Nora's POV
Iz poprilično dubokog sna me trgnulo i uplašilo udaranje i nekakva galama s donjeg kata. Nisam mogla odmah shvatiti tko je to, a pošto sam još bila u polu snu čvrsto uhvatim Ethana za ruku jer sam mislila da ću se tako osjećati sigurnije.
"Ethan."- rukom kojom sam se držala za njegovu protresem jer želim da se probudi. Netko je pred vratima i ne mogu shvatiti tko je to.
"Mmm?"- promrmlja još uvijek u snu, ali kad ga još jednom protresem otvori oči i pogleda me.
"Netko je pred vratima."- iskoristim to vrijeme što je budan da mu kažem razlog koji je mene probudio, a uostalom i strah me toga. Bojim se ići sama otvoriti vrata jer em sam trudna, em čim sam otvorila oči me probada nešto u donjem dijelu trbuha i nisam baš u stanju stajati na nogama.
"Otvarajte vrata! Podne je već odavno prošlo!"- i u tom trenutku smo obadvoje prepoznali Iliyin glas, a onda smo zaključili da buku uz Iliyu proizvodi i ostatak nama poznatih ljudi.
Sablasno se nasmijemo, ali to je ono što je meni izazvalo još veću bol u trbuhu tjerajući me da legnem na bok, skvrčim koljena i ruke obgrlim oko trbuha pokušavajući smanjiti bol.
"Šta ti je?"
"Jesi dobro?"- zbunjeno me pogleda rukama se hvatajući za moje ruke pretpostavljajući da me boli trbuh.
"Ma naglo sam se okrenula, dobro sam."- brzo obrazložim misleći da je to razlog zbog kojeg me boli trbuh.
"Idi ti njima otvorit."- rukama ga odguram s kreveta tjerajući ga da ode otvoriti vrata ovima dolje koji već lagano šize jer previše stoje na vratima.
"Sigurno si dobro?"- stajao je uz krevet gledajući u mene oblačeći se jer je bio gol za razliku od mene kojoj je bilo hladno sinoć pa sam se dobro zbundala.
"Da! Uplašili su me, naglo sam se okrenula i sad me malo boli. Bit ću dobro."- od sve te boli uspijem razvući i mali osmijeh na lice kako bih ga smirila jer za sad nema razloga za paniku.
"Budi tu, ne miči se, ja ću im otvoriti i odmah se vraćam!"- upre prstom u mene kako bih ga otbiljno shvatila, a nakon što kimnem glavom otrči brzo niz stepenice.
Ležeći u ovom 'fetus' položaju me lagano i smirivalo. Osjetila sam i dalje bol u donjem dijelu trbuha, ali dosta manje nego maloprije.
"Hej slatkice."- u sobu je ušla Ellie i odmah se smjestila pored mene gledajući me, pa sam pretpostavila da ju je Ethan lansirao ovdje.
"Ethan mi je rekao da ne izgledaš baš dobro."- obrazložila je zašto je ovdje na što kimnem glavom.
"Boli me."- sjetim se činjenice da je ona doktorica i da bi možda mogla znati šta se događa, a onda postanem svjesna da ta bol možda utječe i na bebu pa se na trenutak jako uplašim, možda smo Ethan i ja seksom naudili bebi.
"Daj da vidim."- vidjela je gdje su mi ruke pa ih lagano podigne i mene okrene na leđa podizajući mi duksu kako bi vidjela trbuh.
"Pa ti imaš i trbušćić."- zahihota od sreće svojim rukama opipavajući dio trbuha gdje me boli nakon čega spusti duksu smijući se što je znak da ne mora biti ništa strašno.
"Koliko si već trudna?"
"Dva mjeseca."- odgovorim.
"Normalno je da te malo boli i grči, rasteže ti se maternica, trbuh ti raste."- nježno je govorila držeći rukama za moj trbuh kojeg je pregledala.
"Nemoj me tako zabrinuto gledati, stvarno je sve u redu."- primjetila je da sam uplašena i zgrčena na što spusti i čvrsto me zagrli.
"Zvat ću danas svoju kolegicu da te uzme sutra ujutro i da te uvjerim da je sve u redu. Okej?"- umiri me ovime što je rekla i glasno odahnem nakon čega se uspuhano u sobi pojavi Ethan zabrinut isto kao i ja maloprije.
