Part 27: "Od koga je to?"

2.5K 100 70
                                    

Nora's POV

Iz dubokog sna me probudila zvonjava mobitela koja nije bila u sobi, pa sam pretpostavljala da zvuk dolazi iz boravka. Čim me to probudilo nisam otvarala oči jer sam se sjetila što sam napravila.

Spavala sam s Ethanom. Koji vrag? Šta sam to napravila?

Držala sam još neko vrijeme oči zatvorene razmišljajući što mogu očekivati kada otvorim oči, makar je mobitel neumorno zvonio čekajući da se netko javi. Neizvjesnost koja me obuzela natjerala me da otvorim kapke i ugledam prazan krevet, ne znam jesam li bila sretna što vidim to ili ne. Nije da mi je bilo baš ugodno vidjevši to, ali možda i bolje da je otišao. Ne znam šta bih napravila kada bi ga vidjela sada pored sebe.

Ustanem iz kreveta te kad stanem na noge shvatim da sam gola. Brzo krenem do ormara kako bi uzela majicu i gaćice, ali zamalo padnem preko gumbova njegove košulje koje je sinoć rastrgao. Nasmijem se gledajući u razbacanu sobu te se brzo spustim u dnevni ne razmišljajući prije toga je li Ethan možda tu. Negdje.

Spustivši se dolje ugledam prazninu koja me plašila.

"Ethan?"- zazivala sam ga kružeći postanu. Moram se uvjeriti je li ovdje.

Nije se oglasio, a stan je prazan što mi je možda sada i trebalo da priberem misli jer ni sama nisam bila svjesna šta se sinoć dogodilo. Šta me natjeralo da napravim to? Da ga iskoristim za seks? Mislim, i on je učinio isto. Problemi koji su nas naišli natjerali su nas da završimo u krevetu, samo to. Makar ja za sebe ne bih mogla reći da je to bio samo seks kako bi nakratko zaboravili na probleme. Osjetila sam nešto što dugo nisam, a znam da to isto tako, neće potrajati dugo, povrijedit će me jer to je Ethan, on ne zna za emocije.

Iz misli me trgne opet zvonjava, pa se vratim u dnevni kako bih se javila.

"Halo?"- javim se ni ne gledajući tko me zove, nisam razmišljala može li to biti greška ako se javim.

"Hej, Nora. Kako si?"- odahnem shvaćajući da je to samo tata.

"Heej. Pa... bolje sam."- odgovorim razmišljajući o tome, jesam li bolje. Lagala bi kad bih rekla da mi nije bolje, odlično sam. Ovaj seks mi je godio kao razgovor s psihijatrom, ali bez riječi. Samo poljubci i zadovoljstvo.

"Ajde super, baš mi je drago!"- vedro kaže na što se i ja nasmijem.

"Mogu li te onda zamoliti da danas dođeš u tvrtku, nisi dugo bila, skupilo se posla, a ne mogu sve sam."- nije mi se svidjelo to što me zatražio jer baš sad ne mogu, zbog Ethana kojemu ne znam što bih rekla. Znam da on ovo nije doživio kao i ja, ja sam njemu samo još jedna u nizu.

"Ne moraš biti dugo, a ako ti je lakše dođi pokupiti papire pa idi kući raditi."- predloži fenomenalnu ideju te potvrdim da ću doći kako bih pokupila papire i vratila se kući.

Brzo sam se spremila i krenula prema tvrtci pokušavajući smiriti adrenalin koji mi kola tijelom iz nepoznatog razloga. U glavi mi je cijelo vrijeme bio Ethan kojemu ne znam šta ću reći ako me vidi ili ako me pita nešto, makar ne bi trebao jer on nakon što dobije seks sa ženskom koja je samo još jedna u nizu ne razgovara jer je dobio šta je htio.

Proletjela sam tvrtkom ne gledajući nikoga oko sebe jer se ne želim susresti s njim, ne mogu sada doživjeti tu neugodnost jer ni sama ne znam šta razmišljam i šta se dogodilo sinoć. Još uvijek ne mogu vjerovati da se to dogodilo.

Dok sam ja uspješno zaobilazila sve u tvrtci kako bih što prije došla do tatinog ureda. Nasmijem se kada se nađem pred tatinim vratima, pa čvrsto stisnem kvaku otvarajući brzo vrata koja su udarila u nekog. Zastanem kada učinim to te pred sobom ugledam dobro poznate smeđe oči i usne koje su me sinoć ljubile. Iznenađeno je gledao u mene isto kao i ja u njega.

Svugdje tiOpowieści tętniące życiem. Odkryj je teraz