Ethan's POV
"Isuse i Marijo. Ethan, uzmeš kist, namočiš ga i špricneš po stropu to nije nikakva znanstvena fantastika."- i od mog obećanog ne crtanja na stropu nema obećanog jer se dotična gospođica dosjetila genijalne ideje, a to je špricanje bijelom bojom po stropu.
"Ti shvaćaš koliko tu posla ima?"- upitam ju gledajući u nju koja je već zagrijano stajala na nekakvim samostojećim ljestvama i bacila se na posao špricanja crnog stropa bijelom bojom koja bi bila imitacija zvijezda, dok sam ja za razliku od nje stajao sa strane i čudio se njezinoj volji za ovim.
"A žuri ti se nekud?"- brzo uzvrati na što glasno izdahnem jer nemam izliku, nemam otići kod nekoga jer ovdje nemam nikoga osim nje same.
"Baka će se triput križat kad ovo vidi."- ona je zauzela ljestve, a ja sam gunđao i stao na staru stolicu jer sam kao višlji i ne trebaju mi ljestve koje ona ima jer je ona navodno manja nego ja.
"Ako joj se ne bude svidjelo ma ti ćeš ofarbati to u bijelo, ne brinem se ja."- bezbrižno odgovori, a ja sam se na odgovor malo zaklimao na stolici od šoka i od mogućnosti da ću to stvarno morati napraviti.
"Onaj koji je htio da to bude crno će i ofarbati u bijelo."- ponosno kažem i krenem kistom špricati po tom stropu samo da što prije završimo.
"Pa ti si ga ofarbao u crno, a ne ja."- nakon što to izgovori osjetim da me nešto pošpricalo po licu, a to je bila Nora koja me upravo pošpricala bijelom bojom sa svojim kistom.
"Izazivaš vraga, znaš?"- stanem s tim što sam radio i glumeći ljutnju je pogledam.
"Ne znam."- nasmijano odmahne glavom gledajući u mene smijući se mojoj bijeloj boji na licu koju je ona napravila.
"E pa saznat ćeš."- i uzvratim istom mjerom i zamahnem kistom i nju pošpricam po licu ovoga puta sam se ja smijao, a ona me ozbiljno gledala.
"Ethan!"- cikne na mene rukom prolazeći po licu jer je jadna nebila pošpricana po licu.
"Rekao sam da ne izazivaš."- smireno odgovorim gledajući njezinu ljutitu facu.
"Pa dobro jesi li baš morao po licu, nisi li mogao po nogama?"- krene se spuštati niz ljestve i ona je ozbiljno bila ljuta što je bilo još smješnije.
"Šta se ti duriš? Pa prva si počela."- ja nisam bio ljut koliko je ona pa se i ja spustim sa stolice hodajući iza nje koja je odlazila u kupaonicu koju smo uspjeli srediti kao i ostatak kuće eto jedino nam je ostala ta 'naša' soba za srediti.
"Pa jesi li mi morao vratiti?"- okrene se i ljutito upita na što se ja tiho nasmijem razmišljajući da ju možda pere pms što nije dobro. Ona sada nije za šalu, ona je ozbiljna.
"A šta sam trebao šutjeti i gledati te kako me izazivaš?"- pitam ne razmišljajući da dolijevam ulje na vatru.
"Da!"- vikne i nastavi hodati kućom na putu do kupaonice.
"Dobro koji je tebi vrag?"- kada je ona ozbiljno nastavila marširati kućom bio sam prisiljen saznati što se s njom događa, pa ju uhvatim za zapešće i okrenem sebi postavljajući joj to pitanje.
"Meni koji je vrag?! Pa od kud ti ideja da mi ideš špricat boju po očima, zar ti ne razmišljaš da ja mogu ostat bez očiju?! Umjesto da budeš pametniji jer si stariji ti ideš meni vraćati to?! Pa šta da sam pala s tih ljestvi kada si me pošpricao?! Mogla sam slomiti nogu ili ruku i šta bi onda?!"- krene nekontrolirano vikati na mene govoreći banalne činjenice koje su me nasmijavale, ali sam se stvarno trudio ostati pribran jer vidim da ju hormoni peru, a ako još nešto kaže ta će promuknut od vikanja.
Pustim ju i ostavim ju da ode do kupaonice, dok sam ja stajao na mjestu odmarajući svoje uši kojima još zuji Norina dreka.
"Hvala Bogu da nisam žena, hvala Bogu."- tiho šapnem ne razmišljajući da će me čuti jer ona još nije otišla.
