Nora's POV
Izdogađalo se svašta u njihovom životu kao i u našem. Koliko god smo bili sretni nedostajao nam je neki dio i patili smo za tim djelom. Živjeli smo za dan kada ćemo se opet sresti s njima kao i oni s nama. Ali isplatilo se čekati i živjeti jer sada, nakon godinu dana razdvojenosti možemo uživati jedni s drugima. Koliko god se stvari ovdje promjenilo, oni su ostali isti ljudi, ljudi s emocijama i razumjevanjem. Koliko god sam se bojala tatine reakcije kada se vratimo nazad jer, pobjegla sam od njega bez pozdrava, bez da je znao da u mome srcu živi još jedan muškarac i onda me iznenadi. Koliko god sam strahovala od njegove reakcije, on se na kraju smijao i podržao ne samo mene, nego i Ethana. Veseli se i još jednom članom obitelji skupa sa svima nama. Liam pak pokušava biti ozbiljniji jer kao postao je tata, ali ne uspjeva mu jer humor je ono što njega opisuje, odrastao je u humoru i glupiranju i jednostavno se to iz njegove rutine ne može izbaciti. To je Liam kakvog ja poznajem, bio bi previše čudan da je ozbiljan i pribran kao na primjer Kain koji je još uvijek distanciran od nekakvih emocija. Tako mi je izgledao na prvu, dok mi Azra i Zara nisu ispričale šta se dogodilo s Ellie i Kainom. Fascinantno je da se njih dvoje uopće ne gledaju i ne zamaraju jedan drugim u društvu kao i sada i ne možemo razaznati ima li što među njima jer oni apsolutno ne daju nikakve znakove 'ljubavi'. Potpuno se normalno ponašaju, ne razgovaraju jedan s drugim kao i inače. Svatko ode u svoje društvo i ponaša se normalno. Niall, ah Niall... I dalje je samostalni i dosadni idiot koji nema život, tako to Iris kaže koja izgleda odlično u ulozi mame. Lijepo joj čak stoji i prezime Lee što znači da su prije rođenja Erin odlučili se i vjenčati. Žao mi je što sam to propustila, ali hvala Bogu postoje snimke i slike kojima su mi mogli dočarati atmosferu koja je bila tog dana. Azra i Iliya su i dalje na ratnoj nozi, ako to uopće mogu tako nazvati. Gori su od Ethana i mene zasigurno. Već godinu dana se muvaju i nikako da se smuvaju, ali oni su poseban slučaj. Doći će njima iz guzice u glavu kad tad i onda će žaliti što si prije nisu dali priliku kao na primjer Zara i Eliott koji su i dalje nemoguće slatki i pažljivi jedan prema drugom, ali nisu se vjenčali jer Zara to nije htjela obaviti bez jedinog člana svoga obitelji, a to je Ethan i potpuno ju razumijem tako da to moramo obaviti što prije. Saznala sam da Chase muti sa jednom djevojkom koja je također policajka, ime joj je valjda Selena i imali su stvarno buntovno upoznavanje. Ona je bila na tajnom zadatku i istraživala je odjevena sva u crno i Chase kao policajac na zadatku je mislio da ona planira nekoga ubiti i uhitio ju je, dok mu se ona smijala u lice ne želeći mu reći tko je. Kada su došli u postaju bio je napadnut jer je priveo policajku na tajnom zadatku i eto. Za sada znam da se samo muvaju. Ali slatko upoznavanje u svakom slučaju. I na samom kraju je ostala teta Karmen koja je i dalje ostala jedna velika duša od žene. I dalje dobro kuha i dobro zbori. I dalje je ona moja teta Karmen koja zna kada sam dobro i kad nisam.
"Idemo i mi. Odmorite se, pa se vidimo sutra."- nakon Zare i Eliotta sa Cassie koji su otišli jer je kasno i Cassie treba na spavanje za isto se odluči i ostatak ljudi koji su nas dočekali u Ethanovoj kući.
Otpratili smo ih do izlaza pozdravljajući i ne vjerujući da ih otpraćamo i da ćemo ih sada moći vidjeti kada god želimo. Nećemo žudjeti za njima jer sada smo tu. S njima.
