Nora's POV
"Čekaj i kud ti sad ideš?"- upita me Niall koji se opet ukrpeljio u moj stan vidjevši priliku da može ostati sam i to u mom stanu.
"Bez brige, kud god ošla ti sigurno ne ostaješ u stanu."- nakesim spremajući stvari za put u torbu, dok je on sjedio pored mene.
"Koja si ti gadura."- preokrene očima na moj odgovor.
"Jesam, ali ti i dalje ne možeš ostati u stanu."- zatvorim torbu i pogledam ga skupljenih očiju jer sam ga 'uništila'.
"Molila bih vas da napustite moje odaje."- uzmem torbu u ruke čekajući ga da prvi izađe iz moje sobe, a zatim i iz stana.
"I kud da idem?"- zastane na hodniku na što ga ja pogledam podignute obrve ne vjerujući da me to pitao.
"Imaš još dva starija brata."
"Ups. S njima si se vjerojatno posvađao."
"To znači da nemaš nikog."- ozbiljno sam govorila spuštajući torbu na pod u hodniku kako bih mogla otići u kuhinju popiti kavu.
"Može li malo respecta prema starijem bratu?"- našao se uvrjeđenim te je hodao za mnom kao pilić do kuhinje gdje je sjeo za kuhinjski otok, dok sam si ja krenula kuhati kavu.
"Kad bi se ponašao kao stariji brat, možda bih imala malo respecta za tebe."- progunđam, makar je to više bilo imitiranje njega na što on glasno izdahne nezadovoljan mojim odgovorom.
"Puši, puši, ali istina je takva."- nakratko se okrenem prema njemu kako bih mu namignula nakon čega nastavim kuhanje kave.
"Znači ti sad ideš sama za Birmingham?"- promjenio je temu samo kako se nebi našao u lošoj poziciji što me kratko nasmijalo.
"Ne..."- prekine me.
"To jest, ideš s Ethanom, ali se svako vozi u svom autu, svatko ima svoju sobu u hotelu, idete samo zajedno na sastanak. Jasno mi je."
"Kako si glupa."
"Zašto ne ideš s njim, nego fantaziraš gluposti?"- preokrene očima, dok sam ja završavala s kuhanjem kave razmišljajući kako sam se još sinoć raspravljala s tatom o ovome. Bio je dogovor, da se vozim sama do tamo, imat ću svoju sobu u hotelu i da smo Ethan i ja zajedno samo na sastancima. I to je to. Drugačije ne bi išlo. Ja ne bi išla.
"Ma neka si mi ti bistar, k'o mutna voda."- nalijem si kavu u šalicu i sjednem pored njega.
"Polako ostajem bez teksta. Nemoguća si."- nervozno prođe rukom kroz kosu na što udahnem miris kave iz šalice prisjećajući se razloga zašto se uopće ponašam ovako prema Niallu. Iskreno se nadam da će se ovaj Niall promjeniti, ako budem brutalno iskrena prema njemu. Ne želim da više iskorištava nevine cure, ne želim da cure smatra trofejima jer svaka od njih ima osjećaje, svaku noć se jedna cura nađe povrijeđenom od njegove strane, a njega to nije briga jer je egoist i alkoholičar. On je jednostavno nemoguć.
"Samo sam realna."- i popijem gutljaj kave na što on lagano rukama udari u kuhinjski otok ustajajući sa stolice.
"Gotov sam."- rukama je pokazao prema glavi kako je uništen, to jest da sam ga ja uništila svojim riječima te bez pozdrava krene prema izlazu.
"Ostavi ključeve od stana koje sam ti dala na ormariću!"- viknem nakon čega sam mogla čuti šuškanje ključeva i udarac istih na ormariću u hodniku.
"Hvala!"
"Bokić Niall!"- vedro ga pozdravim provocirajući nakon čega sam mogla čuti glasan tresak vrata što znači da je vidno uzrujan.