"Kakav problem imaš sa ženama, ha?"- okrene se i brzo se vrati meni koji sam raširenih očiju pratio što će sada napraviti.
"J-ja, ništa nisam rekao protiv žena."- promucam potpuno izbezumljeno jer ne znam što smijem reći, a da ju to ne naljuti.
"Ma tako je, mi smo vama samo za seks. Znala sam da ti mene ne poštuješ."- i u roku odmah se rasplače, a ja jednostavno u šoku od njezinih emotivnih slomova nisam mogao pratiti šta se događa. Šta je ovo? Pa ovaj njezin pms će me natjerati na živčani slom, ovo je gore nego paklu. Majke mi.
"Jao jedu mi se kiseli krastavci, možeš li mi ih kupiti i sve će ti biti oprošteno?"- i još brže prestane plakati, dok sam ja u šoku i nevjerici gledao šta se događa jer mi apsolutno ništa nije bilo jasno. Zara je isto velika dramatičarka u pmsu i samo se svađala sa mnom, ali ovo. Ovo je Zara, ali na kubik.
"Šta?"
Ellie's POV
Pješice sam krenula prema Zarinoj baki vraćajući se iz bolnice jer su me zvali kako sam dobila posao za stalno. Saznali su da sam spasila Noru i to mi je omogućilo da sam sada tu gdje jesam. Više nisam pomoćnik doktora kako su me zvali, nego sam služeno, doktorica medicine Weber, nakon šest godina studija mislim da sam napokon zaslužila ovu titulu. Kako sam i rekla idem prema Zarinoj baki jer ne želim ih samo nazvati i pitati jesu li se Nora i Ethan javili nego, želim biti s njima i biti im potpora. Ne poznajemo se dugo, ali osjećam se kao dio njih, kao da ih godinama poznajem, a i takvu su me prihvatili, jednostavno mi je ta obitelj i njihova drama prirasla srcu. Dragi su mi. Znam da će za moj stalni posao biti sretniji nego ja sama. Oni su stvarno dobri ljudi.
Hodala sam stazom i u daljini sam mogla vidjeti čovjeka u sakou koji telefonira uz rub ceste i čeka da može prijeći cestu, ali bio je toliko skoncentriran razgovorom na telefonu da nije zamjetio da na strani na kojoj nije pogledao ide autobus i on baš tada kreće kročiti na cestu.
Zgazit će ga autobus.
Obuzela me panika, autobus je počeo svirati, ni sama nisam bila svjesna kako sam potrčala tamo i toliko brzo se stvorila tamo i sam čvrsto uhvatila čovjeka u sakou koji želi prijeći cestu i vratila ga nazad na stazu bacajući se na njega jer drugačije nisam vidjela spas. Srce mi je otkucavalo sto na sad makar je taj čovjek ispod mene, spašen jer ga je skoro autobus zgazio.
"Ellie?"- nisam gledala tko je ispod mene jer sam se tresla i glava mi je bila zbijena u prsa tog čovjeka sretna jer sam ga spasila ne razmišljajući koga spašavam, a glas koji sam čula da me zaziva odmah mi uzavre krv u žilama.
"Kain?"- podignem glavu u susretnem se sa očima Norinog brata. S tim zelenim očima koje me nikako ne podnose, koje mrze svaku moju izgovorenu riječi i sada sam mu ja spasila život?
Brzo ustanem s njega ne želeći reći išta više jer znam da ga živciram i ne želim ga uznemiravati, što je on dalje od mene to bolje.
Od panike ga samo još jednom pogledam i krenem nastaviti putem koji sam krenula, ali se on brzo ustane i uhvati me za ruku zaustavljajući me da krenem dalje, nego me čvrsto okrene k sebi i pogleda me. Nikako ne mogu shvatiti zašto ga se toliko bojim, znam da ga živciram i to je sigurno jedan od razloga zašto ga se bojim, ali jednostavno ja vam ne mogu opisati strah koji osjećam u njegovoj blizini.
"J-ja, ovaj, hvala ti."
"Ne znam kako da ti se zahvalim."- prvi put sam njega mogla čuti da muca i da je upotpunosti zbunjen kao i ja, a i da je drag prema meni što nikada nije bio.
"Ma nema veze, da si ti bio na mome mjestu učinio bi isto."- pokušam to što mirnije reći izvlačeći svoju ruku iz njegove ne vjerujući u to što govorim jer on vidi samo sebe i misli na sebe, sumnjam da bi učinio isto što i ja.
