Uz puno napora i kave, prošla je neprospavana noć koju sam probdjela nad laptopom tražeći kakve korisne informacije o Ethanu, no prije nego li sam se bacila u taj posao morala sam se iskaliti na vreći za boksanje jer mi je nakon toga glava bila puno smirenija i mogla sam normalno razmišljati.
Od samog početka Ethanovog posla je sve izgledalo čudno. Došao je od nikud i isto tako uspio. Moje hakersko znanje je svašta otkrilo. Ethan, nije nevinašce kakvim se predstavlja, Ethan je nešto puno više. On je lopov, kriminalac, diler. Zovite ga kako želite, ali nije nevinašce. On ima svoju bandu koja se bavi krijumčarenjem kokaina. Obogaćuje se upravo tim poslom koji radi, dok preko svog telekomunikacijskog biznisa uspjeva krijumčariti kokain koji prevozi svojim privatnim avionima i razno raznim podmornicama na razno razne načine i tako prenosi u druge države. Dok cijelu državu ima u šaci, ne samo Manchester, nego cijelu Englesku ima u šaci. Dobro, ne baš cijelu, nego većina ljudi surađuje s njim, pa čak i veći dio policije. Jezivo, zar ne? A najsmješnije je u ovoj priči što ga do sad u tome nitko nije uhvatio jer je većina države upletena u to, dok se on predstavlja kao veliki telekomunikacijski biznismen.
Zato se idemo naći s njim sa vrlo zanimljivim informacijama kako bih se obranila u slučaju napada. Ako se uopće uspijem obraniti.
Trenutno je šest sati ujutro i od straha se bojim oka sklopiti, nego sjedim na terasi uživajući u kavi i u hladnoći nadolazeće jeseni. Nakon popijene kave odlučim se ispuhati jutarnjim trčanjem, dok je grad još prazan i tih, a mislim da je ta odluka bila nešto najpametnije da učinim nakon cijele ne prospavane noći. Glazba koja mi trenutno svira u ušima me tjerala da trčim u ritmu i smirim se.
Poslije jutarnjeg džoginga sam se otuširala i doručkovala. Taman kada se pomislim malo odmoriti jer je devet sati i imam vremena još odmoriti, ali mi ne uspije jer me zove Liam.
"Dobro jutro mlada damo, kako smo? Jesmo se oporavili od sinoć?"- klasika. Navali s pitanjima koje ja od umora ni ne uspijem procesuirati.
"Tek je devet sati, uranio si."- prokomentiram na što se on nasmije.
"Jesam jer te pozivam na obiteljski doručak u Belvederu."- nisam očekivala ovakvo što, ali bilo bi mi iznimno drago da mogu doći, no nisam spremna, umorna sam, a i moram stići na vrijeme kod Ethana što znači da mu moram lagati.
"Žao mi je, ali imam malo drugačije planove."
"U deset ujutro?"
"Je li ti dovoljno da ti kažem da je Azra prekinula s dečkom i da joj treba utjeha?"- slažem. Čak sam se i šokirala brzom smišljanju laži.
"U deset ujutro?"- ponovi na što se nasmijem.
"Da Liam, u deset ujutro."- ozbiljno odgovorim na što progunđa nešto nakon čega se pozdravimo i poklopim te napokon legnem u krevet zatvarajući oči kako bih se malo odmorila, barem fizički, ako ne psihički.
Za neko ludo čudo sam čak i zaspala na dva sata što mi je za još veće čudo bilo i dovoljno.
Lijeno se protegnem u krevetu iz kojeg sam morala brzo izaći kako bih se spremila na vrijeme.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