"Kakve muškarce voliš?"- Azra i Iliya su hodali ispred nas tako da pitanje koje je Iliya postavio Azri sam vrlo dobro čula i Azra za nekakvo ludo čudo ne reagira burno.
"Jake."- sarkastično kaže, a ubrzo dobije odgovor koji me tjerao na pišanje od smijeha.
"Jednom sam ubio čovjeka..."- zamišljeno je govorio Iliya uvjeravajući ju u to kako bi ispao faca pred njom.
"Ali da su nježni i romantični."- ipak se predomisli Azra isto kao i Iliya.
"Zbog ubojstva sam danima plakao."- odvalimo se Ethan i ja smijati gledajući kako njih dvoje bez ikakve svađe napuštaju ovo mjesto.
"Šta si ti zamišljena cijelu večer? Dobro si?"- dok sam zamišljeno promatrala ljude kako odlaze, Ethan me rukom uhvati oko struka i privuče uz sebe primjećujući moju zamišljenost.
Pogledam ga i sretno se nasmijem.
"Dobro sam, ne brini ti."
"Sad kad te malo bolje uhvatim..."- govorio je Ethan opipavajući moj trbuh kojeg ima jako malo, ali narastao je jako malo u tih dva mjeseca i vidi se jako malo.
"Ti imaš trbuh."- počne me nekontrolirano pipkati po trbuhu na što ga pogledam ispod obrve ne vjerujući da je to tek sad primjetio i još sam se sada najela i normalno da ću imati trbuh.
"Pa kako i ne kad sam pojela za šest osoba."- prokomentiram i uđem nazad u kuću ostavljajući ga na ulazu kuće.
"A je li se ritnulo to u trbuhu u prošlih dva mjeseca?"- zatvorio je vrata i potrčao za mnom koja sam sjela u dnevnoj na kutnu gledajući u neki film na TV-u.
"To u trbuhu je Ethane beba i ne, nije se ritnula."- ispalim kao iz topa spuštajući ruke na nabreknut trbuh kako bih si olakšala jer sam se previše najela.
"Kako znaš da je beba curica, možda je muško?"- smjesti se pored mene postavljajući to pitanje na što glasno izdahnem smirujući se jer mi je upravo krenuo na živce.
"Molim te, nemoj mi danas više dizati živce i previše sam se naživcirala."- dignem jednu ruku u zrak mlatarajući s njom kako bih mu dala doznanja da sam živčana.
"Ti mi kažeš da si se naživcirala?! Ma radi čega molim te?"- zatvorim oči i duboko udahnem i izdahnem spuštajući nazad ruku na trbuh smirujući se jer mi sad stres nikako ne treba.
"To dijete mora nosit moje prezime. Ja ću te ženit milom ili silom. Ne ženim te samo jer si trudna."- krenem ga imitirati uz grimase ni ne gledajući kako reagira na moju imitaciju njega jer je to ono što me danas naživciralo i želim da zna za to.
"Želiš li da nastavim dalje ili ćeš zašutjeti?"- stanem s imitacijom i pogledam ga očekujući odgovor.
"Samo zato što si trudna ću ovo prešutjeti."- kaže kroz zube vidno uzrujan tjerajući me na sarkastičan osmijeh.
"A da nisam trudna onda ne bi šutio?"- brzo upitam.
"Nora. Rekla si da se ne želiš više živcirati, onda me prestani tjerati da ti odgovaram na grub način."- upre prstom u mene kako bih ga ozbiljno shvatila.
"Šta sam sad rekla?"
"Svašta, u tom i je problem."- brzo je to rekao ustajajući s kutne i samo otrči na kat ostavljajući me samu.
Glasno izdahnem zatvarajući oči shvaćajući da me hormoni peru i to previše, a on igrom slučaja bude žrtva mojih izljeva hormona i tog mi je jako žao. Ne mogu vam opisati taj osjećaj živčanosti kada se krenu postavljati glupa pitanja. Barem meni glupa. Ne znam je li to od neispavanosti ili jer sam danas probavila previše informacija i uzbuđenja. Ne znam. Stvarno ne znam. Živciraju me sitnice, glupe sitnice koje me do sada nikada nisu dirale.
