Ethan's POV
Sankeys je moj drugi dom već sedam dana, kupam se u alkoholu, umirem od tuge, glava mi puca od brdo informacija, a viski koji mi ide niz grlo već 24/7 mi koliko-toliko olakšava situaciju. Ali stalno je u glavi, koliko god popio viskija ona je u glavi, čujem njezin osmijeh, njezin sarkazam i zamišljam njezine oči kako me gledaju.
Obećam samom sebi da mi je ovo zadnje piće, a nakon toga idem kod bake. Moram razgovarati s njom, mora mi razbistriti misli jer ja se sam s ovim ne mogu nositi.
Eksiram obećano zadnje piće, ustanem iz seprea u kojem boravim već neko vrijeme. Kada ustanem na noge, lagano šokiram i sebe i noge jer nisam dugo stajao na njima, pa na trenutak čak i zateturam, ali se uspijem brzo stabilizirati. Platim račun koji je bio i više nego pozamašan, nije me to nešto iznenadilo jer iskreno koliko sam tu, čudi me to da nisam već i u bankrotu. Izađem iz kluba sjedajući na motor vozeći se do njezine zgrade u kojoj osim nje živi i moja baka. Motorom i poprilično pripito sam jurio gradom tjerajući tatine rečenice iz glave koje uporno nisu htjele van iz iz moje glave. Koliko mi te rečenice nemaju veze s Norom, isto toliko imaju veze s njom. Zbunjuju me. Želim učiniti nešto dobro za sebe, a na kraju ispadne da radim nešto loše za sebe. Šta je istina? Kome vjerovati? U čije ruke otići?
"Ethan!"- kada me baka vidi takvog na njezinim vratima kako gledam u susjedna vrata razmišljajući o njoj koja je tamo i jedino što me zanima je li dobro, nedostajem li joj, brine li se za mene?
"Šta su ti opet tupili u glavu?"- uvela me u stan pretpostavljajući da se dogodio razgovor s mojim roditeljima koji nije prvi put da je ovako završio. Često ja završim izbezumljen nakon razgovora s njima, vode me kroz nekakav put i ne znam koji im je cilj.
Kada je vidjela da stojim na mjestu, dok u glavi vrtim i dalje tatine rečenice za koje sam već rekao da ih ne mogu izbaciti iz glave, baka mi priđe i čvrsto zagrli, a kada osjetim taj zagrljaj rasplačem se. Nakon tjedan dana ubijanja tuge u alkoholu sam se morao rasplakati, morao sam probati i to, možda me tada bol u prsima prođe.
Baki nije ovo prvi put sa mnom. Da dođem i više nego pijan i tužan kod nje, plačem i tražim ju pomoć. Volim to što je ona jedina osoba koja je na sredini, ne drži ničiju stranu, kaže ono što je i što smatra da je ispravno.
Kada smirim uzavrele suze, sjednemo u dnevni što znači da je sada red na razgovor, a ja ne znam što reći, pogledam u nju koja me tužno gleda jer ne zna kako da mi pomogne i da me potakne da govorim. Pogledam ju i mogao sam vidjeti scenu koja mi se nimalo ne sviđa. Život bez Nore, počeo sam razmišljati što ako stvarno budem morao nastaviti bez nje jer je ona, takva. Loša.
Ustanem s kauča i ponovno joj se vratim u zagrljaj plačući, alkohol je definitivno jedno od pića nakon kojeg te tjera na suze.
"Šta se dogodilo? Zar su te natjerali na nešto? Ethane, moraš mi reći."- panično je počela govoriti, a ja se nisam mogao smiriti suze su nenormalno klizile niz moje obraze kao da sam kakva curica.
Nakon višeminutnog plača se uspijem pribrati i vratiti se na svoje mjesto spreman reći joj šta se dogodilo, što je to što me natjeralo da plačem i da pijem.
"Znaš da sam bio zamrznut, ne samo ja, nego i moje emocije jer tako su me učili, a ja sam odrastao bez da sam u nekom dobu odrastanja bio zaljubljen, pa barem na kratko. Ne. Emocije ne postoje u mome životu."- tužno me gledala jer, dok su me oni učili tome, ona me pokušala odletiti. Nije me silila na to, nego je to mogao biti moj izbor. Smatrala je kako je za mene bolje da kažem što osjećam, a i da osjećam, da kada vidim nešto što mi se sviđa da ne potiskujem to.
