete brzo da se venčate?"
Xx: "Recite nam da li ste već zaprosili devojku?"
Xx: "Da li ste izabrali datum venčanja?"
Xx; :Molim vas odgovorite na pitanja?"
Eva: "Derek šta da radimo?"
Ja: "... A evo ih."
Eva: "Ko?"
Ja: "Obezbeđenje."
Iz crnog auta su izašli Oli i četvoro drugih.
U uniformi, baš kao obezbeđenje.
Oli: "Molimo vas pomerite se. Gospodin Hejl nema vremena za ovo."
Obratio sma se Evi.
Ja: "Hajde idemo unutra."
Eva: "Uredu."
Ja: "Dugo vam je trebalo."
Oli: "Ali opet evo nas."
Ja: "Da. U svakom slučaju hvala na pomoći."
Oli: "Uvek."
Ušli smo unutra.
Mama: "Derek. Evo. Dobro ste?"
Ja: "Jesmo mama. Dobro smo. Nemoj da se brineš."
Eva: "Da li ste vi dobro? Sve ovo sigurno loše utiče na vas."
Mama: "Ja sam dobro draga. Kad vidim vas sjajno sam."
Eva: "Drago mi je što je tako."
Sara: "Je li problem rešen Derek?"
Ja: "Da."
Sara: "Uredu."
Eva: "Saro a ti? Jesi li i ti dobro? Uz sve ovo u drugom stanju?"
Sara: "Dovro sam. Hvala što brineš Eva."
Eva joj je uzvratila osmehom.
Sara: "Mama mislim da treba da odeš da se odmaraš."
Ja: "Sara je u pravu mama. Idi odmori se."
Mama: "Mislim da bi mi odmor prijao."
Sara: "Hajde da te odvedem u sobu."
Eva: "Pomoći ću ti."
One su otišle a ja sam ostao sa Lijamom.
Liam: "Pozvao si Džordana da ti pomogne zar ne?"
Ja: "A koga drugog.
Njima jedino mogu da verujem."
Liam: "Da.
Ali šta će te sada da radite? Ove vesti su već proputovale daleko. Kako ćeš to da rešiš?"
Ja: "Ne znam. Mislim možda da pustim da ljudi zaborave na to."
Liam: "Ne verujem da će vest o TVOM venčanju brzo da se zaboravi."
Ja: "... Da, najgore je što i ja tako mislim.
Ali ne znam šta drugo da radim?
Ako imaš ideju slušam."
Liam: "Pa nemam ali da ti kažem."
Ja: "Pa baš ti hvala."
Devojke su se vratile.
Sara: "Smestile smo je u krevet."
Ja: "Uredu."
Sara: "Derek znaš da uskoro počinje opet sa terapijama."
Ja: "Znam, ne brini. Već sam zakazao termine.
Počinje preko sutra."
Sara: "Uredu."
Ja: "A sada šta da radimo sa... laži o tome kako ćemo da se venčamo?"
Eva: "Ne znam."
Sara: "A možda da samo javno kažete da je sve to laž."
Eva: "Ali... šta ako preokrenu ono što kažemo.
Možda će da smisle još veću laž."
Sara: "Pa da, i to je moguće. Ali mislim da nemamo drugih ideja?"
Ćutali smo, jer nismo imali ideja.
Ja: "Uredu, tako ćemo."
Eva: "Hoćeš da sada to uradimo?"
Ja: "Da, još su napolju. Što pre to bolje."

~Eva POV~
Nisam bila sigurna da li je ovo dobra ideja, ali svakako ne znamo šta drugo da radimo.
Ja: "...Uredu. Uradimo to."
Derek: "Samo ako to želiš?"
Ja: "Da, uradimo to."
Derek: "Dobro. Hajde." Pružio mi je svoju ruku. "Idemo." A ja sam je uhvatila.
Ja: "Idemo."
Tako, držeći se za ruke, izašli smo pred njih.
Nisu čekali ni trenutka, odmah su počeli sa pitanjima.
Xx: "Gospodine Hejl! Da li je tačno d aćete brzo da se venčate?!"
Xx: "Da li to znači da ste već zaprosoli devojku?!"
Pogledali smo se.
Derek: "...Ne. To što ste pročitali je laž.
Neće biti ni prosidbe ni venčanja.
Bar ne uskoro."
Ne uskoro?
Smiri se Eva. Morao je to da kaže.
Nećeš da se udaješ ni sada ni uskoro.
Xx: "Molim vas da i vaša devojka to potvrdi."
O ne.
Derek: "Ne moraš ništa da kažeš."
Prišao mi je bliže i rekao mi.
Ja: "Ne. Moram. Bolje je da to uradim, možda će nas tako i ostaviti na miru."
Derek: "Dobro. Ali ne moraš da pričaš mnogo toga."
Ja: "Uredu.
... To je tačno. Neće biti venčanja.
Kao što je Derek rekao bar ne uskoro."
Derek: "Eto dobili ste odgovor. Sada vas molim da nas više ne uznemiravate."
Xx: "Molim vas imamo još pitanja!"
Xx: "Molim vas gospodine, odgovorite nam i na ostala pitanja!"
Derek: "Doviđenja."
Okrenuli smo se i vratili se u kuću.
Na kraju su novinari otišli, verujem da su shvatili da neće dobiti odgovore na ostala njihova pitanja.
Ja sam ostala kod Dereka. Rekao je da je bolje da ostanem, da nekako ne saznaju gde živim. Naravno složila sam se.

M&MWhere stories live. Discover now