Nora's POV
Maloprije sam se čula sam Ethanom koji mi je javio u koji restoran trebam doći i predložio mi je neke ideje koji bi mogle poslužiti da uvjerim Zaru kako Eliott nije za nju.
Upravo izlazim iz tvrtke prolazeći još jednom priču u glavi, moram biti spremna na svako pitanje. Restoran se nalazio u blizini, pa sam pješice došla do tamo gdje me već čekala nasmijana Zara.
"Dobro došla Nora, hvala što si došla."- ustala je sa stolice kako bi me čvrsto zagrlila i zahvalila mi se što sam došla.
Sjele smo za stol, jedna nasuprot druge, a prije nego li smo započeli s pričom, naručile smo jelo.
"Od kud Eliott? Kako?"- šutjela je nekoliko sekundi rapravljajući sa svojim mislima jer ni sama nije znala kako bi mi sklopila pitanje.
"Ni sama više ne znam."- nasmijem se razmišljajući, ali opet ne toliko očito da pomisli da lažem.
"Sjedila sam za šankom, ispijala svoje piće. Sjeo je pored mene i počastio me jednim pićem samo kako bi započeo razgovor sa mnom."
"Bila sam cura željna upoznavanja, druženja. Kao i svaka devetnaestogodišnjakinja."- sanjivo počnem govoriti, dok u sebi nisam mogla vjerovati da razgovaram s Ethanovom sestrom koju moram uvjeriti da Eliott nije dobar za nju.
"Nakon jednog pića kojeg me je počastio, uslijedilo je i drugo, treće, a kad je shvatio da više ne znam za sebe, odveo me u sobu i maksimalno iskoristio moju pijanost."- Zara me pažljivo slušala, a po pogledu sam mogla vidjeti veliko razočaranje i tugu, no morala sam nastaviti priču kako bi imala maksimalno loše mišljenje o Eliottu.
"Iskoristio je moju pijanost i sve to snimao i slikao, nakon toga me još i pokrao i otišao iz sobe."
"Oglasio se nakon par dana, šaljući mi te gnjusne slike i videozapise. Prijetio mi je."- ovoga dijela se sjetio Ethan koji je rekao kako to moram obavezno spomenuti.
"Jako mi je žao zbog tebe."- kaže nakon što završim priču te se snuždi.
"Spasi se dok možeš da ne bi bilo kasno."- zagrizem usne nakon što to izgovorim, a ona kao odgovor kimne glavom.
"Kako si se osjećala nakon toga? Kako se sada osjećaš?"- jako se zanimala za moju situaciju i u očima sam mogla vidjeti da me žali. Žali me radi nečeg što se nije dogodilo.
"Posramljeno i ružno, tako sam se osjećala, tako se i osjećam."- sigurno kažem, a ona povuče usne na jednu stranu.
"Nisi zaslužila to."
"Ti si jedna dobra osoba."- počne odmahivati glavom te sam pomislila da će se i rasplakati.
"Hvala ti."- kimnem glavom te spustim pogled razmišljajući što sam sve rekla ne želeći pogriješiti u nečemu.
"Sad mi je jasno zašto si takva."
"Potpuno te razumijem."- prođe rukom kroz kosu na što se ja nasmijem skupljajući obrve.
"A kakva sam ja to?"
"Ne dozvoljavaš nikome da te zajebava."- nasmije se na što uzvratim osmijeh i slegnem ramenima.
"Ja se ispričavam, ovo nije tema našeg razgovora, ali od kud Ethan? Kako si njega upoznala?"- upita rukama se oslanjajući na stol za kojim je tek sada došlo jelo.
"Mislim da Ethan želi imati tu čast da ti to ispriča."- ne želim joj ja pričati o tome. Brat joj je i ja nemam pravo pljuvati po nečemu što je njoj bitno.
"Ethan pokušava upravo suprotno, izbjegava svaki razgovor koji je vezan uz tebe."
"Vidiš, toliko on voli mene, kao i ja njega."- sarkastično kažem na što se ona nasmije.