"Bako, stvarno sam se držao njihovog rituala, ali u mom ledenom životu se pojavio netko, nisam se nadao tome, pojavio se kao grom iz vedra neba, netko tko je u meni probudio onu nekakvu volju za životom, netko tko je u meni budio one nekakve čudne stvari koje nikada prije nisam osjetio, netko tko je spreman bilo kad uhvatiti me za ruku i trčati sa mnom u nepoznato, netko tko je spreman učiniti bilo koju glupost bilo kada i bilo gdje, netko tko je moj tmuran život učinio svjetlijim."- vidio sam suze u njezinim očima kada sam to govorio, a ja sam pokušavao što detaljnije opisati to nešto što sam osjetio s Norom. Taj klik koji mi je trenutno napravio pomutnju u životu.
"Znaš, vjerovao sam joj, a kada ju je moja mama pokušala ubiti, uplašio sam se za nju više nego za sebe. Toliko sam se uplašio da sam samom sebi naredio da ju moram zaštiti, morao sam sam sebe uvjeriti da je na sigurnom kako joj se ne bi što dogodilo."- i sada mi je počelo biti teško, teško govoriti o tome da je skoro nestala iz mog života, a bojim se da će ona možda pokušati učiniti isto i sa mnom.
"Šta su ti rekli Ethane?"- nakratko sam zašutio jer sam se zamislio vrteći u glavi film koji se dogodio prije tjedan dana kod tate i mame u kući.
"Da se igra sa mnom. Da me želi gledati kako me uništava i kako me ubija. Da joj cilj nije moja ljubav, nego moj posao i novac i moja smrt."- glas mi zadrhti, ali uspijem suzdržati suze koje su samo htjele vani, no nisam im to dozvolio.
"Ethan, Nora nije takva."- ispruži ruke, a kada izgovori ime vlasnice mojih misli razvučem mali osmijeh i zagrlim ju ne nadajući se da zna za Noru. Zar sam bio toliko očit? Ili joj je ona rekla?
"Bila je mlada kada je izgubila mamu, patila je, ali se vraški borila sa sobom. Ne sumnjam ni najmanje da je tvrdoglava kao mazga jer odrasla je uz tri brata koji su je tjerali da ojača. Ojačala je, odrasla i naučila živjeti bez mame, dečka koji ju je prevario i bez najbolje prijateljice koja joj je preotela dečka. Ne dozvoljava si svakog u životu, sigurna sam da si teškom mukom ušao u njen život i isto tako sigurna sam da te cijeni. Ne bi dozvolila da patiš na bilo koji način jer ona zna što je patnja, isto kao i ti."
"Ne želiš da pati, zar ne?"- govorila je držeći me u zagrljaju koji me smirio i to jako, a kad postavi to pitanje odmahnem glavom.
"Pa to ne želi ni ona tebi."- kaže smirivajući moje misli, a u prsima osjetim nekakvo olakšanje.
"Zašto bi mi onda to rekli? Sigurno ne bez veze, imaju nekakav razlog."- pitam ju jer ona jedina zna vidjeti sliku iz šireg spektra i shvatiti to.
"Štite te na čudan način. Teški su oni ljudi, njih ne možemo lako shvatiti. Njihov prioritet je samo posao, a drugo ne postoji."- rekla je tapšajući mi leđa uspavljujući me jer nakon tjedan dana što nisam spavao jer sam samo razmišljao, sada kad me uvjerila da Nora nije takva, laknulo mi je.
"A ja sam sto posto sigurna da tebi Nora ne želi nauditi. U ovih tjedan dana ona je bila najglasnija, najviše te tražila, trudila se ono malo što te poznaje iskoristiti i saznati gdje si, tražila te na mjestima gdje ste bili, vikali su na nju da ne smije hodati zbog rebra, da ne smije jer će ju braća vidjeti. Ne, ništa ju nije sprječilo. Ona te tražila i brinula se, zar ti to ne govori koliko si joj bitan u životu?"- nasmijem se kad kaže da me ona najviše tražila. Trenutno mi je to bilo bitno jer značilo mi je to. Na čudan način mi je to značilo.
"Hvala ti bako, stvarno ti hvala što si tu."- još ju čvršće zagrlim jer mi je bilo jako drago što poznaje dovoljno Noru da mi može reći kakva je.
"Ethan, uvijek sam tu. Samo što je sada moje mjesto zauzela jedna mlada dama."- našali se misleći na Noru na što ju pustim iz zagrljaja smrknuto gledajući u nju.
"Tvoje mjesto nitko, nikada neće moći zauzeti."- uprem prstom u nju kako bi me ozbiljno shvatila nakon čega nasmijano kimne glavom štipajući me za obraz.
"Sretna sam što mogu sada umrijeti i znam da sam te ostavila u dobrim rukama."- iznenadila me kada je to rekla jer ne mogu povjerovati da toliko vjeruje Nori.
"Daj, luda si. Kakva smrt?"- rukom ju lagano udarim po ramenu kako ne bi više to spominjala.
"Nisam ni ja besmrtna."- plašila me ta činjenica da bih mogao ostati bez nje, ali neće, ne smije još. Mora mene još nadživjeti.
