Nora's POV
Sjedila sam još neko vrijeme probavljajući ovu situaciju. Zašto bi netko bio toliko okrutan čovjek da učini to? Nije mi bilo jasno da ako su oni ubili njihove roditelje, zašto bi za to krivili Elliotovog oca? Koliko je to zamršeno, a ako Ethan za ovo sazna bit će slomljen i više nego što je sada. Ovo je čak i mene pogodilo, a kako bi to moglo tek njega. Gledati situaciju koja ti se već dogodila, gledati ubojstvo vlastitih roditelja, a za ubojstvo su zaslužni ljudi koji su te nastavili odgajati. Odvratno zakomplicirano. Ovo sve je tako odvratno.
Ponovno glasno zaplačem makar sam se maloprije uspjela smiriti. Emocije danas jednostavno ne mogu skrivati, koliko god to pokušavala. Nisam znala šta da napravim, a da pomognem Ethanu jer ne zaslužuje ispaštati zbog njih.
Htjela sam nazvati Chasea, ali trenutno sam ljuta na njega i ne želim ga čuti, Iliya nije normalan, a Elliot? Ako on ovo pogleda maknut će se ljaga s njegovog oca kojeg je Ethan bio cijelo vrijeme prisiljen mrziti isto kao i Elliota.
Nazovem Elliota zanemarujući da plačem kao malo dijete, nego ga zamolim da dođe sam, jer ako dovede Zaru, neće biti dobro. Zara nije u stanju ovo vidjeti.
"Nora, šta se događa?"- dočekala sam ga pred vratima tako da nije morao ni kucati već sam ga samo uvela unutra i odvela u kuhinju.
"Otvori laptop."- zapovijedim mu, dok sam se ja udaljavala u jedan ćošak kuhinje jer ne želim to ponovno slušati.
"No..."- bio je zbunjen i htio je provjeriti šta se događa sa mnom, ali ga brzo prekinem.
"Samo otvori i pusti video."- uprem prstom na što on kimne glavom, sjedne na stolicu na kojoj sam ja sjedila i pusti video. Automatski rukama prekrijem uši i snuždim se da čujem što manje, ne mogu podnijeti to još jednom.
"Mama, Zara plače."
"Da ju ja utješim? Nećeš vikati na mene ako ju uzmem?"- koliko god sam se trudila da to ne čujem nažalost sam to ponovno čula. Suze su odmah ponovno potekle niz obraze, a ja sam bila uporna i do kraja videa ostala stajati na istom mjestu u istoj pozi.
"Isuse, ovo je Simon s Camilom."- šokirano je govorio Elliot, a kada je spomenuo Camilu shvatila sam da je to očito Simonova žena iliti Ethanova mama koja ga je udomila.
"Oni su ih ubili, Isuse."- zvučao je potpuno izbezumljeno, a izraz lica nisam mogla vidjeti jer sam i dalje sklupčano stajala na mjestu spuštene glave i plakala. Plakala sam na rečenice koje je Ethan govorio kada je uzimao Zaru. Plakala sam razmišljajući kako se on osjećao tada? Je li bio jako uplašen?
"Od kud tebi to?"- postavio je pitanje na koje ja nisam mogla odgovoriti od suza.
"Luđakinjo jedna šta ti plačeš? Pa nisi ti kriva."- odjednom se pojavio preda mnom spuštajući mi ruke s ušiju da ga bolje čujem, a po glasu sam mogla čuti sablasni osmijeh koji me trebao smiriti, no učinio je suprotno, natjerao me na još glasniji plač.
Elliot me privukao u zagrljaj i čvrsto me stisnuo uz sebe.
"Je li ti netko naudio? Zašto plačeš?"- opet je navalio s pitanjima, ali odmahnem glavom koja se nalazila na njegovim prsima.
"Nora, moraš mi reći ako se nešto dogodilo. Jedino ti tako mogu pomoći."- on je uporno mislio da se meni nešto dogodilo, ali nije meni, Ethanu je.
"Ethan je u zatvoru, to se dogodilo."- projecam kao da ne znam da mu je vjerojatno Zara rekla za to.
"Tko ti je dao to?"- kada je shvatio da ću odgovarati na pitanja odmah se baci na konkretno pitanje.
"Bilo je pred stanom."- kratko odgovorim ispuštajući ga iz zagrljaja brisajući suze.
"Ja i dalje ne vjerujem."- počne kružiti po kuhinji ne znajući što učiniti, dok sam se ja kukom oslonila na zid kao i glavu i mrtvo gledala u jednu točku jer sam jedino tako mogla smiriti novi val suza.
