Zara's POV
"Ovo ovako više ne ide."- progunđa baka Karmen gledajući u Noru koja se već tjedan dana ponaša kao duh, ponaša se kao da ne želi biti dio ovog svega. Kada smo se vratili sa suđenja nije je bilo, a onda je došla zauzela svoje mjesto, stolica, terasa i gledanje u prazno bez riječi. Bila su joj braća, razgovarala s njom, ali to nije bio razgovor nego monolog jer ni njih nije doživljavala. Odustali su i ostavili nam ju. Baka šizi jer ju ne može takvu gledati, naš odvjetnik je tužio slučaj i odluku koja je donešena u nadi da će se Ethan moći braniti sa slobode, ne. Ne može.
"Mi to shvaćamo, objasnite to njoj."- kaže Chase upirući u smjeru gdje se nalazi Nora već tjedan dana. Kada smo tu ne jede i ne spava, a iskreno se nadam da to radi kada mi odemo odavde.
"Ne postoji nekakva šansa da će uskoro izaći van?"- upita baka gledajući u Chasea očekujući odgovor.
"Teško, novo suđenje će potrajati, trebamo skupiti dokaze, svjedoke, sve dokazati, sazvati novo suđenje. Trajat će to godinama."- nezadovoljno odgovori Chase na što zagrizem usne čuvši da za Ethana ne postoji svjetla budućnost, ne tako skoro. Nora i on se mogu početi natjecati tko će prije poludjeti.
"Vi vidite nju? Ona će psihički otići za manje od godinu dana."- Azra se uplete u razgovor ispruženog prsta prema Nori.
"Ni on nije daleko."- nadoveže se Chase misleći na Ethana.
"Dobro, ako ne može jednostavno, mi ćemo uzeti stvar u svoje ruke."- pljesne rukama baka i odmah sam znala da smjera nešto.
"Imate nešto na umu?"- nesigurno upita Elliot, dok sam ju ja već pozorno pratila očekujući odgovor.
"Chase, možemo li oteti Ethana iz zatvora?"- glasno se nakašljem i nasmijem kad čujem postavljeno pitanje misleći kako ona nije normalna.
"Teta Karmen, šalite se?"- nesigurno ju pogleda i upita Chase.
"Ne. Smrtno sam ozbiljna. Ako ga uspijemo izvući iz tog zatvora, imam kuću u Los Angelesu i neka Nora i on budu tamo dok mi ne dokažemo da je on nevin."- svi se međusobno pogledamo smijući se njezinoj ideji jer se ona stvarno nije šalila. Druge ideje ovdje ne postoje, za njih dvoje očito ovo nije mjesto da budu sretni. Možda uspiju u Los Angelesu.
"Chase?"- Azra ga upitno zazove očekujući odgovor koji svi iščekujemo.
"Znam da ovo što predlažem da nije dobro, ali želite li da njih dvoje prolupaju? I prije svega ovoga im je život bio gorak, dajte da im napokon zasladimo taj život da bar malo uživaju u ovom životu."- ovim riječima je pokušala nagovoriti Chasea koji je razmišljao o ovome, nije izgledao zadovoljno.
"Molim te, Chase."- kad shvatim da se premišlja odlučim ga zamoliti nadajući se da ću ga nagovoriti.
Nije odgovarao, a baka ga uhvati pod ruku i odvuče do terase upirući prstom u Noru koja čak ni na to nije trzala.
"Želiš li narednih godinu dana gledati ovo? Nju i Ethana kako ti nestaju pred očima, ne nestaju samo tebi i nama nestaju, oni sami sebi nestaju u očima."
"Psihički se uništava, krivi sebe za sve što se događa oko nje, doslovno umire, samo što je ta smrt gora. Polako odumire svaki dio nje uz bol koju šutnjom opisuje. Chase ona umire, Ethan umire. Hoćemo li im to dozvoliti?"- baka je upirala prstom u nju i glasnije govorila kako bi ju shvatio ozbiljno, pokušala ga je svojim dubokim riječima dozvati pameti u nadi da će pristati na njezinu ideju.