"Izgledaš tako pijano i slomljeno. Idi spavati, ne želim da me takav sramotiš pred Norom."- uprla je prstom niz hodnik koji je vodio u Zarinu i moju sobu koju imamo ovdje, a ja sam bio stvarno umoran da sam ustao poljubio ju u obraz i otišao spavati.
Nora's POV
Prošlo je par dana, ono, klasika. Dragi ljudi oko mene koji još uvijek lete na svaku sitnicu ne prihvaćajući činjenicu da mi je bolje, ali to je sve klasika nema nekakve akcije poput Ethana koji se nakon onog dana ne javlja ne samo meni, nego i Zari i svome prijatelju Iliyi iz Rusije, Lucasu i svima onima kojima je naređeno da nadgledaju moju zgradu. Da saznala sam za to jer Iliya iz Rusije ima jako dugačak jezik. Ethanova kuća je prazna, u uredu nema nikog, kuća njihovih roditelja. Nigdje ga nema kao da je u zemlju propao. Grad sam doslovno obišla uzduž i popreko zanemarujući činjenicu da bi me netko od braće mogao vidjeti i da bi mogla dodatno sjebati rebra, ali bojala sam se za njega, bojala sam se da mu se nije štogod dogodilo.
"Da se nije ubio?"- ispali Iliya iz Rusije koji sjedi u mojoj vreći za sjedenje i praši po čipsu, dok mi svi ostali šutimo i pokušavmo shvatiti zašto ga nema.
"Olakšaj nam svima, pa se ti ubij."- sarkastično kaže Azra koja sjedi pored mene i gunđa na svaku Iliyinu riječ.
"Ja samo tebi smetam, nitko drugi se nije pobunio."- odgovorio joj je žvačući taj čips, a svađu prekine Ellie.
"Daj prestanite, ponašate se kao mala djeca."
"Prva je počela."- brzo ispali Iliya iz Rusije upirući prstom u Azru koja se naravno branila i sada možete pretpostaviti da je ovdje nastao opći haos.
"Začepite te svoje gubice inače obadvoje letite van."- kaže Chase i tako ih utiša, dok sam ja usprkos toj buci pokušavala u svojoj tišini shvatiti jesam li ja negdje pogriješila?
"Sigurna si da se niste posvađali?"- Zara me upita, dok je hodala vamo-tamo po dnevnoj.
"Pa nismo, koliko ja znam."- odgovorim pokušavajući se prisjetiti je li se dogodilo nešto što bi povrijedilo Ethna. Koliko ja znam, nije ga trebalo ništa povrijediti jedino ako neku moju sarkastičnu rečenicu nije shvatio ozbiljno.
"Sankeys."- pljesne rukama Lucas i ustane s udobne fotelje govoreći na glas ime kluba u koji Azra i ja najčešće izlazimo.
"Šta bi tamo radio već sedam dana?"- sarkastično upita Chase i sada saznam točan broj dana koliko dugo nisam vidjela Ethana.
"Ozbiljno me to pitaš?"- odgovori Lucas i već krene prema izlazu, a ja jednostavno nisam mogla sjediti skrštenih ruku i čekati da Ethan padne s neba.
"Kud si ti poletjela, golubice?"- Chase me zaustavi i svojim tijelom mi ne dozvoli da krenem za Lucasom.
"Idem s njim."- uprem prstom u Lucasa koji je već bio na izlazu.
"Ja idem s njim, ti ćeš ostati tu."- rekao je to upirući prstom na mjesto od kud sam i došla.
"Daj sa..."- prekine me Ellie koja me uhvati pod ruku i krene me vraćati na mjesto, ali odbijem i ostanem stajati na mjestu.
"Nora, moraš odmarati, već si obišla sve. Sad će oni, dok ti odmaraš."- kaže Ellie na što glasno izdahnem gledajući kako Chase odlazi s Lucasom.
Na izlaznim vratima se nešto događalo jer su Chase i Lucas stajali tamo i razgovarali s nekim. Krenem prema tamo, a za mnom krene i ostatak stana. Na vratima je stajala teta Karmen koja kad me vidi nasmijano me pogleda.
"Kod mene je, maloprije je došao."- svi glasno izdahnemo kad to kaže jer je napokon pronađen, a sada kada je pronađen nije mi bilo jasno zašto je tako nestao.
Proguram se između Chasea i Lucasa gledajući u tetu Karmen koja je doslovno cvjetala.
"Moram kod njega."- kažem i krenem ju zaobići, ali me teta Karmen uhvati za ruku i zaustavi.
"Spava, budi tiho."- tiho kaže na što kimnem glavom i brzo krenem prema stanu.
"Nora!"
"Nemoj."
"Daj stani!"- zazivali su me, ali nisam se odazivala jer moram ga vidjeti, moram se uvjeriti da je dobro.