"Bi li to učinio?"- moj brzi jezik i mozak veličine riže je uspio pitanje koje sam postavljala u sebi izgovoriti na glas.
"Šta?"- krenem se udaljavati od njega, ali me ponovno uhvati za ruku i vrati me k sebi postavljajući mi pitanje.
"Bi li učinio isto na mome mjestu?"- mojim tijelom kao da je netko drugi kontrolirao, a ne ja. Govorila sam, a nisam to htjela samo je izlazilo iz mene, a kada vidim da me drži za ruku i smije se. Iznenadila sam se koliko taj čovjek ustvari ima lijepi osmijeh kojemu ne znam ishod.
"Zašto se smiješ?"- upitam ga i pogledam ga u oči koje su mi se i dalje smiješile.
"Čudna si."- kratko odgovori ne puštajući moju ruku iz stiska, a ja se tome nisam opirala jer sam pokušavala shvatiti te njegove čudne riječi koje me samo zbunjuju.
"Čini se da je to nešto loše..."- nisam mu uzvratila osmijeh nego sam zakrenula glavom i iz tog kuta ga promatrala.
"Ne, nisam to rekao u tom smislu."- kaže i dalje se smijući što me jako iritiralo jer ne znam čemu se smije, a ujedno me to i smirivalo jer nikada ga nisam vidjela da se smije.
"Dobro, smeta li ti to čudno?"- Bože moj, koliko li sam ja glupa. Zašto se ne mogu kontrolirati? Zašto moj jezik ne začepi već jednom i zašto još uvijek nisam otišla?
"Mislim da to nije loše."- a odgovor koji je bio potpuno zbunio cijelu mene i ukočio me, natjera me da od zujanja pogledom oko njega da pogledam u njega.
"To nije odgovor."- uočila sam da je raspoložen, pa se sada i ja njemu nasmijem nastavljajući razgovor.
"Bježiš."- kažem gledajući ga u oči ne znajući šta to govorim jer stvarno ne znam šta govorim.
"Ne bježim."- odgovori nakon čega stanemo s razgovorom i u tišini se nastavimo gledati. Gubila sam se u tim zelenim očima koje su mi do nemadugo tjerale strah u kosti sada se u njima gubim.
Nasmijemo se jedan drugom nakon čega me ošine stvarnost, a to je da je on Norin brat i da je vrijeme da odem. Za ovo nitko ne smije znati.
Ponovno izvučem ruku iz njegovog stiska i nastavim putem kojim sam krenula, dok je on stajao na mjestu i gledao me kud odlazim, nestrpljivost me natjerala da se okrenem i na brzinu pogledam da vidim gleda li me.
I gledao me, stvarno je gledao kako odlazim izazivajući mi osmijeh na licu.
Zara's POV
"Iliya, koliko godina ima osoba rođena 1965.?"- upita Chase Iliyu jer je Chase igrao križaljku u nekim bakinim novinama i od dosade je odlučio pozabaviti se time.
"Muško ili žensko?"- Iliya brzo upita, a nas nekoliko se međusobno pogleda jer nismo shvatili Iliyino pitanje.
"Idiote, kakve veze ima je li muško ili žensko? Ima 55 godina i muško i žensko."- ispali Chase vrteći u rukama onu kemijsku čekajući da Iliya odgovori na pitanje.
"A zašto ti to mene pitaš kad znaš da ima 55 godina?"- nasmijem se Iliyinom odgovoru jer je on bio upotpunosti ozbiljan kada je to govorio.
"Umori li se ikada tvoj mozak?"- pita Chase udarajući se rukom po čelu.
"Od čega?"
"Od toliko besmislenih informacija."- ispali Chase nasmijavajući sve nas na što ga je Iliya lupio laktom u rebro jer se očito uvrijedio.
"Zašto se oni ne javljaju?"- Azra već danima ludi od kada su Nora i Ethan otišli za Los Angeles jer ju zabrinjava zašto se ne javljaju. Mislim da oni taj jednokratni mobitel žele iskoristiti kada za to bude pravo vrijeme, a ne da nam se samo jave da su došli.
"Objasnile smo ti to već."- umjesto mene odgovori Ellie koja je još uvijek s nama u društvu makar se sve završilo, ali volimo ju. Ona je sve to proživjela s nama i bilo bi glupo da samo nestane. Ipak, zahvaljujući svojoj dobroj volji dobila je posao za stalno. Jako smo sretni zbog nje.