Ustanem i krenem prema terasi kako bih malo promatrala zvijezde nadajući se da će me smiriti i da ću mirna otići ispričati se Ethanu.
Sjela sam na fotelju koja se tu nalazila i smireno disala držeći se rukama za trbuh.
"Zašto smo toliko živčani danas?"- počnem voditi razgovor s bebom jer je ona jedina koja me razumije. Osjeća isto što i ja. Živčana je kad i ja, ali opet smirujemo jedna drugu na poseban način. Ova beba koja je sa mnom već dva mjeseca je potpuno promjenila moj sistem razmišljanja. Drugačije se osjećam, shvaćam da sam dobila jednu posebnu ulogu u svome životu, dobila sam ulogu da održim jedan život koji će mi na kraju dati ulogu mame.
"Živčanušo."- začula sam Ethanov glas koji se nalazio iznad mene. Podignem pogled jer me trgnuo iz misli i shvatim da je iznad mene na terasi svoje sobe i gleda u mene zazivajući me jednim novim nadimkom.
"Dođi ovdje, pogled je puno ljepši u dvoje."- nasmijano je to rekao na što se sramežljivo nasmijem jer ja sam ustvari njemu jako zahvalna. Trpi me i kada me ne bi trebao trpjeti. Uvijek je smireniji od mene i ima hladniju glavu nego ja koja pucam po šavovima bez razloga.
Ustanem sa fotelje na kojoj sam sjedila i zaputim se prema njemu na katu. Ušla sam u sobu hodajući prema terasi na kojoj se on nalazi namještajući dekicu na podu terase.
Stanem na sred sobe gledajući ga.
"Šta stojiš tamo? Dođi tu."- nisam ni primjetila da stojim i blejim u njega koji leži na toj dekici čekajući me da mu se pridružim ovisnosti zvanoj: Gledanje u zvijezde s Ethanom. Koliko god mu nije bilo jasno zašto sam toliko ovisna o tim zvijezdama u ovih godinu dana mislim da je već i sam shvatio jer ne da je to samo moja ovisnot, već je ta ovisnost prešla i na njega.
Bržim koracima mu priđem i legnem uz njega glavom oslonjena na njegova prsa, dok mi je on mrsio kosu.
"Šta je bilo? Zašto si toliko živčana?"- smireno upita na što glasno izdahnem.
"Ne znam. Čudna sam samoj sebi, ne mogu se kontrolirati kao inače."- odgovorim nasmijavajući ga nakon čega mi ostavi poljubac u tjeme.
"Sori jer sam vikala na tebe, nisi ti kriv jer sam ja takva kakva jesam."- ispričam se na svoj način očekujući da će prihvatiti moju ispriku nadajući se da će me shvatiti.
"Kako nisam? Pa ja sam te napravio trudnom."- nasmijem se čuvši ovo, a on nastavi češkanje od maloprije koje me jako smiruje.
"A istina."- kimnem glavom razmišljajući o njegovom interesantnom odgovoru.
"Jesi bila kod doktora?"- upita me.
"Pa kada sam vidjela da je test za trudnoću pozitivan, normalno da sam morala ići."- odgovorim i sjetim se da su slike s ultrazvuka ostale u Los Angelesu na što se rukom udarim po čelu.
"Šta se sad mlatiš?"- pita zbunjeno gledajući u mene te i stane s češkanjem kako bi brže dobio odgovor.
"Slike s ultrazvuka su mi ostale u Los Angelesu."- tužno kažem jer sam Ethanu uskratila da vidi to i jako mi je sada žao zbog toga.
"E seri ga."- nasmijano kaže nastavljajući me češkati.
"A sori, toliki me adrenalin uhvatio kada smo spremali za Manchester da sam potpuno zaboravila na to."- obgrlim ga rukama oko struka namještajući glavu na njegovim prsima kako bi mu se barem zagrljajem ispričala.
"Dobro, šta je tu je."