"Pustite ju."- teta Karmen ih umiri što je znak da mi je očito dozvolila da uđem u stan. Ušla sam u stan zanemarujući bolove u rebrima što je očito krajnji znak da moram odmarati.
Tiho sam otvorila vrata sobe u kojoj je spavao, na prstima krenem prema krevetu i sklupčam se pored njega. Samo sam ga gledala, samo to sam trebala da me umiri. Trebala sam uvjerenje da je dobro.
Smrdio je na alkohol, izgledao je jako razbarušeno i umorno, a ujedno tako spokojno i mirno. Bila sam tužna jer se dogodilo nešto, a ja to ne znam. Nisam bila prva osoba na koju je pomislio kada je uvidio problem, nije mi se došao izjadati, nego je otišao piti. Bojala sam se koji je razlog tomu, što ga je natjeralo da se udruži s alkoholom i pobjegne od mene. Da nije možda bježao od mene? Da ga nisam ja natjerala na ovo?
"Zašto je tvoje lijepo lice tako tužno?"- vrcnem se kada se njegove oči otvore i progovore jer se nisam nadala tomu. Bila sam u sred razmišljanja i sada me prekinuo.
"Zašto si pobjegao?"- hrapavo upitam jer morala sam znati što se događa s njim.
"Uplašio sam se."- nasmije me odgovor, dok je on zamišljeno gledao u mene.
"Zar sam toliko strašna?"- našalim se.
"Trebam te, znaš?"- promjeni temu i dalje me zamišljeno gledajući, no ovoga puta me prebacio preko sebe tako da smo se opet grlili. Voljela sam tu sigurnost koju on ima kada me zagrli.
"Nisam sigurna."- kažem jer je umjesto mene, izabrao alkohol i bježanje.
"Ja sam siguran."- čvrsto me držao uz sebe tjerajući mi bol u rebrima koja je postojala i prije zagrljaja, ali trpjela sam to. Trebao mi je taj zagrljaj isto kao i njemu.
"Želim da me samo tvoje ruke grle, pa makar me i ubile."- naježila sam se kada je to rekao, pa svoje usne spustim na njegov obraz.
"Bulazniš, taj alkohol loše utječe na tebe."- svoj obraz sam spustila na njegov i dalje ga grleći što je njega nasmijalo jer je znao šta pokušavam.
"Jako se osjetim?"- dok sam ja pokušavala ga zadržati tako da se ne okrene ustima prema meni jer se jako osjeti, on se okrene i pogleda me na što zatvorim oči jer mislim da će mi oči zasuziti.
"Vrlo omamljujuć miris, ali inače ne."- sarkastično kažem nakon čega me brzo okrene na leđa, a on se nadvije iznad mene ljubeći svaki dio mog lica i vrata.
"Jako mi je nedostajao tvoj sarkazam u ovih tjedan dana."- rekao je kroz poljupce na što se nasmijem.
"Šta ćeš kada sam ja nezaboravna."- odgovorim, a onda zaboravim činjenicu da smrdi žešće na alkohol i poljubim ga.
"Koji vrag si ti pio?"- odvojim usne od njegovih držeći ruke na njegovim obrazima kako bi zadržala i natjerala ga da me gleda u oči, dok razgovara sa mnom.
"Vodu."- ispali i nestrpljivo spusti usne na moje.
"To je sve samo ne voda."- kažem nakratko prekidajući poljubac.
"Auč, to me boli."- svoj dlan je spustio na moj obraz koji trenutno ima šljivu i morala sam zacviliti jer me bolilo to.
"Duboke isprike."- brzo se ispriča i makne ruku s tog mjesta neumorno ljubeći me sve dok nije prekinuo poljubac i samo me gledao povlačeći svoje usne na jednu stranu kao da je razmišljao.
"Umoran sam, hoćeš biti tu?"- tiho me upitao na što kimnem glavom, a on spusti glavu na moja prsa, dok ja nisam mogla odoljeti njegovoj razbarušenoj kosi i morala sam se igrati s njom.
"Mrzim te, Nora."- svoje ruke obgrli oko mog struka namještajući se, a ja se nasmijem jer znam šta znači to mrzim te i sviđalo mi se kako to zvuči umjesto volim te koje je presladunjavo, ne volim to baš govoriti, ali volim to pokazati.
"Ja te mrzim više."
x x x
Ne znam šta sljedeće možete očekivati jer ni ja sama ne znam🤣 previše ideja, a ja nikako da to skupim na jedno mjesto i napišem😂u sljedećem nastavku možda njezina braća saznaju za njih, možda nerko umre, možda se netko ubije. Neam pojma🤪 sretno mi😂
Luvam vas i nadam se da ste uživale. Pozdraf❤️🙋🏻♀️