Ethan's POV
U skladištu je nastala buka i galama, čak su htjeli nasrnuti jedan na drugog tako da ih ja sam nisam mogao razdvojiti i sami znate kakve su žene kad polude. Iliya je shvatio da ja ovo ne mogu sam i lagao bih vam kada bih vam rekao da nije bio sretan što se može pozabaviti Azrom koju je jedva uspio izvesti iz skladišta.
Lucas je vratio Carla na mjesto, a ja sam izašao za Iliyom i Azrom van. Azra je panično i u suzama hodala pred skladištem, dok je Iliya stajao sa strane prekriženih ruku ne znajući šta treba reći.
"Oh, napokon. Trebamo razgovarati."- razveseli se Iliya kada me vidi da stojim pored njega i u trenutku kada je htio reći što želi prekine ga Azra koja je stala pred nas.
"Idemo u bolnicu, moram ju vidjeti."
"Dobro, sjedni u auto sad ću doći."- kažem joj kako bih ju udaljio od nas da mi Iliya može reći što treba.
"Šta mi trebaš reći? Prestani prčkati po mobitelu."- naživcirao sam se jer umjesto da mi kaže šta ima, on upravo sada nekoga zove.
"Psst, momenat."- preokrenem očima kroz glasan izdah nakon čega spusti mobitel stiščući nešto, a onda začujem muški glas na njegovu mobitelu koji me pozdravlja.
"Ethan ovo je Devin, Devin ovo je Ethan za njega si istraživao."- odmah sam shvatio da se radi o nekome tko je istraživao Chloe nakon čega osjetim da će se situacija razriješiti. Obuzeo me nekakav nemir. Kao da će se nešto dogoditi. Ne mogu procjeniti hoće li to biti nešto dobro ili loše. I zbog toga sam uznemiren. Samo, imam nekakav osjećaj.
"Drago mi je. Hajde da počnemo, sigurno si nestrpljiv."
"Ne, i nisam."- nervozno kažem na što me Iliya laktom udari o rebro.
"Ovako, prijatelju, ono što sam saznao od trenutka kada ste me kontaktirali je da je kretanje gospođice Chloe u za..."
"Ona nije gospođica, ona je kurvetina."- prekinem ga.
"Daj Ethan, pusti čovjeka da priča jebote!"- ljutito me pogleda Iliya.
"Ispričavam se, jednostavno sam poludio od čekanja."- brzo se opravdam kako bi nastavili razgovor.
"U redu je i ja bih poludio da mi neka ženska pokuša uvaliti dijete."- oglasi se Devin.
"Hoćeš li dužu ili kraću verziju, prijatelju?"- upita Devin na što glasnk izdahnem.
"Jebote, samo pričaj!"
"Chloe je, dok je bila u toj nekoj čudnoj vezi s tobom bila i sa Carlom Davisom."- Iliya i ja se iznenađeno pogledamo ne vjerujući šta čujemo.
"Jebote! S njim?!"- Iliya ga šokirano upita na što ja preusmjerim pogled na Azru koja sjedi u autu i plače.
Jadna cura.
"Da, pa Chloe održava vezu s njim ne znajući da on već ima jednu vezu, tako da je ona ljubavnica."
"Pojebu se, misliš?!"- ispalim.
"Ethan!"- opet me Iliya smiruje, a ja na to preokrenem očima.
"Nemoj, čovjek je u pravu. Stvarno je tako. Uglavnom, dijete je njegovo. Kada je saznala da je trudna, otišla mu je reći, međutim, nije postupio onako kako je ona mislila da će biti. Bacio joj je novac u lice, rekao da prekine trudnoću. Ona to naravno nije napravila, nego je pronašla žrtvu."
"Tebe."- rekao je, a Iliya upre prstom u mene umjesto Devina koji me nije vidio i nije mogao učiniti to.
"Kako je ona mislila podvaliti mi dijete, pa je li ona normalna?! Ona očigledno nije informirana da postoje DNK analize!"
"Njen je plan bio da te natjera da je oženiš, a poslije ili točnije kada saznaš da nije tvoje, da te ucjenjuje razvodom, izmuze novce i tako to."
"Jebote, laknulo mi je. Nemoj me pogrešno shvatiti, ja sam bio siguran da dijete nije moje, samo mi je napravila veliki problem s tom pričom."
"Vjerujem ti, prijatelju."- kaže lik na mobitelu.
"Poslat ću ti kratak izvještaj na mail, da imaš."
"Devine, hvala ti puno!"- kaže Iliya.
"Pošalji mi broj računa da ti uplatim novac za to što si istraživao."- i ponovno se oglasi Iliya umjesto mene.
"A ne, ti si moj prijatelj, ne mogu ti naplatiti."- odgovori Devin.
"Inzistiram."- ubacim se u razgovor.
"Nemaš pojma koliko si mi pomogao."- smireno kažem.
"Ljudi, ja sam to već naplatio, ne brinite."- i počne se Devin smijati na što se Iliya i ja pogledamo skupljenih obrva.