"Kad ti je termin?"- nije izgledao kao da previše žali za slikom s ultrazvka koliko ja žalim jer su to prve slike s ultrazvuka.
"1.1."- odgovorim kroz osmijeh jer termin je stvarno sulud. Nova godina je tad i meni je termin baš tada.
"Zajebavaš me?"- iznenađeno me upita Ethan gledajući u mene jer ni sam nije svjestan šta sam rekla.
"Ne. Ozbiljno."- odgovorim mu.
"Točno se po terminu vidi da sam ja pravio dijete."- nasmije me ova rečenica jer kao da ju je on rekao.
"Koliko laskaš samom sebi. Svaka čast."- prokomentiram kroz osmijeh preusmjeravajući pogled na zvijezde.
"S kim si, takav si."- kroz cerek odgovori na što ga odmah rukom uhvatim za frenda koji je jako slab na moje dodire, no ovaj put ga ne uhvatim nježno, nego ga grubo stisnem da ga malo zaboli.
"Aaa! Nora! Pusti ga, odmah."- zacvili od boli i brzo se krene riješavati moje ruke koja mu ometa frenda.
"Isuse, budalo jedna šta da sam sad ostao bez njega?"- odgura me sa sebe i podigne se u sjedeći položaj svojim rukama braneći svog bolnog frenda koji se sada našao u stojećem položaju.
"Ali nisi."- odgovorim gledajući kako pokušava prikriti svog dignutog frenda, ali mu nikako ne uspjeva.
"Šta je? Problemi?"- krenem izazivati u želji za seksom koja me evo upravo sada uhvatila.
"Kakvi?"- upita namještajući se kao da je sve u redu.
"Pa nešto ti strši među nogama."- kažem uz zafrkanciju upirući prstom u njegovog frenda koji se još više uzbudio kada sam uprla prstom u njega.
"Šta ga onda samo gledaš? Poduzmi nešto."- Ethan odustane od skrivanja i digne ruke u zrak priznavajući da mu se digao i da treba seks.
Gledala sam ga oblizivajući usne što je njega još više palilo, ali ga je smetalo što ništa ne govorim i ne poduzimam.
"Ne provociraj me ako nećeš ništa poduzeti."- prijetećim tonom mi se obrati upirući prstom u mene valjda trebajući ga se uplašiti, a ja krenem još bolje oblizivati i gristi usne.
Ustao se grubo me hvatajući za ruku povlačeći me na noge tako da stanem pred njega rukama me hvatajući za butine koje podigne tjerajući me da obgrlim noge oko njegovog struka.
"To što si trudna me neće spriječiti da te jebem kao inače."- prošapta mi na usne prije nego li me grubo poljubi i unese u sobu.
"Hajde da i to vidimo, napaljeni."- hodao je sobom i baci me na krevet kao da nisam trudna. Ne bih se ni pobunila na to da me nije barem malo zaboljelo, kao da mi se nešto iznutra zabilo u kralježnicu i izazvalo mi bol.
"Ti nimalo ne štediš."- kratko izvijem leđa kako bih smanjila novonastalu bol, a on se nadvije iznad mene.
"Bebi sigurno neće biti, ako te sad i odmah povalim?"- brzo i nestrpljivo upita.
"Ne znam. Probaj, pa ćemo saznati."- slegnem ramenima glumeći da ne znam da će sve biti u redu nakon seksa jer je doktorica rekla da se seksati možemo sve, dok ne osjetim da se beba ne ritne prvi put. Znači do negdje četvrtog mjeseca trudnoće.
"Reci mi hoće li nešto biti ili neće. Ne želim biti kriv za posljedice koje se mogu dogoditi."- krenuo je odugovlačiti na što preokrenem očima spuštajući ruke na njegove hlače otkopčavajući ih jer ako ovako nastavimo do sutra se nećemo poseksati.
"Jebi me."
x x x
Žao mi je što je ovaj nastavak ispao ovako kasno, ali nadam se da ste tu negdje kao i inače i da sam vas iznenadila nastavkom🤣
Luuvam vas uživajte♥️💋