"Nećemo."- napokon odgovori i pljesne rukama tjerajući nam osmijeh na lice.
"Šta si rekao?"- šokirano ispali Iliya koji se iznenadio odgovorom kojeg smo svi očekivali. Učinit ćemo to, spasit ćemo ih.
"Noru i Ethana šaljemo u Los Angeles."- potvrdi svoj odgovor, a iza njega se dogodilo nešto čudno. Pomaklo se nešto, osoba iza njega se pomakla. Nora se pomakla i upravo gleda u nas.
"Nora!"- Ell je primjetila isto što i ja te ju šokirano zazove trčeći prema njoj koja gleda u nas kao da očekuje objašnjenje.
"Zašto je to napravio?"- počne nas promatrati, a kada progovori začujem hrapav i promukli glas jer kako i ne kad tjedan dana nije govorila na što se mi svi počnemo približavati njoj sretni jer je progovorila.
"Jesu li ga moja braća natjerala na to?"
"Je li mu prijetio netko? Zato mi nije rekao da će to napraviti?"- odjednom navali s činjenicama koje nismo mogli popratiti zbog toga što smo bili previše šokirani jer ona govori.
"Odgovorite mi na pitanje, zašto šutite?"- ustane sa stolice sa koje danima nije ustajala gledajući u sve nas koji smo i dalje bili pod dojmovima.
"Nitko mu nije prijetio i nitko ga na to nije natjerao."- i uspije nešto reći Chase na što ona odmah pogleda u njega jer je on odgovorio na njezino pitanje.
"Chase, nemoj."- Azra ga je tražila da joj ne kaže istinu jer bi ju to pogodilo još više nego do sad.
"A za..."- krenula je sigurno ponoviti pitanje koje je Chase predvidio i prekinuo ju je u tome na što ga Azra laktom udari u rebra u pokušaju da spriječi odgovor.
"Njegovi su smišljali plan kako te ubiti i to je bila kap koja je prelila čašu."- brzo odgovori na što ona glasno izdahne pogledom lutajući uokolo u pokušaju da suzdrži suze, pogodio ju je odgovor, a sjaj u očima je to potvrdio nakon čega se samo jako spusti nazad u stolicu otežano dišući.
"Jesi li morao?!"- viknula je Azra na njega i nogom šutnula u zid koji je bio odmah do nje jer je bila ljuta što joj je rekao istinu.
Ja sam pažljivo gledala u Noru s kojom sam se mogla suosjećati. Sjedi i rukom se pridržava za naslon stolca čvrsto ga rukom stiščući, a suze koje je skrivala svih ovih dana skliznu niz obraze no svejedno je bila blijeda i tužna. Gledala je u pod i bez riječi i jecaja ispuštala suze. Koliko je ona propatila, koliko ona pati? Koliko se ona bori da preživi, a svaki put ju netko pokuša raniti. Koliko je ona rana uvila sama? Koliko je ona ustvari psihički i fizički jaka, no to mi možda ne vidimo. Ona je jako jaka, ne sumnjam u to ni najmanje, samo što se umorila. Umorila se od toga da bude najjača, da bude tu za sve, da bude stijena. Ona je osoba za koju sam sretna što sam upoznala, uz nju sam naučila da uz sve nedaće koje te snađu da moraš biti pribran i znati se braniti. Ona je bila upravo to, izvana lijepa i na prvu mirna, a ustvari je žena sa stavom, s jakim jezikom, jezik ju je branio, a distanca od emocija i ljudi jer im nije vjerovala je opisivalo nju. Kruta je i neće svakome povjerovati, ponekad to nije dobro, ali više nije takva, kada ju na prvu vidite izgleda stvarno tako, a kada ju upoznate ona je ustvari osoba sa srcem, osoba kojoj je stalo do drugih ljudi više nego do same sebe.
"Nora, sve će biti u redu."- pored nje čučne Ell rukama oslonjena na njezina koljena gledajući ju u oči iz kojih su išle suze spuštajući se niz obraze, dok se ja nisam mogla suzdržati i gledati ju kako plače. Mi ako ne izvučemo Ethana kroz par dana ona će se živa pojesti nakon ovoga, sigurna sam.
