Nora's POV
Nakon naporne subote, došla je zanimljiva nedjelja, nama je to već klasična nedjelja. Svi se okupimo kod tate, skuhamo ručak, zezamo se, smijemo se i tako mi ostajemo povezani.
Trenutno smo u kuhinji i u fazi smo kuhanja ručka. Jedva smo se dogovorili šta ćemo skuhati, pa smo otišli na sigurno, juha, a nakon toga piletina uz nekakvu salatu.
"Niall, ne igraj se s vatrom. Opeći ćeš se."- Niall je kao i obično provocirao tijekom pravljenja ručka, oprao je ruke i počeo nas prskati, a najviše bi to smetalo Kaina koji odmah reagira, kao i sada.
"Ja sam vatra."- odgovori Niall, a ja se nasmijem odgovoru, dok sam nožem gulila krumpire jer mi je taj zadatak danas dodjeljen.
"Hoćeš li ti ikada odrasti?"- tata naravno sudjeluje u kuhanju ručka, pa je kao i svaki put reagirao na Niallove provokacije jer samo stoji sa strane i provocira sve što stigne vješto izbjegavajući zadatak koji mu je dodjeljen.
"A ne. To je dosadno."- zamahne rukom grickajući mrkvu za koju ne znam od kud je izvukao.
"Znao sam da sam ga trebao tući od malena."
"Kasno si se sjetio, Adame."- tata je stajao pored mene i gulio krumpire sa mnom te je gunđao sam sa sobom, ali pošto je baš u tom trenutku kada je to govorio nastala tišina, svi smo sve čuli i glasno se nasmijali, osim Nialla.
"Ti bi ovakvog ljepotana tukao?"- obrati mu se Niall na što tata sigurno kimne glavom.
"I to kolcem."
Smijeh se orio kuhinjom što me činilo nevjerovatno sretnom jer volim ovakve trenutke s njima više nego bilo što na svijetu. Ne bih mogla dozvoliti da se ijednom od njih dogodi nešto loše, pogotovo nešto poput Ethana.
"Šta je ljepotane? Šta si blenuo? Boli istina, ha?"- i s provokacijama je započeo i Liam što znači da ovo neće završiti na dobro.
"Liam, zviznut ću te, ne provociraj."
"Ne provociram, govorim istinu."- Liam nastavi, a kada je shvatio da Niall pikira na njega uputio se u šprint iz kuhinje jer ako to ne učini, dobit će velikih batina.
Nakon skuhanog ručka, došao je red da taj isti ručak pojedemo. Iskreno se nadam da je jestivo jer sam gladna kao vuk.
"Liam zašto nisi doveo Iris, sigurno joj je dosadno kod kuće."- sjeli smo za stol nakon čega se tata sjetio Liamove zaručnice koja danas nije s nama, a ni nije tako često tu jer misli da nam smeta.
"Ma jok, eno je kod kuće ispravlja neke testove."- smireno mu odgovori Liam nastavljajući jesti, a ako niste shvatitili Iris je profesorica u jednoj srednjoj školi i na neku ludu sreću predaje baš matematiku koja meni u srednjoj nije išla, ali je ona bila ovdje da mi u tome pomogne.
"A baš si gad, umjesto da ju pozoveš na ručak da se odmori od tih silnih testova, ti ju ostaviš kod kuće."- Liam je jednostavno smotan, a realno gad je, Iris je dio naše obitelji trebala bi biti s nama.
"Pa kad..."- i počeo je smišljati uvjerljivu laž, ali ga preduhitrim.
"Ja ću ju nazvati."- ustanem sa stola tražeći u kontaktima Irisin broj, a pošto zovem Iris možete pretpostaviti da mi je mobitel napokon vraćen.
"Halo?"- kao i obično, vedra Iris se javila, dok sam ja ušla u dnevnu i hodala vamo-tamo.
"Heej, Nora je."- predstavim se jer sam mislila da možda moj broj nema još spremljen u kontakte. Ne pitajte, to su moje teorije...
"Vidim."- nasmije se na moj odgovor.
"Šta je bilo? Liam je napravio neku glupost?"- nasmije me činjenica da se nas dvije čujemo samo ako se Liamu nešto dogodi, a u vrh glave je ako se slučajno sretnemo na nekoj obiteljskoj večeri.
