Ethan's POV
"Isuse i Marijo. Ethan, uzmeš kist, namočiš ga i špricneš po stropu to nije nikakva znanstvena fantastika."- i od mog obećanog ne crtanja na stropu nema obećanog jer se dotična gospođica dosjetila genijalne ideje, a to je špricanje bijelom bojom po stropu.
"Ti shvaćaš koliko tu posla ima?"- upitam ju gledajući u nju koja je već zagrijano stajala na nekakvim samostojećim ljestvama i bacila se na posao špricanja crnog stropa bijelom bojom koja bi bila imitacija zvijezda, dok sam ja za razliku od nje stajao sa strane i čudio se njezinoj volji za ovim.
"A žuri ti se nekud?"- brzo uzvrati na što glasno izdahnem jer nemam izliku, nemam otići kod nekoga jer ovdje nemam nikoga osim nje same.
"Baka će se triput križat kad ovo vidi."- ona je zauzela ljestve, a ja sam gunđao i stao na staru stolicu jer sam kao višlji i ne trebaju mi ljestve koje ona ima jer je ona navodno manja nego ja.
"Ako joj se ne bude svidjelo ma ti ćeš ofarbati to u bijelo, ne brinem se ja."- bezbrižno odgovori, a ja sam se na odgovor malo zaklimao na stolici od šoka i od mogućnosti da ću to stvarno morati napraviti.
"Onaj koji je htio da to bude crno će i ofarbati u bijelo."- ponosno kažem i krenem kistom špricati po tom stropu samo da što prije završimo.
"Pa ti si ga ofarbao u crno, a ne ja."- nakon što to izgovori osjetim da me nešto pošpricalo po licu, a to je bila Nora koja me upravo pošpricala bijelom bojom sa svojim kistom.
"Izazivaš vraga, znaš?"- stanem s tim što sam radio i glumeći ljutnju je pogledam.
"Ne znam."- nasmijano odmahne glavom gledajući u mene smijući se mojoj bijeloj boji na licu koju je ona napravila.
"E pa saznat ćeš."- i uzvratim istom mjerom i zamahnem kistom i nju pošpricam po licu ovoga puta sam se ja smijao, a ona me ozbiljno gledala.
"Ethan!"- cikne na mene rukom prolazeći po licu jer je jadna nebila pošpricana po licu.
"Rekao sam da ne izazivaš."- smireno odgovorim gledajući njezinu ljutitu facu.
"Pa dobro jesi li baš morao po licu, nisi li mogao po nogama?"- krene se spuštati niz ljestve i ona je ozbiljno bila ljuta što je bilo još smješnije.
"Šta se ti duriš? Pa prva si počela."- ja nisam bio ljut koliko je ona pa se i ja spustim sa stolice hodajući iza nje koja je odlazila u kupaonicu koju smo uspjeli srediti kao i ostatak kuće eto jedino nam je ostala ta 'naša' soba za srediti.
"Pa jesi li mi morao vratiti?"- okrene se i ljutito upita na što se ja tiho nasmijem razmišljajući da ju možda pere pms što nije dobro. Ona sada nije za šalu, ona je ozbiljna.
"A šta sam trebao šutjeti i gledati te kako me izazivaš?"- pitam ne razmišljajući da dolijevam ulje na vatru.
"Da!"- vikne i nastavi hodati kućom na putu do kupaonice.
"Dobro koji je tebi vrag?"- kada je ona ozbiljno nastavila marširati kućom bio sam prisiljen saznati što se s njom događa, pa ju uhvatim za zapešće i okrenem sebi postavljajući joj to pitanje.
"Meni koji je vrag?! Pa od kud ti ideja da mi ideš špricat boju po očima, zar ti ne razmišljaš da ja mogu ostat bez očiju?! Umjesto da budeš pametniji jer si stariji ti ideš meni vraćati to?! Pa šta da sam pala s tih ljestvi kada si me pošpricao?! Mogla sam slomiti nogu ili ruku i šta bi onda?!"- krene nekontrolirano vikati na mene govoreći banalne činjenice koje su me nasmijavale, ali sam se stvarno trudio ostati pribran jer vidim da ju hormoni peru, a ako još nešto kaže ta će promuknut od vikanja.
