Part 58: "Reci mi."

1.5K 95 131
                                    

Ethan's POV

Došao je taj dan, dan kada ću se morati ponovno suočiti s istinom u oči, moram se suočiti s njima koji su mi od života napravili laž i dalje si postavljam to pitanje zašto ja? Zašto mi?

"Spreman? Idemo?"- Chase je došao prije suđenja kako bi mi donio odijelo i odveo me do sudnice.

Kimnem glavom namještajući kravatu oko vrata, dok je on otključavao ćeliju prisiljen staviti mi lisice jer nitko ne smije znati da smo prijatelji, to može biti sumnjivo i otkriti sve dečke, ne samo Chasea.

"Jesi bio kod Nore?"- upitam ga jer ništa vezano uz nju nisam čuo dva dana, a pošto imamo vremena za razgovor odlučim iskoristiti to. Kao odgovor kimne glavom i smjesti me u policijski auto kojim je on upravljao, a imali smo dobre sreće što je samo on sa mnom.

"Jesam."- kratko odgovori i zbuni me. Zašto je tako brzo i kratko odgovorio? U meni se probudio nekakav osjećaj da nešto nije u redu.

"Ii?"- nesigurno upita gledajući u njega koji upravlja autom.

"I nije dobro. Već dva dana sjedi na terasi na stolici i ne govori, ne jede, ne spava. Šuti i gleda u jednu točku."- zvučao je iznervirano vjerojatno jer joj želi pomoći, a ne zna kako na što sam ja glasno izdahnuo ne shvaćajući što ju je toliko pogodilo da se opet povukla u sebe. Razumijem da je tužna što se ovo događa, i ja sam, ali s tim što radi već dva dana mislim da pretjeruje.

"Zašto?"- upitam misleći da zna odgovor na to pitanje, ne želim da taj odgovor budem ja jer sam u zatvoru, već je možda nešto drugo.

Chase me kratko pogledao i ja sam to odmah shvatio da on zna odgovor na moje pitanje da nisam ja odgovor na to pitanje nego nešto drugo što me na trenutak i zabrinulo.

"Razgovarat ćemo kad završi suđenje."- odmah odustane na moje pitanje što me počelo frustrirati jer mi ne želi odgovoriti.

"Chase."- inzistiram.

"Nije vrijeme, Ethan."- zaustavi auto pred zgradom u kojoj se nalazi sudnica te izađe iz auta ostavljajući me u neizvjesnosti. Nešto se dogodilo, a da ja to ne znam.

"Reci mi."- kad me izvede iz auta zanemarim činjenicu da ne smijemo razgovarati i navalim na njega.

Uhvatio me pod ruku i bez riječi me uveo u zgradu. Vrtio sam u glavi sto mogućih teorija, nisam mogao prestati razmišljati o tome.

Uveo me u sudnicu, a u publici odmah uočim Azru, Zaru, Ellie, Iliyu s još par dečkiju iz grupe i Elliota, a toj grupi je nedostajao netko meni bitan, netko od koga sam očekivao da će danas biti uz mene. Očekivao sam nju, Noru.

Osjetio sam njihove tužne poglede i imao sam neopisivu želju pitati ih gdje je ona i zašto je nema, ali Chase je bio prisiljen posjesti me za stol koji je bio odmah ispred publike, za stolom je sjedio već moj odvjetnik pozdravljajući me, a meni s lijeva se nalazio još jedan stol koji je bio dosta udaljen od mene, bliže sudčevom stolu nego mom i tamo su sjediliz njih dvoje. Nisu me gledali, nego su sjedili okrenutih mi leđa što mi je samo dodatno bila sol na ranu.

Vrtio sam se oko sebe misleći da sam možda krivo vidio, da nisam pogledom možda stigao do nje, lagao sam sebe raznim teorijama samo kako ona u mojim mislima ne bi ispala negativac. Iskreno, više ne znam o čemu da mislim. Zašto nije došla?

"Gdje je ona?"

"Kod kuće, uopće nas ne doživljava."- iza sebe sam čuo šaputanje i zaključio sam odmah o kome se radi tako da sam morao to čuti.

Imao sam toliku želju ustati sa ove stolice i otići kod nje da saznam šta se zbiva s njom.

U trenutku kada sam pomislio da stvarno neće doći, prevario sam se, vrata sudnice su se otvorila, a iza njih je stajala ona, obučena u crno sa visokim repom na glavi koji je zbog njezine kratke kose bio neuredan, a oči te oči nikada nisam vidio tužnije, nikad ih nisam vidio toliko umorne i pune boli. Stajala je na vratima gledajući me, vidio sam sjaj u tim očima znajući da su to suze kojima ne dozvoljava da kliznu niz obraze. Koliko god je izgledala tužno ja sam bio sretan jer je došla makar mi se život raspao na komadiće, sablasno se nasmijem, a od nje ne dobijem nazad taj osmijeh nego skupljene usne i kimanje glavom kao pozdrav. Da se nasmijala siguran sam da bi te suze potekle niz obraze, samo zato je izbjegla uzvratiti mi osmijeh.

Svugdje tiDär berättelser lever. Upptäck nu