Part 47: "Nije on kriv."

2.1K 101 130
                                    

Ethan's POV

Morao sam biti ovdje negdje jer moram znati šta se sada događa s njom, a pošto njezina braća i dalje misle da je ona na rutinskom pregledu su tu, stalno su tu i ne udaljavaju se od nje što mi nije nekakav plus, ali plus je što sam medicnisku sestru koja je primjetila da moja dobra majka truje Noru upoznao i odlučila me sakriti u neki ured i obećala mi je da će javljati sve u vezi Nore.

Nakon pola sata u kojem je nije bilo uspuhano utrči u ured u kojem me sakrila da sam na trenutak pomislio da se nešto loše dogodilo.

"Bila je na ispumpavanju, sad je dobro, ali mislim da nije sigurna ovdje."- drago mi je da je dobro, no ja sam 100% siguran da ona nije sigurna ovdje.

"Možeš li ju ikako otpustiti kući? I da se ti brineš o njoj, platit ću ti koliko je potrebno."- ispalim prvo što mi je palo na pamet jer ako ju odvedemo kući i osiguramo. Nitko neće moći ni ući ni izaći bez nečijeg znanja.

"Gledaj, ne t..."- osjetio sam da me želi odbiti na kulturan način, ali nisam smio dozvoliti da me odbije jer njoj od doktora, jedino vjerujem, makar je stažist.

"Tebi jedinoj vjerujem, kod nikog drugog nije sigurna."

"Ubit će me Vaša mama ako sazna za to."- bila je uplašena jer se boji moje mame, no u ovom trenutku razloga za strah nema ako Noru uspijemo odvesti kući.

"Ako prihvatiš posao koji sam ti ponudio, sigurna si."

"Okej, u tom slučaju. Može."- kimne glavom na što glasno izdahnem jer sam ju uspio nagovoriti.

"I molim te bez novca, ne želim to."- skupila je obrve kad je to rekla što mi nije jasno jer ne želim da radi besplatno.

"N..."- odmah me prekine.

"Ja se brinem za Noru, a ti se pobrini da nas ne ubije. Okej?"- shvatio sam zašto ne želi novac na što kimnem glavom jer mi se dogovor sviđa.

Krene izaći iz sobe, ali sam se sjetio da joj nisam napomenuo da mora šutjeti.

"Ellie."- zaustavim ju zazivajući njezino ime koje sam dobio kada smo se upoznali nakon čega ustanem sa stolice na kojoj sjedim već neko vrijeme.

Okrenula se i pogledala me čekajući razlog zbog kojeg sam ju zaustavio.

"Njezina obitelj ne smije znati za naš razgovor. Vjerojatno ćeš s njima otići kod nje u stan, ali ja ću biti tamo negdje. Tako da se ne brineš."- nije se nešto posebno iznenadila kada sam to rekao, dapače, izgledala je kao da je pretpostavljala to.

"Kad vas otkriju jednom. Bit će veselo."- nasmije se otvarajući vrata sobe.

"Siguran sam da hoće, ali do tada šuti."- izgovorio sam, dok je izlazila iz sobe prstima prolazeći po usnama kao da kupča patent na jakni tako mi govoreći da će šutjeti i da nikome ništa neće reći.

Na izlazu iz sobe razmjenili smo brojeve mobitela kako bi se mogli čuti, mora mi nekako javiti kada odlaze iz bolnice da znam i ja ići, a nakon što je izašla iz sobe odmah sam se bacio na posao.

"Chase, pokupi Benjamina i ekipu. Patroliramo oko Norine zgrade."- nazovem Chase, svoju vezu u policiji jer on je donekle ozbiljan i shvatiti će me stvarno ozbiljno kada nešto kažem, dok će drugima, ne svima! Ali većina treba da shvati šta sam htio reći, nastanu potpitanja koja mi se ne sviđaju.

"Okej boss, spremamo se i krećemo."- čim sam čuo taj njegov boss znao sam da je u društvu Iliye koji kada je s jednim od njih napravi pomutnju.

Iliya je klasični rus koji jako voli votku. Dobru votku. Lažem, samo rusku votku, ove ostale ne može ni primirisati.

"Reci mi da je boss Iliya s tobom i da ste se napili, pa da se točno mogu ubiti."- kažem, a kad začujem smiuljenje i šaputanje mogao sam zaključiti da je tamo.

Svugdje tiWhere stories live. Discover now