Part 33: "Ideš sa mnom."

2.2K 107 195
                                    

Nora's POV

"Dobro jutro!"- iz sna me trgne vikanje te brzo otvorim oči i osjetim da još uvijek ležim na Ethanu koji se također trgnuo iz sna, pa se brzo podignemo u sjedeći položaj pokušavajući shvatiti što se događa.

Liam, Kain i Niall eto to se dogodilo. Ethan je shvatio da sam uspaničena i da ne znam šta da učinim te se samo nasmijao.

"Heej?"- čula sam Liamov glas koji se već sada krenuo penjati uz stepenice, a ja se moram riješiti Ethana koji još uvijek sjedi na krevetu gledajući u mene.

"Ti moraš nestati."- brzo ustanem s kreveta njega povlačeći za ruku te ga tako i izvučem iz kreveta.

"Ma nemoj?"- nasmijao se, dok sam ga vukla po sobi razmišljajući kuda ga sakriti.

"Ma zar je moguće da još nije ustala?"- i tri debila su se službeno popela na kat tražeći me i komentirajući kako nisam ustala, a ja ugledam terasu koja je bila jedina opcija za sakriti ga.

"Terasa."- kažem sebi i bradu otvarajući prozor i Ethana svom snagom gurnem tamo da se nije ni snašao.

"Ne, Nora."

"Ne, ne, ne."- prosiktao je kroz zube kada je uhvatio balans i krenuo na prozor koji sam sada zatvorila jer su se njih trojca našla u mojoj sobi.

"O, hej, od kud vi?"- u trenutku kada sam zatvorila prozor u sobi su se već njih trojca raskomotiki.

"Od kud mi? Ne javljaš nam se pa smo odlučili provjeriti šta se događa."- razlog njihovog dolaska je opravdao Niall koji se upravo zavalio u moj krevet.

"Kao što vidite, ne događa se ništa specijalno."- zamahnem rukama pokuzajući na sebe.

"Zašto nam se nisi javljala?"- upita Kain koji je stajao nagnut na štok od vrata gledajući me prekriženih ruku.

"Ustala sam rano, pa sam bila tu, boksala vreću."- prstom pokažem na zatvoreni prozor lažući im jer nisam to radila.

"Jao, nisam dugo boksao."- nasmije se Liam koji je krenuo prema meni te sam shvatila kako želi ići na terasu, ali ne smije.

"Znaš, ne..."- prošao je pored mene otvarajući prozor, a ja nisam imala dovoljno dobar razlog da ga zaustavim već mu pustim i ode na terasu.

Ostala sam stajati na mjestu zatvorenih očiju očekujući viku i dreku jer je Ethan tamo.

"Šta ti je?"- upita Kain koji je vidio da sam zatvorila oči i da sam spremna na viku.

Liam je bio dovoljno dugo vani i nije vikao, čula sam udarac koji je bio upućen vreći te se okrenem i ugledam Liama kako boksa vreću. Nije mi bilo jasno gdje je Ethan, nema gdje pobjeći jedino ako nije skočio i ubio se. Uputim se na terasu razgledavajući je jer Ethana stvarno nema sve dok nisam prišla ogradi i prebacila pogled na lijevu stranu gledavši kod susjede na terasu gdje je bio sklupčan Ethan. Nasmijem se kad ga vidim tamo jer ga dečki sada sigurno neće vidjeti, a pogled koji mi je uputio govorio je kako će mi vratiti za ovo.

"Umorio sam se, dosta mi je vreće."- i napokon odustane od vreće Liam u uđe u sobu te i ja odem za njim zatvarajući prozor jer ću se kasnije vratiti po Ethana kada se riješim njih trojce.

"Nora, kakav je to bio pogled, šta se dogodilo?"- Kain naravno nije zaboravio moju zbunjenost te je morao saznati šta se zbiva.

"Zavrtilo mi se."- odmahnem glavom zamahivajući rukom kako bi ga opustila i da zaboravi na to jer je stvarno nebitno.

Napokon izađemo iz sobe spuštajući se na donji kat smišljajući kako ih se brzo riješiti.

"Ideš s nama u tvrtku?"- upita Niall te stanemo na sred jer su očekivali moj odgovor.

Svugdje tiDonde viven las historias. Descúbrelo ahora