"Već naplatio?! Kako?! I nisam te pitao kako si došao do tako detaljnih informacija tako brzo."
"A pa..."- zamišljeno kaže.
"Pa dobro reći ću vam."
"Chloenoj prijteljici se poslije seksa razveže jezik. Jako."
"Ti si... šta?!"- u isto vrijeme se oglasimo Iliya i ja.
"U ovom slučaju nisam mogao drugačije doći do informacija. Ali dobro, vrijedilo je, ako znate na šta mislim."
"Tako da, novac mi ne treba."
"Hvala još jednom!"
"Nema na čemu."
"Brate, čujemo se!"- kaže Iliya i prekine poziv.
"Ne mogu vjerovati da je došao do informacija. Gdje si ovog našao?"- upitam ga misleći na Devina koji mi se definitivno sviđa.
"Brat moj."- šakom udari u prsa na što se rukom udarim po čelu jer točno se vidi da je iz Rusije, spaljen kao i ostatak njegove obitelji i cijela Rusija.
"Idem do Chloe, možeš li odvesti Azru u bolnicu bez da mi razbiješ auto?"- upitam ga skupljenih obrva i pogledom ga molio da ne čini gluposti i da kasnije ne požalim što sam ga pustio da vozi auto.
"Brate moj, tvoj auto kad je sa mnom, to kao da čuvam kap vode na dlanu. Ne strešaj se."- i zaputi se već laganim koracima prema autu, a ja krenem na suvozačevo mjesto kako bih objasnio Azri da će ju on odvesti.
"Imam posla još tu, on će te odvesti u bolnicu. Okej?"- smireno joj kažem jer ne želim da se pored mene osjeća uplašeno. Ona je Norina prijateljica mora me prihvatiti.
Kimne glavom nakon čega Iliya upali auto.
"Ljubi brat!"- i stisne gas napuštajući ovaj prostor, a po zvuku guma sam mogao samo žaliti što sam ga pustio da s mojim autom ode do bolnice.
"Davis, čujem postat ćeš tata!"- nasmijank kročim u skladište u kojem je sjedio na stolici zabezeknuto gledajući u mene.
"Da ni riječ nisi rekao Azri."- nije mi se mogao prijetiti rukama koje su mu bile vezane za stolicu kao očito znak da je bio dobar, a na njegovu rečenicu se sarkastično nasmijem.
"Nisam ni mislio, sam ćeš joj reći, ako uspiješ uopće doći do nje."- namignem mu kao što je i on meni kad je masakrirao Noru.
"Zar ti nije dovoljno to što zna da sam diler i da sam joj izmasakrirao frendicu?"- isfrustrirano vikne na mene na što glasno zacvokoćem.
"Nije, želim još. Sve dok te ne uništim."
"No, prije toga..."- nasmijem se i zapucketam prstima nakon čega se iza njega pojavi jedan od naših dečkiju spreman ga objesiti na strop da visi poput vreće kao što je on Zaru i Noru.
"A ne, ne, ne."- počne odmahivati glavom u nevjerici, ali se ipak usprkos otimanju našao na tome stropu.
"Želim da osjetiš svaku kost od boli."- završim započetu rečenicu, a kada ugledam Lucasa s palicom u rukama shvatim da mogu otići odavde jer će oni završiti ono što sam ja htio.
U Iliyinom autu odvezao sam se do Chloenog stana koji se nalazio malo izvan grada tako da sam se nakon pola sata vožnje našao baš tamo.
Još nisam smislio taktiku kojom ću voditi razgivor, pustit ću da se odvija sama od sebe. Nervoza zbog toga što imam dokaze i što ću riješiti problem se ne smiruje.
Kucam na vrata stana i nakon par sekundi Chloe otvori vrata.
"Draaaagi."- cikne i okači mi se oko vrata, a ja automatski spustim ruke u džepove jer sam dobio iznenadni poriv da ju zadavim.
"Bok, Chloe."- pozdravim ju uz sarkastični osmijeh.
"Hajde, uđi."- razdragano kaže uvodeći me u stan. Uvede me u dnevnu gdje se smjestim na kauč.
"Hoćeš li nešto popiti?"- upita, a ja pomislim kako ne bi trebao dolijevati ulje na vatru, pa ipak odgovorim.
"Dobio sam tako dobre vijesti da uopće nisam žedan."- nasmijano kažem zamišljajući kako se moje ruke spajaju oko kurvinog vrata na što lagano odmahnem glavom da otjeram te misli koje mi sada ne trebaju.
"Ozbiljno?! Kakve?"- odmah se smjesti nasuprot mene s onim radoznalim pogledom gledajući u mene.
"Reći ću ti kasnije. Nego, reci mi, kako si?"- pravio sam se da me jako zanima kako je samo da bih ju na kraju zajebao.
"O, dobro smo, hvala na pitanju. Naša bebica je super..."- zaboravio sam na to da kad nju nešto pitaš dobit ćeš detaljno objašnjenje tako da je pričala o tome nečemu, a ja ju uopće nisam slušao.