"Bako, šta kuhaš to?"- Ell i Azra su započele razgovor u koji se ja nisam htjela petljati, a miris koji je vladao stanom me natjerao da saznam šta je to.
"Špagete bolonjez."- i umjesto mene se oglasi netko iza mene, netko tko je ušao u stan i nije bio ovdje svo ovo vrijeme.
"Teta Karmen, u srce me poznajete."- svi se okrenemo i ugledamo Norinu braću, Liamovu zaručnicu Iris i Norinog tatu, a taj netko tko je to povikao je bio Niall.
"Mali, saberi se."- smiri ga otac koji je u zadnje vrijeme počeo dolaziti s njima. Dolaze tu i pokušavamo smisliti kakav plan, a da se sve to što prije odvije i završi. Ethanov dosje je obrisan i ne postoji ništa što ga povezuje s ikakvim ubojstvima zahvaljujući Kainu, ali Chase je rekao da za svaki slučaj pričekamo još koji mjesec da se uvjerimo da Ethan stvarno više nije traženi kriminalac.
"Ma daj pustite ga, osjećajte se kao kod kuće."- baka odmah stane u Niallovu obranu jer ona voli kad su ljudi ovdje veseli i opušteni, a ne pristojni kao što to želi Norin tata koji se samo nasmijao kimajući glavom.
"Jesu li se javili?"- upita Kain gledajući u jednom smjeru umjesto da pogleda u sve nas. Promatrala sam gdje njegov pogled doseže i pogledam u smjeru gdje gleda i taj smjer je bila Ellie koja je i dalje razgovarala s Azrom uvjeravajući ju da će sve biti u redu.
"Nisu."- i umjesto Ellie kojoj je pitanje bilo upućeni odgovorio je Iliya i tek tada je Ellie pogledala u Kaina i tu su se njihove oči susrele, a njihov eyes kontakt je prekinuo Iliya jer je ustao s mjesta na kojem je sjedio i razbio nekakvog kipa koji je stajao baki na nekakvom ormariću.
"Iliya!"- viknem na Iliyu jer me uplašio, a i upravo je prekinuo jedan kontakt očiju Ellie i Kaina koji sam ja zapazila.
"Pa to mi je bio najdraži kip."- dođe iz kuhinje baka gledajući u razbijenog kipa za kojeg mislim da je dobila od svoje bake i umjesto da se ljuti na Iliyu ona ga je brzo potjerala s 'mjesta nesreće' da se ne bi porezao, a i da sakupi što je razbio.
"Nisam ništa napravio, pričao sam sa Chaseom i lik je poludio i samo se bacio naglavačke."- Iliya se krene pravdati i stvarno se glupo pravdao, ali bilo je smješno u tolikoj količini da se i baka nasmijala.
"Iliya, sve je uredu. Razbio si ga i gotovo. Šta je tu je."- Iliya se uspaničio kada je čuo da se mi svi smijemo, dok ga je baka smirivala jer nije se naljutila. Ona je tolika dobrica da bi sve i svakome oprostila. Ona je samo osoba koja ima razumjevanja.
"Teta Karmen, jako mi je žao."- prekine ju u sakupljanju ostataka i čvrsto ju zagrli u znak da mu je žao zazivajući ju onako kako ju samo Nora zove, a sada ju skoro pa svi tako zovu.
"Bit će ti oprošteno, ako otrčiš u kuhinju i ugasiš štednjak jer mislim da je ručak gotov."- nasmijano kaže baka tjerajući ga što dalje odavde jer on je smotan i porezat će se makar ne radi ništa.
"Koliko je to dijete smotano."- prokomentira nasmijano baka i vrati se nazad sakupljanju ostataka kipa i tome joj se priključi Ell i pomogne joj. Razgovarale su, a ja prebacim pogled na Kaina koji nije skidao oko s nje.
Zašto ju toliko gleda?
"Brzo! Idemo svi za stol."- kada Ell i baka skupe ostatke ustanu na noge i upute se u kuhinju. Očekivala sam da će Ell pogledati u Kaina, ali nije se nije se ni okrenula.
"Hoćemo li im reći?"- iz misli me trgne Eliott koji me lagano laktom udario u rebro podsjećajući mi da im moramo nešto reći.
"Hoćemo."
x x x
Ljudi moji, ne pitajte šta se događa sa mnom. Jedva sam čekala da škola završi i da mogu pisati, a na kraju ja nađem seriju od koje se ne mogu odljepiti🤦🏻♀️
No koment😑
Nadam se da vam se nastavak svidio i da ste uživale🤗luuvam vas❤️