Nora's POV
Tri dana su prošla. Bila sam sama, osim što mi je netko od policajaca dvaput dnevno nosio jesti i to je to. Lažem. Dobila sam kremu i zavoje za ruke te majicu kratkih rukava i donji dio trenirke koji se nalazio u mome koferu kojim se Ethan očigledno poslužio. Tako da sam mogla nastaviti ubijati dosadu u vreću za boksanje. Ethan se nije više pojavljivao nakon nedjelje, a mislim da ga ne bih mogla smisliti kad bi došao.
Napokon mi je danas zadnji dan ovdje. Mislim da ću učiniti to što mi je naredio jer mi se stvarno ne da natezati s njim. Postaje naporno i umarajuće. Ne bih željela provesti još koji dan ovdje, postajem klaustrofobična, pričam sa vrećom za boksanje, tri dana nisam spavala. Umorna sam, a bojim se zaspati.
Trenutno sjedim na klupi zatvorenih očiju čekajući da se netko pojavi i napokon me pusti odavde.
"Buđenje! Dan se neće sam zasrati."- pljeskanjem i deranjem me Ethan trgne iz misli na što se vrcnem kao da me struja opekla te ga pogledam čekajući što će reći.
"Nadam se da si donijela pametnu odluku."- šuškao je s ključevima u rukama, dok je u drugoj ruci držao nekakve stvari koje nisam mogla raspoznati.
Nisam se pomaknula s klupe već ga gledam razmišljajući trebam li mu se suprotstaviti, da mu dozvolim da manipulira mnome? Možda još nije moje vrijeme da ga savladam, to vrijeme nije sada, ali doći će moje vrijeme.
"Obavit ću to."- nezadovoljno kažem ustajajući s klupe na što se on zadovoljno nasmije otključavajući ćeliju. Napokon!
"Kupaonica je tamo. Sredi se, čekam te."- u ruke mi gurne te neke stvari koje je držao u rukama te prstom upre na desno od ćelije. Pogledam u to što držim i shvatim da su to moje stvari, podignem pogled prema njemu koji je očima pokazivao da krenem prema kupaonici. Okrenem se prema kupaonici i krenem prema tamo.
"Požuri se."- otpratio me tim riječima do kupaonice u koju se zaključam.
Kupaonica je bila zasigurno ljepša od ćelije, bila je u mojoj boji. Crnoj. Sa crnim namještajem. Bez prozora. To mi se baš ne sviđa jer sam se ponadala da mogu pobjeći. Ovo mjesto je relax za moje oči nakon tri dana u ćeliji.
Pogledom sam promatrala kuponicu te ugledam ispred sebe veliko ogledalo i moram priznati da izgledam kao jedno veliko strašilo. Znojna, umorna s punđom na glavi.
Iz ruku su mi počele ispadati stvari jer ih jednostavno nisam mogla držati, previše toga mi je uvalio u ruke.
Brzo se skinem i stanem pod tuš iz kojeg sam pustila vrelu vodu da me ugrije jer je u ćeliji bilo i više nego hladno.
Nakon tuširanja sam izašla iz tuša brisajući se ručnikom nakon čega iskoristim i drugi ručnik u kojeg umotam mokru kosu.
Čučnem pred stvari koje su mi ispale i pogledam šta sam to donijela.
Crni sako, nekakva crna majica na bretele sa čipkastim obrubom, crne traperice, crne salonke, crne gaće, čak se poigrao i dao mi neku šminku, ali nedostajalo mi je nešto, a to je grudnjak.
Glasno izdahnem gledajući u tu majčicu jer cure koje imaju veće poprsje to nose bez grudnjaka, ali ja nemam šta pokazati pa tu majčicu nosim s grudnjakom koji sada nedostaje.
Neću mu se obraćati i neću ga tražiti grudnjak, tako mi je svejedno.
Prije nego li se obučem poslužim se fenom kojim osušim kosu nakon čega ostanu lagane lokne. Obučem se i odlučim se tom šminkom koju mi je dao sakriti podočnjake koji su visjeli do poda.
"Molio bih da se našminkaš. Izgledaš kao zombi, a ne želimo da ti Eliott pobjegne."- začujem kucanje na vratima koje me uplašilo i pravo me poremetio jer sam se vrcnila i maskaru koju sam stavljala na oči sad je imam i na čelu.