"Al kako je slatka, vidi ju."- i ponovno se preda mnom nađe crno-bijela slika koja mi i dalje tjera krv u žilama.
"Ne vidi se baš... Znaš rano je."- zbuni se objašnjavajući mi to nešto, ali ja sam vidio sve samo ne bebu, dok sam ja pokušavao shvatiti bit te slike zaboravio sam da se uz mene priljepila Chloe i gleda u isto što i ja.
"Mhm, liči na oca."- pormrljam, a ona se odmah trgne na moju izjavu.
"Pa da."- nesigurno kaže.
"Kladim se da će ličiti na Davisa kad naraste."- i nisam se više mogao suzdržati i kažem joj zbog čega sam i došao.
"Š-šta?! Kako to misliš?"- otme mi sliku iz ruke i panično krene hodati po dnevnom.
"Kažem..."- ustanem za njom i stanem pred nju želeći vidjeti tu paniku na licu.
"Bit će sigurno isti Davis kad naraste."- sa zadovoljstvom ponovim, a ona stane s hodanjem jer sam ju ja zaustavio.
"Ali, Eth... dragi... to je... tvoje, naše...ja..."- počela je mucati i pipkati me na što se udaljim ljutito od nje.
"Chloe, odlijepi se od mene i sjedni tamk u fotelju jer mi na pamet padaju svakakve stvari koje ti se baš i neće svidjeti."- poslušano skedne u fotelju u koju sam i upro prst.
"Stvarno si mi mislila podvaliti dijete?"- upitam ju, dok je ona izbjegavala ikakav kontak očima da mnom, već zujala pogledom po dnevnoj.
"Ja... Ethan..."
"Ličim li ti ja na budalu?"- upitam ju još kontorlirajući i sebe i svoj glas.
"Ne."- jedva izusti.
"Zašto onda, Chloe? Znam dobro šta si isplanirala."- gledam u nju, a ona se počne tresti i tada krene cmizdriti.
"Nisam znala kako. Dijete je Carlovo... Ja, ja ne želim da se..."
"Ja želim ovo dijete."- jedva izgovori od lažljivih suza koje je puštala.
"Vidi Chloe. Ja jesam malo glup, ali nisam lud. Znao sam od početka da dijete nije moje. Samo sam htio provjeriti svoje tvrdnje."
"Znaš... skoro si mi upropastila nešto lijepo. Zato..."- prekine me.
"Je li to sve zbog Nore?"- upita me jecajući.
"Nije da te to treba zanimati, ali da, je, sve je to zbog nje."- ponosno kažem.
"Oprosti."- kaže i spusti glavu. Sav moj bijes ispario je gledajući je ovako jadnu. To dojete koje nosi, nije ništa krivo.
"Imaš tjedan dana da nestaneš, inače ću reći tati sve šta si napravila. Iskoristi to vrijeme da razmisliš o svemu. Vrati se od kud si i došla. Ovdje nemaš šta tražiti. Preporučujem ti da riješiš to sam Davisom, ako budeš uopće mogla..."- zamislim se prisjećajući se da je on upravo vezan za strop i ne znam hoće li preživjeti.
"Misli na sebe i na to dijete, ono je nedužno u svemu ovome. Zbogom, Chloe."- kažem i krenem s olakšanjem prema vratima.
Azra's POV
Slomljenog i iznevjerenog srca, ali s velikom nadom dođemo do bolnice u koju sam uletjela poput munje jer sam željela što prije saznati kako je, a kada sam saznala na kojem je katu i u kojoj je sobi, ništa me nije moglo zaustaviti da dođem do nje.
Pred njeginom sobom je stajala neka cura i dečko kojima se nisam previše zamarala već bez kucanja, bez ikakve dozvole da smijem ući u njezinu sobu. Ja uđem jer sam morala odmah saznati kako je.
"Nora."- glasno izdahnem kad vidim njezine oči kako me gledaju.
"Azra."- reagirala je isto kao i ja, pa ne znajući hoću li slomiti nešto na njoj legnem pored nje i čvrsto ju zagrlim.
"Ne izgledaš nimalo dobro."- nasmijano prokomentiram zbog toga što mi je srce napokon na mjestu. Živa je.
"Moram ti nešto reći..."- počela je mucati i znala sam na što cilja. Na Carla, a kad je započela govoriti jače ju stisnem u zagrljaj nakon čega ju pustim gledajući je.
"Znam sve, ovaj tvoj što ti komplicira život me odveo njemu."- ostanem ležati pored nje, ali na moju izgovorenu rečenicu ona se napne.
"Šta te?!"- vikne.
"Dugo pri..."- taman kada sam mislila da ću uploviti u jedan razgovor s njom jer mi to sada treba u sobu uđu ono dvoje koji su stajali pred vratima.
"Oprosti, nismo zna..."- krene ispričavati Nori za ne znam šta.
"Udavila bi vas da ju niste pustili."- nasmije me njezina rečenica, a onda me još čvršće zagrli.
x x x
Voila😁 kako vam se čini?🤗
Luvam vas i uživajte❤️