Chase proleti pored mene bez riječi na što ga kratko pogledam i shvatim da je izašao iz stana.
Šta taj sad muti?
"Oprosti mi, Zaro."- iz misli me trgne uplakana Nora koja gleda u mene ispričavajući mi se. Skupim obrve i priđem joj čučnuvši pored Ell.
"Zašto mi se ispričavaš?"- pokušam što nježnije to reći jer ne shvaćam zašto mi se ispričava.
"Tvoj brat je u zatvoru zbog mene. Da sad nije bilo mene ovo ništa se ne bi dogodilo. On bi bio na slobodi i ti bi bila sretna."- suze su išle niz obraze, ali uspjela je balansirati govorom i suzama na što sam ja glasno izdahnula odmahivajući glavom na to što je rekla.
Ja sam vam rekla. Ona će se živa pojesti, sve ovo što se događa će kriviti sebe. Svu krivnju će svaliti na sebe.
"Da sad nije bilo tebe ne bi pronašli ubojice naših roditelja, da sam nije bilo tebe Ethan bi i dalje živio u laži poslušno slušajući ono dvoje ogavnih ljudi koji su željeli od nas napraviti robote, da nije bilo tebe on još uvijek ne bi znao za emocije."
"Ja se tebi moram zahvaliti, a ne se ti meni ispričavati."- nasmijano sam govorila, dok su i meni niz obraze tekle suze jer ju nisam mogla gledati takvu uništenu.
Ustanem i obgrlim ju oko vrata kao što ju je Ethan onog dana u sudnici. Ustala je i uzvratila mi zagrljaj. Čvrsto me stisnula uz sebe. Čula sam glasni jecaj što je znak da će ona napokon sada izbaciti sve iz sebe, nakon suza ona će sigurno biti bolje, čuvši njezin plač i ja sam morala nastaviti plakati.
"Izvući ćemo ga."- šapnem joj na uho u nadi da ću ju smiriti i utješiti.
"Kako?"- bezvoljno upita ispuštajući me iz zagrljaja brisajući suze nakon čega pogleda u sve nas.
"Otet ćemo ga."
Ethan's POV
Više nisam mogao samo stajati na mjestu, hodao sam zatvorskom ćelijom očekujući ju da će ona možda svakog trena doći, posjetiti me kao što je i rekla. Nije, ni traga, ni glasa od nje još od kad je bilo suđenje. Bila je jedino Zara, razgovarao sam s njom i znam samo da Nora nije dobro, rekla je da ju je video na kojem je prikazano ubojstvo naših roditelja jako dotuklo, dotuklo do te granice da se bori sama sa sobom kao što to i obično čini.
Dok sam hodao i razmišljao o njoj svjetla u mojoj zatvorskoj ćeliji su se ugasila. To se inače ne treba dogoditi u ovo doba dana ili noći, više iskreno ne znam ni koliko je sati, a ni koji je dan jer ja sam sjedim, stojim ili hodam i razmišljam o svemu propuštenome o životu.
Nisam vidio ni prst pred nosom, a pošto sam otprilike znao gdje je klupa sjednem na nju čekajući da se upali svjetlo jer ne želim riskirati zabijanje u zid.
"Tko je to?"- čuo sam šuškanje ključeva i otključavanje moje zatvorske ćelije, ali nisam mogao shvatiti tko je to, a nisam ni dobio odgovor nakon čega mi se na glavi nađe kao nekakva vreća počnem se otimati i skvičati. Nisam bio spreman da će me netko oteti iz zaključane zatvorske ćelije. Nisam se snašao već sam bio vezan i netko me nosio preko ramena.
Je li to još jedan u nizu mojih padova ili sam ovoga puta stvarno pao toliko jako da više neću ustati?
x x x
Malo ddrraammee, nismo dugo🤪 kako ste mi? Kako preživljavate moje nastavke? Ima li mrtvih? U komi ili na aparatima?😂
Nadam se da ste uživale i luuuvaaam vas mnogoo❤️🤗